The Dark Third

0 6

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Pure Reason Revolution
Izdavačka kuća: Inside Out Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 4/5

Revolucija iz čistog razloga? Vrlo, vrlo rijetka pojava u ljudskoj povijesti. Praktički se nikad nije dogodila. A sad dosta pretjeranog filozofiranja, koje spada u rasprave bez početka i kraja i tek je plod relativno neobičnog i originalnog imena ovog benda. “The Dark Third” debi je moderne britanske art rock grupe Pure Reason Revolution, koja doduše ne znači baš nikakvu glazbenu revoluciju, ali bend svakako opet donosi nešto novo, jer u svoj glazbeni izričaj unosi i elemente space rocka i psihodelije, koji su svijetu proga rocka dobro poznati (u tradiciji bendova poput Pink Floyd i Porcupine Tree), i neke elemente modernog rocka, indie rocka, a mjestimice čak i grungea, koji je među onim rock žanrovima bez kojih bi se po mom mišljenju lako snašli i da ga nikad nije bilo. Upravo zbog tih indie i grunge konotacija bio sam prilično skeptičan prema progresivnim sklonostima benda, njihovim sposobnostima glazbenih inovacija i uspješnom spajanju tako različitih glazbenih elemenata. Pure Reason Revolution imaju i vrlo dobre vokalne harmonije, koje podsjećaju na one koje su svojedobno tvorili bendovi poput The Beatles, The Beach Boys ili Yes.

“The Dark Third” već nakon nekoliko slušanja kao cjelina nije razočarao, štoviše, lijepo me iznenadio jer je svijetu progresivnog rocka opet donio nešto novo. Ono što je na ovom albumu najneobičnije i najhvalevrednije jest činjenica da sam do tada zvuk velike većine indie bendova koji ovih dana pune vrhove top-lista doživljavao kao nešto glazbeno i izražajno iznimno pusto, na čemu se nikad ne bi dalo uspješno graditi šire i dublje glazbene oblike, proširiti zvuk i prenijeti ga u sferu progresivnog rocka. Zato sam bio još ugodnije iznenađen kad sam shvatio da je debiju Pure Reason Revolution to uspjelo upravo tako. Iako je taj zvuk (srećom) većinom dobro prikriven, “The Dark Third” sadrži i prepoznatljiv zvuk prije spomenute indie scene, ali s hvalevrijednom sposobnošću da ga proširi, nadogradi pojedine glazbene motive i time ga podigne na višu razinu glazbenog postojanja, što ga čini zanimljivim i zahtjevnijim slušateljima te progresivnim sladokuscima. S druge strane, svojom prilično unikatnom kombinacijom psihodelije, space rocka, muških i ženskih dualnih vokalnih harmonija i povremenih prog metal trikova to je dokazano progresivan bend koji će oduševiti i lijep dio onih koji su skeptični prema modernim oblicima progresivnog rocka. Album naravno nije bez slabih trenutaka. Glavni je problem “The Dark Third” u tome što bendu mjestimice nedostaje varijacija, što vodi do povremene repetitivnosti nekih motiva. Već sam prije spomenuo njihovu hvalevrijednu sposobnost da odabranu glazbenu ideju dobro realiziraju, ali previše su si puta neke ideje međusobno vrlo slične, iako opet ne toliko da bi album zvučao kao jedna ili dvije skladbe koje se stalno ponavljaju kroz cijeli album. Zbog toga pojedini dijelovi albuma nakon nekoliko slušanja mogu postati pomalo dosadni i repetitivni. No album kao cjelina zbog toga ne pati, a to je ono najvažnije. Druga slaba točka su klavijature. Iako su ih odlično iskoristili za zvučne efekte, u ostalim segmentima ostaje dosta neiskorištenog prostora, pa si u budućnosti želim njihovu veću raznolikost.

Prema riječima Johna Courteya, pjevača, gitarista i klavijaturista benda, “The Dark Third” konceptualni je album koji želi premostiti naizgled čvrsto zacrtanu granicu između snova i stvarnosti. Taj se konceptualni okvir dobro osjeti na cijelom albumu jer se većina skladbi na njemu preljeva jedna u drugu, odnosno neke su skladbe podijeljene na dva međusobno povezana dijela. Takav pristup daje albumu odličan tok, pomaže mu održati pravu ravnotežu i ublažiti posljedice zbog kojih bi slabija ostvarenja došla do većeg izražaja. Album tako djeluje kao dobro povezana cjelina. Na primjer, tvrđa i brža skladba nakon nekog će se vremena smiriti i preliti u sljedeću, spacey usmjerenu skladbu (na primjer prijelaz iz “Voices In Winter” u “Bullets Dominae”). Ta glazbena tehnika doduše već dugo ne vrijedi za kdo zna kako inovativnu, ali cijelom albumu daje osjećaj kohezivne strukture. Kao što se od mladog benda poput Pure Reason Revolution donekle i očekuje, i kod njih je karakteristično da u svoju glazbu unose ogromnu količinu neukroćene energije, ponajviše hard rock skladbama koje slušatelja brzo zgrabe svojom nesputanom energijom. Unatoč tome, Pure Reason Revolution imaju i vrlo dobar osjećaj za space rock zvukove građene na sporijem ritmu, koji se brinu za psihodeličnu atmosferu.Glazbene sposobnosti članova benda također nikako ne treba podcjenjivati. Naravno, one se ne mogu svrstati u ligu nekakvih Dream Theater i svih njihovih takvih i drugačijih klonova ovog svijeta, ali mogu biti ponosni i na svoje tehničke sposobnosti, iako smatram da su klavijature jedan od rijetkih slabijih elemenata benda, koji svakako moraju još usavršiti u budućnosti. U bendu posebno odskače basistica i vokalistica Chloe Alper. Posebno se iskazala kao vrlo dobra basistica i pomalo me čudi činjenica da nije odsvirala bas na svim skladbama koje su na albumu. Vokalno je ovaj bend, kao što je već rečeno, prilično prepoznatljiv po tome što ima dva glavna vokalista čije izvedbe dobro funkcioniraju zajedno i stvaraju iznimno dobre vokalne harmonije.

Prijeđimo još na pojedine skladbe. “Aeropause” je odličan instrumental koji se koketira i s nasljeđem Pink Floyd. Izgrađen je na srednjem tempu i daje podlogu za profinjenu uporabu slide gitare i sintisajzera te tako stvara iznimno melankoličnu i sanjivu atmosferu. Skladba se preljeva u “Goshen’s Remains”. Vokal Chloe Alper, koji je bez sumnje jedna od istaknutih točaka glazbenog izričaja Pure Reason Revolution, ovdje prvi put dolazi do izražaja, kao i iznimne dualne vokalne harmonije. Skladba cijelo vrijeme mijenja i gradi atmosferu od tvrđih do mirnijih voda i opet natrag. U srednjem i završnom dijelu oduševljava i violina Jima Dobsona, koja skladbi dodaje još malo keltskog patosa. Na “Apprentice of the Universe” može se uživati u vrlo dobrim vokalnim melodijama, s tim da ovaj put do većeg izražaja dolazi i Courtneyjev vokal. Ovaj put na vidjelo izlaze i elektronski zvukovi na klavijaturama i odlično riffanje na gitari. Gotovo 12-minutni “The Bright Ambassadors of Morning” otvara se sporim ritmom, kojem sintisajzeri daju neku posebnu atmosferu. Uz ovu ambijentalnu podlogu od zvučnih zavjesa odmah se pomisli na Frippove soundscapeove, ali u kontekstu organizirane skladbe s glavom i repom. Slijede atmosferične višedijelne vokalne harmonije koje s vremenom stvore i iznimno psihodeličan refren koji ti nikako ne izlazi iz glave. U završnom se dijelu može uživati i u odličnom riffanju, koje djelu dodaje još malo energičnosti. Dok skladba napreduje kroz brojne varijacije, pojedine se melodije stalno iznova udaljavaju i ponovno vraćaju. Bez sumnje jedan od vrhunaca albuma. “The Exact Colour” bio bi odličan izbor za singl jer je jedan od atmosferičnih vrhunaca albuma. Otvara se klavirom, nakon čega prelazi u nježnu melodiju kojoj bubnjevi daju nadasve prikladnu podlogu. Raznolika skladba “Voices in Winter/In the Realms of the Divine” podijeljena je na dva dijela i slušatelja ponajviše svojim ambijentalnim, spacey zvukovima mjestimice s lakoćom odnese u stanje zanesenosti. Srednji dio gradi i stupnjuje atmosferu i sadrži nekoliko vrlo dobrih gitarskih riffova koji poslužuju metal konotacije benda. U istom stilu nastavlja i iznimno lijepa “Bullits Dominae”, samo što čudesnim vokalnim harmonijama i energičnom metal riffanju dodaje još zrnce keltskog patosa preko izvrsnih dionica violine. “The Twyncyn/Trembling Willows” još je jedno djelo puno varijacija i različitih atmosfera koje slušatelja pomiču u različita stanja (pod)svijesti. Nakon stupnjevanja atmosfere iznenada iznenadi thrash metal riffanje koje bi nekom drugom možda uništilo cijelu skladbu, ali Pure Reason Revolution uspijevaju zadržati primjerenu ravnotežu. Završna “He Tried to Show Them Magic/Ambassadors Return” puna je kompleksnih i ambijentalnih vokala te udarnih riffova. Vrlo prikladan završetak.

Zanimljivo je i pomalo kontroverzno da su za američko izdanje neke skladbe zamijenjene drugima (“The Exact Colour” zamijenjen je s “Nimos & Tambos”, a “The Twyncyn/Trembling Willows” s “Arrival/The Inteniton Craft”). Nadam se da si takva eksperimentiranja između europskih i američkih izdanja, koja fanove tjeraju na kupnju obje verzije, na idućim albumima više neće dopustiti.

Općenito, “The Dark Third” vrlo je dobar debi, pa čak i jedno od najboljih izdanja u prog rocku koja su izašla 2006. godine. Na albumu su ravnomjerno raspoređeni i iznimna energija i suptilnost, koja slušatelja često ostavlja u želji za višestrukim uzastopnim slušanjem albuma. Unatoč tome, u budućnosti će trebati posvetiti malo više pozornosti tome da motivi na pojedinim dijelovima budu još malo domišljatiji i raznolikiji. Inače, Pure Reason Revolution imaju u sebi iznimski potencijal i po mom ih mišljenju čeka lijepa budućnost. Bit će zanimljivo pratiti njihov daljnji glazbeni razvoj. To je naime nakon dugo vremena opet neki poseban bend koji svojim glazbenim izričajem donosi nešto novo i zaslužuje pozornost i u budućnosti. “The Dark Third” svojom će mješavinom ambijentalno i energično građenih dijelova, sjajnih glazbenih soundscapeova, vokalnih harmonija i odlične produkcije (za koju je zaslužan producent Paul Northfield, koji je među ostalim poznat po radu s bendovima poput Rush, Gentle Giant, Porcupine Tree itd.) oduševiti i mnoge prog puriste, jer Pure Reason Revolution su progresivan bend u pravom smislu riječi progresivan.

Postava

Jon Courtney – vokal, gitara, klavijature
Chloe Alper – vokal, bas gitara
Jamie Wilcox – gitara, prateći vokal
Jim Dobson – klavijature, gitara, bas gitara, violina, prateći vokal
Andrew Courtney – bubnjevi

Produkcija

Paul Northfield

Popis skladbi

1. Aeropause (2:22)
2. Goshens Remains (4:04)
3. Apprentice Of The Universe (6:56)
4. Bright Ambassadors Of Morning (9:31)
5. The Exact Colour (6:25)
6. I) Voices In Winter (10:29)
II) In The Realms Of The Divine
7. Bullitts Dominae (6:57)
8. I) The Twyncyn (3:50)
II) Trembling Willows
9. I) He Tried To Show Them Magic
II) Ambassadors Return

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići