Autor: Rok Klemše
Izvođač: Mothermound
Izdavač: Hollow Earth
Izdanje: year_month
Trajanje: 52:10
Ocjena: 4/5
Tolmin je već puno desetljeće poprište najvećeg festivala na našim prostorima, koji je ujedno i jedan od većih europskih metal festivala. Ako je Metalcamp/Metaldays Tolmin postavio na metalsku mapu, to se mjestašce s velikim brojem tamo udomaćenih metal sastava nikad nije moglo pohvaliti. U ranim devedesetima u Tolminu su djelovali Auschwitz, koji su se ubrzo preimenovali u In A Spleen i 1993. izdali kultni split s Obscurity, Dance With the Devil in a Pale Moonlight. Raspadom In A Spleen u Tolminu je neko vrijeme zamrla i metalska kreativnost, koju su ponovno probudili Expulsion. Godine 2001. izašao je njihov prvijenac In These Glorious Epitaphs, no i Expulsion su prebrzo prestali djelovati. Ali na humku Expulsiona prije nepunih pet godina novo je dijete rodila majka koja te zove u svoj topao, ali varljiv zagrljaj. Baš kao što Mothermound zovu na studijskom prvijencu The Burden of Tomorrow.
Na njemu Mothermound logično nastavljaju priču Expulsiona, ali puno promišljenije i dotjeranije. Žanrovski su Mothermound zarobljeni između heavy, doom i death metala, no strpati Tmince samo u te niše bilo bi nepravedno, jer se u svojoj unikatnoj svirci poigravaju i zahvatima iz rock i grunge voda, a tok kompleksnog lomljenja i valovanja od dobrih pedeset minuta dugog prvijenca smireno, ali pouzdano ih usmjerava i u vode progresivnog metala. No progresivnost Mothermounda ne krije se u tisućama nota odsviranih u stotinki sekunde, masturbaciji s nebrojenim promjenama ritma i tempa ili upotrebi usiljenih (i prisiljenih) stotina glazbenih teorija. The Burden of Tomorrow uzbudljivo je glazbeno putovanje prvenstveno zbog izvanredne instrumentalne igre, ponajprije na relaciji gitarskih harmonija koje se prepliću poput korijenja drevnih stabala, neočekivanih preokreta i učinkovite ritam sekcije. Baš su gitarski potezi ono što Mothermound uzdiže iznad okova žanrova, jer se gitarista ne boje posegnuti za linijama koje nikako nisu klasično »metalske«, nego te na trenutke podsjete i na seattleske sastave s Alice In Chains na čelu. Mothermound tako čas riču i bjesne poput brzaka Soče, a s mirnijim dijelovima zvuče kao zatišje pred oluju, a odlikuje ih ponajprije nepredvidljivost toka glazbe, koja sa svakim zaokretom i zavojem iznenadi neočekivanim. Odlično se u tome snalazi ritam sekcija, koja nema samo ulogu praćenja gitarskih rifova i vokala, nego im se povremeno pridruži u »jam» eskapadama. Tako su i bas i bubanj cijelo vrijeme razigrani i zanimljivi, a Mothermound će se širim masama u ušima zaglaviti ponajprije zbog unikatne vokalne izvedbe, koja je jednostavno jedna od onih koje ili voliš ili mrziš. Srednjeg puta nema. Vokal varira od gotovo spleenovski patničkog, death metalski rikćućeg, melankolično tužnog pa sve do melodija koje su povremeno metalske, a drugi put grungeraške. Vokal Janeza Zege najlakše bi se opisalo onim što se u umjetnosti zove estetika ružnog.
Cijelih pedeset minuta albuma prožima učinkovita atmosfera zlokobnog i nepoznatog, a Mothermound se poput dodira prstiju Čovjeka i boga na stropu Sikstinske kapele doticu onoga što je doista božansko. Čovjekova mašta i individualnost. The Burden of Tomorrow poput je rikanja lavova, zavijanja vukova i bjesnila olujnog mora, vječnosti prirode koja je čovjeku još uvijek nerazumljiva. Mitološko biće Los, jedno od središnjih bića svijeta koji je izgradio vječni William Blake (čiji je opus jedna od glavnih vodilja sastava), u slavnom je djelu Jerusalem izgovorio riječi koje odlično opisuju i ono što Mothermound rade na svom prvijencu: »I must Create a System, or be enslav’d by another Man’s. I will not Reason & Compare; my business in to Create.« A »biznis« Mothermounda je stvarati nešto unikatno.
Postava
Janez Zega – vokal, bas
Miha Jukič – gitara
Tomaž Orač – gitara
Martin Čujec – bubnjevi
Produkcija
Mothermound
Popis skladbi
1. Aurora Awaken
2. Come the Moonlight, Come the Rain
3. Lady Violet
4. Beings Beyond Being
5. A Murder of Angels
6. Dogma Defiled
7. Omega Omnipresent
8. The Path I Cross
9. Curtains Fall
