Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Pallas
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2001
Trajanje: 63:36
Ocjena: 4.5/5
Škotski neoprogrockovski prvaci Pallas nakon albuma »Beat The Drum« (1998), koji je uglavnom opravdano naišao na povoljan odjek i bandu vratio volju za nastavkom karijere, samouvjereno su se u istom sastavu upustili u snimanje njegova ambicioznijeg nasljednika naslova »The Cross & The Crucible«. Na njemu su prije svega vratili klasični Pallas logo u režiji poznatog grafičkog dizajnera Patricka Woodroffea, s kojim su posljednji put surađivali na konceptualnom remek-djelu »The Sentinel« (1984). Prvi put u karijeri za suradnju su pridobili gostujuće prateće pjevače, koji su mjestimice dodali zborske vokalne harmonije. One su na albumu odigrale puno važniju ulogu nego što bi si mnogi mogli zamisliti.
Članovi banda željeli su se na »The Cross & The Crucible« vratiti na razinu svojih najboljih ostvarenja, predvođenih albumom »The Sentinel«, što je dokazivala obilna količina pompoznih aranžmana predvođenih trima epskim stvarima. Uz to, album je imao konceptualni pečat. Većina tekstova na »The Cross & The Crucible« naime upozorava na različite povijesne primjere zloupotrebe znanosti (Crucible) i vjere (Cross). Za razliku od prethodna tri Pallasova studijska albuma, koje se dalo osvojiti relativno brzo, »The Cross & The Crucible« zbog ritmički složenije naravi zahtijevao je nešto više vremena prije nego što su se pojedini aranžmani i refreni usidrili u uši, no takvo je strpljenje bilo bogato nagrađeno.
Strukture pojedinih skladbi na albumu bile su ritmički složenije nego u prošlosti, jer je ritam sekcija u režiji basista/pratećeg pjevača Graemea Murraya i bubnjara Colina Fraseru ovaj put doista radila punom parom i izvela nekoliko posve fascinantnih manevara. Fraser također nije štedio na upotrebi elektroničkih udaraljki, što je znatno osuvremenilo tradicionalni Pallas zvuk, dok klavijaturist Ronnie Brown od vremena »The Sentinel« nije osigurao toliko bogatih orkestralnih aranžmana kao na »The Cross & The Crucible«.
Ključni instrumentalni ‘motor’ banda i dalje je bio izvrsni gitarist Niall Mathewson, koji se nikad nije sramio svirati hard rock dionice, a one su se odlično slijevale s većinom pompoznim sintesajzerskim teksturama. Pjevač Alan Reed svojim je specifičnim, melankolično začinjenim vokalom oduvijek spadao među bolje pjevače u neo progu i Pallasu donosio lijepu mjeru prepoznatljivosti, pa nije bilo iznenađenje da je na pojedinim skladbama s »The Cross & The Crucible« priredio niz oduševljavajućih emocionalnih trenutaka.
Otvarajuće ostvarenje »The Big Bang«, koje se otvara disonantnim valovanjima i slijevajućim klavijaturskim zavjesama, neobično je avangardan eksperiment koji tek s upadom Reedova vokala dobiva prepoznatljive Pallasove melodijske dimenzije. To je zapravo bila svojevrsna priprema za epsku naslovnu skladbu, koja predstavlja jedan od triju vrhunaca ovog albuma.
Sakralno obojeno otvaranje s orguljaškim varijacijama i udarnim gitarskim rifom postavlja temelje za energičnu i relativno složenu instrumentalnu sekciju, koju obilježavaju zveckave bas linije, ljutite gitarske dionice, vatreni bubnjarski prijelazi i zborske harmonije. Središnji aranžman bio je nadahnut klasikom »Requiem« u legendarnoj režiji Wolfganga Amadeusa Mozarta. Prijelazom u suptilnu sekciju, koju povezuje Reedovo melankolično pjevanje, epska atmosfera dostiže svoj klimaks, dok duboki tekst o povijesnom zloupotrebljavanju znanosti i vjere u podle svrhe kuca na ljudsku svijest. Sakralne zborske harmonije dodatno proširuju ozračje mračnog srednjeg vijeka. Mathewson je oduvijek spadao među one kriminalno previđene gitarske majstore koji su pri svakoj prilici upozoravali da im se čini velika nepravda, pa je tako i ovaj put, jer u završnici odsvira monumentalni gitarski solo.
»For The Greater Glory« je udarnije ostvarenje koje je zbog beskompromisnih gitarskih dionica i borbeno raspoloženih bubnjeva već gotovo na granici progresivnog metala i zacijelo će se svidjeti i svim ljubiteljima skupine Arena. Međutrenuci suptilnosti, usred kojih briljira Reedovo pjevanje, donekle smiruju mračnu i borbenu atmosferu, dok epski refren spada među vrhunce ovog albuma. Usputne orkestralne sekcije i pojedini bubnjarski marševi učinkovito potiču melodramatično raspoloženje, dok neočekivani unos ‘plemenskih’ udaraljki na polovici skladbe predstavlja iznimno zabavno ambijentalno osvježenje. »Who’s To Blame?« otvara se kraćim folkrockovskim uvodom, u kojem vladaju nježni akordi akustične gitare, profinjen klavir i izrazito suptilno Reedovo pjevanje. Iznenada nastupa dramatičan prijelaz u epski, višeglasni refren, podložen moćnim simfonijskim aranžmanom, što je ujedno i glavni šarm ove izvrsne skladbe.
»The Blinding Darkness«, kompozicija po kojoj su Pallas nazvali svoj sljedeći koncertni album, spada među najambicioznije trenutke albuma »The Cross & The Crucible«. Instrumentalnoj uvodnoj sekciji s prostranim ambijentalnim zavjesama slijedi vremenski prijelaz u udarne vode, gdje vladaju borbeno raspoložene gitarske dionice, temperamentni bubnjarski prijelazi i pompozni klavijaturski aranžmani. Reedov melodramatični vokal ponovno se odlično osjeća kad dođe vrijeme za suptilniju sekciju, usred koje band učinkovito razvija napetu atmosferu. Klimaks ove Pallasove klasike predstavlja epski refren, usred kojeg se Reed pita kolika je cijena neobuzdanog znanstvenog napretka. Mathewson se ponovno iskazuje dramatičnom i strastvenom gitarskom improvizacijom kojom dodatno produbljuje veličanstveno raspoloženje.
»Towers Of Babble«, još jedan od vrhunaca ovog albuma, otvara se pastoralnom uverturom na akustičnoj gitari, nakon čega slijedi prijelaz u vatrenu instrumentalnu sekciju s naglaskom na nabrijanim gitarskim dionicama, enigmatičnim simfonijskim teksturama i sakralno obojenim zborskim harmonijama, koje uspješno stvaraju arhaičnu atmosferu. Nju dodatno produbljuju Brownove usputne, barokno začinjene orguljaške dionice, dok je njegov uzburkani solo na minimoogu također posebno poglavlje za sebe. Ljubavna balada »Generations« otvara se suptilnom pastoralno-orkestralnom melodijom, koju na ključan način povezuje dirljivi Reedov vokal. To je bio jedan od rijetkih, ali posrećenih primjera ljubavne lirike u povijesti Pallasa.
Za time slijedi jedanaestominutni ep »Midas Touch«, još jedan od ključnih trenutaka ovog albuma, koji spada među najbolja ostvarenja u povijesti škotskih neoprog prvaka. Dramatičnom uvodu s filozofskom naracijom, u kojoj starogrčki bog Dioniz upozorava kralja Midasa na njegovu pohlepnu želju za zlatnim dodirom, slijedi prijelaz u temperamentnu sekciju s pompoznim aranžmanima i Reedom na vrhuncu njegove vokalne melodramatike. Epski refren pak nipošto nije jedina vrlina ove ambiciozne tvorevine, u kojoj ne nedostaje lukavih vremenskih prijelaza, dramatičnih zborskih harmonija i varijabilnih instrumentalnih sekcija. »Celebration!« predstavlja pompozan završetak albuma u autentičnom Pallasovu stilu. Murrayove odebljane bas linije lijepo podupiru epske aranžmane i uzdižuću melodiju, dok Reedov vokal igra ključnu ulogu u širenju pozitivističke atmosfere. Svaki instrumentalist dobiva dovoljno prostora za uspješnu demonstraciju svojih virtuoznih vrlina, premda bi se za ‘zvijezdu’ ove sjajne skladbe ovaj put mogao proglasiti klavijaturist Brown.
»The Cross & The Crucible« bio je jedno od najboljih ostvarenja u dosadašnjoj povijesti Pallasa, pa se s pravom može govoriti o klasiku neo proga kojim su dodatno učvrstili svoj kultni status. Pallas su zbog duge odsutnosti sa scene morali nadoknaditi poprilično propuštenog, ako su željeli držati korak sa svojim ništa manje ambicioznim neo prog vršnjacima iz osamdesetih, što im je i u novom stoljeću iznenađujuće dobro polazilo za rukom. Činjenica da albume nisu izdavali ‘na tekućoj traci’ samo im je koristila i posljedično im omogućila daljnji artistički razvoj, jer je svaki Pallasov album nakon ponovnog povratka na scenu bio posebno poglavlje za sebe.
Postava
Alan Reed – vokal, akustična gitara
Niall Mathewson – akustična i električna gitara, tamburin
Ronnie Brown – klavijature
Graeme Murray – električna bas-gitara, fretless bas, prateći vokal
Colin Fraser – bubnjevi, akustične i elektroničke udaraljke
GOSTUJUĆI PJEVAČI:
Gill Main – prateći vokal
Claire Bleadsdale – prateći vokal
Laura Sinclair – prateći vokal
Trevor Gray – prateći vokal
Alastair Taylor – prateći vokal
Laura Harrow – prateći vokal
Produkcija
Niall Mathewson i Graeme Murray
Popis skladbi
1. The Big Bang (3:08)
2. The Cross & the Crucible (9:17)
3. For the Greater Glory” – 7:37
4. Who’s to Blame? (4:45)
5. The Blinding Darkness (6:41)
6. Towers of Babble (8:11)
7. Generations (5:21)
8. Midas Touch (11:16)
9. Celebration! (7:24)
