Izdavač: SPV / Steamhammer Records
Datum izlaska: 22. 1. 2021.
Produkcija: Ben Grosse
Trajanje albuma: 48.15 min
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 10/10
The Dead Daisies su prava rock zvijer od sastava. Pod tim se imenom okupljaju glazbeni herkuli rocka i rolla, a predvodi ih australski magnat David Lowy, inače ritam gitarist benda. U relativno kratkom vremenu bend je nasuo četiri studijska albuma, jedan live album i kompilaciju, odradio niz turneja diljem svijeta i oduševljavao svojim energičnim nastupima.
Kako god, grupa do sada nije snimila nijedan album a da usput nije doživjela rošadu u postavi. Tako je stigla i ona jesen 2019. Novi prelomni trenutak za Davida Lowyja, koji se u međuvremenu već pomirio s činjenicom da bend neprestano prati propuh širom otvorenih vrata, kroz koja se redaju stalni dolasci i odlasci raznih glazbenika. Kroz ta je vrata ušlo i jedno posebno orijaško ime ere rocka, kojeg prati i etiketa »the voice of rock«. Glenn Hughes, koji je preuzeo istovremeno ulogu pjevača i basista. Corabi i Mendoza otišli su sami iz benda, a da ih netko na to tjerao. Prvi je želio malo odmoriti od svega, a drugi se posvetiti novim projektima. Glavni inicijator Glennova ulaska bio je gitarist Doug Aldrich, koji Hughesa jako dobro poznaje. Upoznali su se još u vrijeme kad je Aldrich svirao za Ronnieja Jamesa Dia. Doug je pratio Hughesa i na njegovim samostalnim koncertima. U Europi zadnji put na jesen 2015., kad je predstavljao svoj samostalni album »Resonate«. Dogodilo se da je Hughes doista poželio snimiti album s Aldrichem, koji je isprva bio uvjeren da je zbog Glennova nabijenog rasporeda tako nešto naprosto nemoguće. Bend je u studenom 2019. otputovao na jug Francuske u studio La Fabrique, gdje je dobar dio vremena prebirao po idejama i provjeravao kako se nova postava međusobno slaže. The Dead Daisies su naime prvi put u karijeri prešli u formaciju kvarteta.
Očito su stvari doista brzo krenule, jer je album bio gotov već početkom 2020. No onda se dogodilo što se dogodilo. Bendovi su ostali bez turneja i The Dead Daisies morali su odgoditi datum izlaska albuma. Za cijelu godinu. Ali s izlaskom se ne može čekati u nedogled. Tako je album »Holy Ground« 22. 1. 2021. napokon stigao na svijet. I to kakav album. »Holy Ground« je među svih pet albuma izašlih do toga dana najposebniji album The Dead Daisies. Bend je – slično kao u vrijeme prije albuma »Revolution«, kad je ostao bez klavijaturista i Lowy je odlučio da će na idućem albumu favorizirati zvuk gitara (Richarda Fortusa tada je zamijenio znatno drukčiji Aldrich) – doživio korjenitu zvučnu promjenu. Ali taj potresni udar nije ništa u usporedbi s time kad se na sceni pojavi Glenn Hughes.
Glenn Hughes je – i to već godinama nije nikakvo iznenađenje – izrazito dominantna figura. Kao vokalist, basist i skladatelj. Na svoj je način napisao sve tekstove i naravno aktivno sudjelovao u skladanju svih pjesama. Njegov nastup pak donosi bitan otklon od svega što su The Dead Daisies radili prije. Glazba na albumu »Holy Ground« dobila je one širine crno-soulovskih vokalnih akrobacija koje su u galaksiji jedinstvene, teatralno neobuzdano eksplozivne i jamac svih posebnosti koje na svaki album donosi Hughesovo nerđajuće grlo. The Dead Daisies oduvijek su nosili snažnu privrženost korijenima bluesa, no s Hughesom je ona još odlučnije naglašena. Nabrao je i nešto one težačke crnine iz Black Country Communion, a srećom je Aldrich vrlo drukčiji od Bonamasse – pa daljnje usporedbe između Daisies i BCC otpadaju. S druge strane, laik koji The Dead Daisies uz »Holy Ground« uopće prvi put čuje, smatrao bi da sluša – uz Hughesovu izuzetnu vokalnu dominaciju – najviše novi album Glenna Hughesa.
Aldrich je napisao nekoliko fraza koje su naprosto skrojene za Hughesa. Pogotovo kad slušatelj naleti na jednu od najboljih skladbi albuma »Holy Ground«. To je »Like No Other (Bassline)«. Aldrich ju je napisao tako da je zamišljao kako Glenn Hughes svira bas linije uz njegovo fraziranje. Budući da Glenna jako dobro poznaje, majstorski mu se prilagodio osobito u intenzivnom refrenu, gdje skladba razvija posebno pojačan groove i nevjerojatnu grabežljivost, zahvaljujući izrazito snažnom Hughesovu napjevu koji te odmah zgrabi. Album otvaraju dvije izuzetno snažne točke. Prva je skladba »Holy Ground (Shake the Memory)«, koju je napisao Glenn Hughes, a druga spomenuta »Like No Other (Bassline). Već nakon nekoliko sekundi slušanja jasno je da je riječ o prekrasnom uratku, i to takvom kakvog The Dead Daisies još nikad nisu snimili. U glazbenom je smislu po svemu poseban, a novi artizam grupe zapravo predstavlja njezino novo rođenje. Nositelj te promjene je Glenn Hughes, koji je iz ostale trojice izvukao na vidjelo stvari kojih se inače ne bi laćali. Materijal na Holy Ground naprosto je fascinantan. Hughes je naprosto zarazno utjecajan. Aldrich je morao posezati za zahvatima za kojima prije nije posezao. To se odražava u solažama, koje su drukčije, znatno prilagođenije novom formatiranju koje u prvi plan stavlja razvoj ultimativnog funky groovea, a koje u omotnici izrazito našučurenih gitarskih fraza, poduprtih korjenitim blues značajem, zahtijeva i drukčiji pristup soliranju. Tehničku izbrušenost stavlja u drugi plan, a zahtijeva održavanje izrazite groove kinetike. A te je cijelo vrijeme u izobilju. S obzirom na to da je skladbi – uključujući Humble Pie obradu »30 Days in the Hole« – jedanaest, izvrsno je saznanje da album traje manje od 50 minuta. To znači da su skladbe u prosjeku duge oko četiri minute. Malo više, malo manje. Skladba »Far Away«, koja se razvuče na sedam minuta, završna je i nastala je posve na kraju snimanja albuma. The Dead Daisies naime je nedostajala spora skladba. Hughes je u tome majstor još iz vremena Mistreated. Aldrich, koji je navikao ponajprije na vrlo brzo sviranje i favoriziranje fraza distorzirane oštrine, morao se na toj skladbi posebno temeljito pozabaviti aranžiranjem gitara. Pogotovo traženjem taman toliko umjerenog »clean« zvuka. Tako je nastala jedna od najboljih kompozicija albuma, koja ga zaključuje velikim zamahom.
The Dead Daisies oduvijek su rado posezali za obradama. Na njima se temelji i izdana kompilacija »Locked and Loaded: The Covers Album« (2019). Doduše, ni Hughes ni Aldrich nisu osobiti pristaše obrada jer se prvenstveno kunu u autorski materijal, pa ipak. Autorskog je materijala bilo napisano više, no The Dead Daisies ipak su dali prednost obradi. Spomenutom klasiku Humble Pie »30 Days in the Hole«. I ona je pri kraju razvila izrazito našuškanu sliku gitarskog fraziranja, što je bilo nužno jer bi inače djelovala previše slično svom izvorniku. Vodeći vokal u njoj preuzima bubnjar Deen Castronovo, koji se inače smatra odličnim pjevačem, što su u karijeri iskusili i Journey, a vrijedi i za vezu Aldricha i Castronova u Revolution Saints.
Hughes »ubija« vokalom. Godine ga se ne primaju. Teško. Ovaj će album postati silan magnet za sve koji do danas nisu posvećivali mnogo pozornosti liku i djelu The Dead Daisies. Nakon uključivanja Hughesa naime je sve drukčije. Ništa od svega toga ne bi bilo bez briljantne produkcije Bena Grossea, koji je svojim stavom petog člana ekipe u pozadini filigranski kalibrirao stvari i bitno pridonio tome da se na albumu individualni talenti magnificiraju u svom sjaju i punom iskorištenju. To je kapitalizirano briljantnim »bojanjem« i kontrastiranjem gradivnih elemenata zvučne slike te posljedičnim postizanjem silovitog funky groove ovjesa, koji album prati na svakom koraku. To je album nevjerojatnog i jedinstvenog spoja glazbene kompaktnosti i trenutaka kad zavladaju strasti, emocije i srž kameleonskih vokalnih akrobacija nevjerojatnog Hughesa. Virtuozne vrline Aldricha, Castronova priklanjaju se veličanstvenom grooveu koji se šepuri kroz album. Bas linije Glenna Hughesa izrazito su odebljane i jamče silovit »drive«, koji razvijenim voltažom već nakon nekoliko taktova uvodne »Holy Ground (Shake The Memory)« slušatelja šokira i hipnotizira.
»Holy Ground« je dakle album The Dead Daisies koji će pod svoje okrilje odsad privući i glazbene horde ljubitelja lika i djela Glenna Hughesa. To znači, među ostalim, i one koji vole Deep Purple u postavi Mk IV. Dakle, već sada veliki The Dead Daisies albumom »Holy Ground« postaju još veći. Nije suvišna pretpostavka da bi se u koncertni repertoar kvarteta mogla uvući i poneka klasika Deep Purple. »Holy Ground« je dakle album koji već na samom početku 2021. donosi jedan od njegovih rock and roll vrhunaca. Album koji još dugo neće htjeti napustiti vaše playere dobre rock glazbe.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Holy Ground (Shake The Memory)
2. Like No Other (Bassline)
3. Come Alive
4. Bustle And Flow
5. My Fate
6. Chosen And Justified
7. Saving Grace
8. Unspoken
9. 30 Days In The Hole
10. Righteous Days
11. Far Away
Postava:
Glen Hughes – vokal, bas gitara
Doug Aldrich – gitara
David Lowy – gitara
Deen Castronovo – bubnjevi, vokal na skladbi br. 9
