Izvođač: Bon Jovi
Izdavač: Island Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 52.40
Ocjena: 1.5/5
Nedavno su Bon Jovi “šokirali” viješću o izlasku novog albuma. Pred sastavom koji je u prošlosti od albuma do albuma savjesno brinuo za neiscrpan izvor frustracija svojih najstarijih obožavatelja, našao se dakle novi test izdržljivosti iz one skupine neslavnih, s pravovjernog rokerskog gledišta spornih sadržaja, koji su Bon Jovi dosad prolazili s odlikom. The Circle je sterilan proizvod jednostranih i posljedično sve neproduktivnijih kreativnih procesa, koji po nefleksibilnosti i neoriginalnosti nadmašuje sve dosadašnje Bon Jovi tvorevine. Hura!
Ako su Bon Jovi s pretežno komercijalno uravnoteženim proizvodima proteklog desetljeća i više još bili sposobni stvarati pristojne napjeve za rođendanske tulume sedamnaestogodišnjakinja, na The Circle ih je napustio i taj “dar”, što je za daljnje njegovanje široko postavljenog komercijalnog statusa sastava naravno alarmantan podatak. The Circle djeluje čak i za niske standarde prethodno spomenutih pojednostavljenih glazbenih manevara previše jednodimenzionalno, zapravo album i nakon višekratnog slušanja još uvijek odzvanja kao prazna zbirka nedorečenih skladbi koje su same sebi svrha i djeluju površno, bez međusobne povezanosti i s još manje identiteta. Album je od zadnjeg slova kopija već viđenog Bon Jovi scenarija zadnjih petnaest godina, po kojem sve kreativne poluge kolektiva ljubomorno vuče iz godine u godinu sve patetičniji Jon Bon Jovi. Uvijek preširoko nasmijani stričeko Jon pak je ovaj put više nego očito izgubio i dio prepoznatljive elegancije i šarmantnosti, u što će vas možda prilično brzo uvjeriti generičnost balada “Live Before You Die” i “Learn To Love”. Bez milosti možemo se obrušiti i na upotrebu Jonova vokalnog registra, koji nije ni izbliza tako intenzivan i raznolik kakvim ga pamtimo mi stariji poznavatelji sastava, što ima veze ponajprije s uglađenom glazbenom glazurom kojom se album postavlja.
U prividnoj udobnosti jednostavnih i utoliko neprirodnije zvučećih pop rokerskih tvorevina Bon Jovi nas drže tijekom cijelog albuma. Gospoda u smjeru korektnog pop rockerskog migoljenja uvjetno rečeno najprije zagolicaju uvodnom “We Weren’t Born To Follow”, koja djeluje kao neuspjela reinkarnacija neke “It’s My Life”. Skladba se odmah nudi za ulogu potencijalnog hita albuma i, iskreno rečeno, na The Circle joj ozbiljnih konkurenata za “prestižno” mjesto kronično nedostaje. Nastavak albuma je kao jaje jajetu, riječ je o drugorazrednom popu bez sadržaja koji je tu i tamo blanširan moderno adaptiranim elementima rock glazbe i koji, kako se dâ naslutiti iz napisanog, ne oduševljava. Dopustite da vam istaknem nekoliko jedinstvenih primjera prvorazredne banalnosti. Bon Jovi s “Work For The Working Man” recimo izvedu skladnu akciju spašavanja sudbina brojnih američkih sunarodnjaka čija je socijalna sigurnost kleknula pod recesijskim pritiscima, što zna biti za muškarce koji megalomanskom koncertnom djelatnošću već godinama pogone kotačić financijskog cijeđenja milijuna ovčica diljem svijeta prilično perverzan manevar. The Circle za povrh poslužuje krajnje dosadno samotnjačko Jonovo uzdisanje u skladbama “Superman Tonight”, “Learn To Love” i “Thorn In My Side”, koje zvuče previše usiljeno, nategnuto i neuvjerljivo, zapravo djeluju kao instant recitali loše smišljenih power balada, a istodobno kao čvrst dokaz da Bon Jovi nepogrešivo gube tlo pod nogama upravo ondje gdje su donedavno bili daleko najsuvereniji. Trenuci u kojima se probudi Richie Sambora rijetki su, a i tada je zvučni doprinos gitarista sveden na minimum. Lijep primjer tog “dogovora” s vrhovnim pastuhom je “When We Were Beautiful”, koja nudi jedan od rijetkih gitarskih solo dionica ploče, no i taj je za svaki slučaj oprezno zamotan u foliju balzamičnih zvučnih efekata i bojažljivo se javlja duboko iz pozadine. Ako ni zbog čega drugog, gitarist zaslužuje ocjenu odličan za uzorno ponašanje i poštivanje direktiva nadređenih.
Bon Jovi već godinama ne prisežu na impozantnost melodijskih zamisli i kreacija koje bi išle u prilog evoluciji hard rocka kao takvog, zato bi od The Circle u glazbenom smislu zapravo bilo utopijski očekivati nešto pretjerano oduševljavajuće. Pitanje je doduše koliko se to može shvatiti kao olakotna okolnost, no svakako ne smijemo zaboraviti činjenicu da se Bon Jovi već godinama nisu pomaknuli iz tzv. “zone udobnosti”, a naravno je u skladu s tim njihov identitet davno nestao iz vidokruga praktički svakog manje zahtjevnog slušatelja, što naravno znači da gospoda već dugo provode kreativnu stagnaciju na duge staze. Sve u vezi s Bon Jovi danas se dakle čini potpuno logično, a prije svega nepodnošljivo racionalno.
Postava
Jon Bon Jovi: vokal, ritam gitara
Richie Sambora: gitara, prateći vokal
Tico Torres: bubnjevi, udaraljke
David Bryan: klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Hugh McDonald: bas
Charlie Judge: klavijature i gudački aranžmani
Produkcija
John Shanks, Jon Bon Jovi & Richie Sambora
Popis skladbi
1. We Weren’t Born to Follow
2. When We Were Beautiful
3. Work for the Working Man
4. Superman Tonight
5. Bullet
6. Thorn In My Side
7. Live Before You Die
8. Brokenpromiseland
9. Love’s the Only Rule
10. Fast Cars
11. Happy Now
12. Learn to Love
