Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Cyberiam, The
Izdavač: Melodic Rock Records
Izdanje: 2018
Trajanje: 79:23
Ocjena: 4/5
Čikaški The Cyberiam ugodno su iznenađenje, u smislu da njihova progrockovska »politika« zapravo ne dopušta posebnu glazbenu inovativnost, no unatoč tome vrlo uzorno slijede tragove postignuća progrockovskog pionirstva sedamdesetih, a isto tako The Cyberiam spretno jašu na valu ugledanja u doktrinu prvog progmetalskog vala, gdje ih, zbog povremeno navijenih rifova ugniježđenih u lomljenu ritmiku, nalazimo u istom loncu uglavnom s američkim sastavima poput Dream Theater (iz ere s Kevinom Mooreom u postavi), Enchant i Shadow Gallery.
The Cyberiam su dakle grupa koja prije svega gradi na atmosferi, na raspoloženju, odnosno na kontrastnom prelijevanju tih raspoloženja. Kako to zaista djeluje kad se album posluša, u ovom slučaju istoimeni studijski prvijenac, to je naravno drugo pitanje. Zaboravi bilo kakav ekstremizam u postizanju tehničke kompleksnosti, do kakvog je progresivnu glazbu u novom dobu dotjerao val novih bendova predvođen, među ostalima, Animals As Leaders, Tesseract, Obscura, Intervals itd… The Cyberiam idu tragovima tradicionalne škole progresivnog rocka. Tako ćeš vrlo brzo primijetiti da su članovi sastava odrastali uz glazbu američkih progrockovskih pionira Kansas. Jasno je prepoznatljiv i istaknut klasični dijalog klavijatura i gitare, i u fraziranju i u međusobnom instrumentalnom nadopunjavanju u duljim instrumentalnim dionicama, gdje se naravno događaju najzanimljivije stvari, one koje su ljubiteljima ovog žanra ujedno i najprivlačnije. No pažnja. Bend sve poteze podređuje prije svega gradnji atmosfere. Ne upušta se u sipanje nota po uzoru na školsku opterećenost Dream Theater, iako u smjeni »mekših« i tvrđih dionica povremeno ipak zakorače u Dream Theater vode. The Cyberiam su cijelo vrijeme vrlo slušljivi i, kako rekosmo, učinkoviti, to jest zanosno atmosferični.
Ako dakle tražimo grupu koja bi pripadala suvremenicima The Cyberiam, zanimljivo je da je atmosfera koju bend razvija prije bliža, recimo, Poljacima Riverside nego nekim američkim Spock’s Beard. Jednostavno. Zbog samog načina komponiranja i aranžiranja. The Cyberiam se dakle nikamo ne žuri, nego bend mirno ulaže većinu svojih umjetničkih napora u stvaranje kontrastnih obrata u prelijevanju raspoloženja. Na Kansas, a i na Enchant, The Cyberiam povremeno vuku i vokalni karakter i boja glasa pjevača Keitha Semplea
Bend ima potencijal. Prvijenac »The Cyberiam«, koji ne skriva velike ambicije i smjelost, definitivno je ujedno pokazatelj velike talentiranosti grupe. Isto tako, ovaj je album za bend potvrda da je na pravom putu evolucije kad je riječ o kredibilnoj podlozi za definiranje prepoznatljivog glazbenog dosjea. Dakle, korak u pravom smjeru, koji ipak logično nosi i nešto rezervi za zrelu umjetničku nadogradnju, no to je već priča za sljedeći studijski album. Što se produkcije tiče, ubuduće će joj trebati udahnuti i malo više topline (veći kontrast s nižim tonovima, to jest bas gitare bi mogle biti nabrijanije, a i snare bubanj bi mogao odzvanjati punije). The Cyberiam su dakle bend na kojeg vrijedi obratiti pažnju i ubuduće.
Postava
Keith Semple – vokal, gitara
Frank Lucas – klavijature
Tommy Murray – bubnjevi
Brian Kovacs – bas gitara, prateći vokal
Produkcija
The Cyberiam
Popis pjesama
01. Alice In Afterland (8.53)
02. Cool Kids (6.59)
03. The Fall (5.20)
04. Don’t Blink (9.47)
05. 2020 Visionary (5.46)
06. The Historian (8.10)
07. My Occupation (8.49)
08. Juxtaposer 6.02)
09. Brain In A Vat (7.22)
10. Nostalgia 8.58)
