Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Frank, Herman
Izdavač: AFM Records
Izlazak: 2016
Trajanje: 52:05
Ocjena: 4.5/5
Herman Frank je priznati i cijenjeni njemački gitarist. Zlatnim slovima upisan u knjigu metala još davno, jer njegova gitara odzvanja na najmarkantnijim albumima diskografskog opusa velikana njemačkog metala Accept. Istodobno je Herman Frank poznat kao vođa kultne njemačke heavy metal utvrde Victory. Herman Frank se dakle vraća sa svojim ukupno trećim samostalnim studijskim albumom »The Devil Rides Out«. Trebale su mu četiri godine da naslijedi prethodnika »Right in the Guts« (2012). U tom je razdoblju Herman Frank odlučio napustiti Accept. Zapravo su Accept napustili on i bubnjar Stefan Schwarzmann istodobno, a taj je dvojac u društvu šefa Destructiona Marcela Schirmera »Schmiera« kasnije, pod okriljem projekta Panzer, izdao izvrstan album.
Herman Frank je, kako je i sam rekao u intervjuu, oslobođen svih stvaralačkih spona koje su ga vezale uz Accept. Kao što je poznato, tamo je cijelo vrijeme morao funkcionirati u podređenom položaju. Ne samo da nije smio doprinositi idejama za skladbe, nego mu je i na koncertima Hoffmann, ako uopće, dopuštao soliranje najviše na jednoj točki tijekom Accept koncerata. Herman Frank naime nipošto nije lošiji gitarist, nego je potpuno ravnopravan Wolfu Hoffmannu. To će znati reći svi poznavatelji diskografskog opusa sastava Victory te naravno Hermanovih dvaju prethodnih samostalnih studijskih albuma.
Herman Frank je za novi album u ekipi zadržao pouzdanog američkog vokalista Ricka Altzija, inače člana sastava Masterplan, a na mjesto basista pozvao je iskusnog člana njemačkih hardrockera Jaded Heart Michaela Müllera. Za bubnjarsku stolicu ovaj je put sjeo jedan od najboljih njemačkih bubnjara trenutačno, koji su ostali bez konkretnog posla. To je naime Andre Hilgers (ex-Rage). Pred nama je dakle album koji je složio otrovni kvartet, predvođen glavnim kapetanom, Hermanom Frankom naravno.
A novi album? Savršena poezija iskonsko-staroškolskog pristupa sadržajima heavy metala čistokrvnog teutonskog podrijetla. Njemačkije od toga jednostavno ne ide. Do kosti. Ako volite Accept, Victory, album »The Devil Rides Out« zapravo je već vaš, prije nego što ste posegnuli za njim.
Materijal na njemu poznaje samo jedan stupanj. Najviši. Šesti. U energiji i igri punom snagom nema nikakvog popuštanja i album vam neće dati disati. Istodobno se kroz izravne i ravno u zube šutirajuće rifove, čini se, probija konkretna doza visoko muzikalične začinjenosti, gdje Altzi uvijek izvuče nadasve pjevne vokalne linije koje u samu narav ugođaja siju pravi moment bombastike. Kod nešto sporijih točaka (Stone Cold) taj moment muzikalnosti naravno naraste.
Inače, glavnina albuma praktički je cijelo vrijeme na ekstremnom mlaćenju dvostrukog bas bubnja, na kojem se beskompromisno valjaju beskompromisni gitarski rifovi koji uz djelovanje izvanredne ritmičke kinetike u punini zasjaju! Od prvog do zadnjeg. Među njima nema kvalitetnog kolebanja. Skladbi je na albumu čak dvanaest i sve su u svojim izričajima ravnopravne. Skladateljski ravnopravne. Frank implementira uvodne, izlazne dijelove, s dodatnim atmosferičnim harmonijama na gitarama, a u »mid eight« pasažama razmahne se punom snagom i u skladnim solističkim avanturama ni na tren se ne suzdržava. Baš su sve skladbe detaljno upakirane i gdje god ovaj čovjek nađe prostor za gitarski ornament koji djeluje u podžirivanju otrovnog riffanja, majstorski ga uguravši pokraj, a skladba posljedično dobiva na izražajnom karakteru. Frank je nevjerojatno iskusan skladatelj i ovaj je put uza se našao izvanrednu ekipu koja savršeno nadopunjuje sve sadržaje ovog izvrsnog uratka.
Favorite ćete tražiti sami, a posebno osvajaju “na prvo uho” uvodna Runnig Back, pa dalje Balhog Zone, No Tears In Heaven, Thunder of Madness, podivljala i posebno naoštrena Dead Or Alive ili ništa manje pogubna I Want It All, koja na repu zaključuje album. To je album stare metal škole, kakvu stvara samo generacija metalskog pionirstva, čiji je dio i prekaljeni Herman Frank. »The Devil Rides Out« je od triju izdanih studijskih albuma Hermana Franka, do danas najkonzistentniji, najfokusiraniji te idejno najdovršeniji i aranžerski najbolje upakiran uradak. Čini se, od svega uvjerljivog djelovanja. I u srednje brzi tempo zagledana Licence To Kill posjeduje primjesu mračnjačkog vješanja i okulta, u njoj pak ponovno preuzima izvrstan refrenski napjev, dok sama skladba povlači na najbolje stvaralačke trenutke Accept karijere.
»The Devil Rides Out « je za ovogodišnju godinu kandidat za najbolji europski album staroškolskog heavy metal naslijeđa skrojenog po temeljnim apostolatima pravovjerne njemačke metal biblije. Bez dlake na jeziku! Naime, to je naoštreniji album kad ga usporediš sa sva tri posljednja Accept albuma, a Frank na njemu u kompozicijama nepopustljivo grize kao da ide o život i smrt. Jednom riječju. Briljantno!
Herman Frank – Balhog Zone (službeni video):
Postava
Rick Altzi – vokal
Herman Frank – gitara
Michael Müller – bas gitara
Andre Hilgers – bubnjevi
Produkcija
Charlie Bauerfiend
Popis skladbi
01. Running Back
02. Shout
03. Can’t Take It
04. No Tears In Heaven
05. Ballhog Zone
06. Run Boy Run
07. Thunder Of Madness
08. License To Kill
09. Stone Cold
10. Dead Or Alive
11. Run For Cover
12. I Want It All
