The End Of Life

0 6

Izvođač: UnSun
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2008
Ocjena: 3.5/5

Unsun su nova skupina koju je osnovao Mauser, gitarist poljskih death metal veterana Vader, nakon što je izašao iz sastava Vader. Jednostavno, njegova nova glazbena vizija zahtijevala je da se umjetnik otisne na nove staze glazbenog stvaranja. Cijela stvar je bila toliko jasno daleko od Vader da mu je u susret stigla curica s anđeoskim vokalom, i to ne samo to. Curica pravog anđeoskog izgleda. Pjevačica Aya.

Ako spojiš masivno, niže ugođeno riffanje, koje stvara pravi armiranobetonski zvučni zid, kakav je Mauser donio iz Vadera i koji stvara pravu poguban, turobno mračnu atmosferu, s potpuno čistim, djevojački bezgrešnim vokalom Aye, koji bi na polju pop glazbe mogao djelovati prilično slatkasto, nestašno i razmaženo, onda se u konačnom efektu glazbi UnSun u žanrovskom smislu ipak najviše približavamo onome što se zove gothic metal.

Sjećate li se kako je bilo sredinom devedesetih, kad su na scenu banuli Nightwish ili Sinergy? Prije toga nitko nije zvučao tako, odnosno ponudio takvo iskustvo. Kasnije skupine, osim rijetkih iznimaka koje su u sastavu imale pjevačice, više nisu uspjele tako impresionirati dolaskom na scenu. No UnSun imaju tu prokletu sreću da već samim prvijencem “The End Of Life” djeluju nevjerojatno samosvojno. Gradnjom same atmosfere koju album nosi, to im ponajbolje polazi za rukom. Mauser je u zvučni riffovski zid na majstorski način uklesao računalne uzorke dodatnih podritmova, ili jednostavno zvučno repetitivne petlje, koje UnSun daju pečat prepoznatljivosti i svježine kakvu susrećeš vrlo rijetko. Album ima jedinstven, kataklizmično ledeni dah stvorene atmosfere, na kojem Ayin glas doslovno valja, pa se njezina boja glasa savršeno kontrastno uklapa s produkcijom riffova. Prva tri komada se natječu međusobno tko će odnijeti prvu nagradu u tome tko će prije uvući slušatelju pod kožu. To su Whispers, Lost Innocence, a među njima posebno impresivno djeluje Blinded By Hatred. Kompaktno izrađeni i melodično molski dotjerani refreni, s Ayom u središnjoj ulozi, apsolutno preuzimaju svu pozornost slušatelja. Cerebralni efekt je kao da se baviš slatkim otrovom, ili nekom opasnom slatkom omamom koja vodi u paralizu, ukočenost. Računalni uzorci nadograđuju dramski element. Uz prve tri skladbe, po melodičnoj dotjeranosti u nastavku se ističe i refren u Destiny.

Imam samo jednu negativnu primjedbu. Aya pjeva u grozno pogrešnom dijalektu svoje engleske stihove. Tako grozno da je stvar maksimalno kompatibilna. Reći ćete da mi se mulja. A ipak. Svi smo svjesni kako smiješno i sažaljenja vrijedno zvuči engleski jezik u izgovoru na relaciji osi tamnih sila Milošević-Arafat-Gadafi, ali u slučaju Aye stvar je udaljena svjetlosnim godinama. Sjetite se Siddharte, kako je uspjela stvoriti slovenski melodičan. Otprilike tako Aya pristupa stvari. Dijalekt koji djeluje samo pozitivno u ukupnom zbroju i kojim UnSun dobivaju čak dodatne bodove kad je riječ o unošenju melodičnosti u engleski. Ta primjedba djeluje teško vjerojatno. Ali ipak. Djeluje. Stvar se međutim zamjetno osjeti kad album slušaš, i purista koji će prepoznati čak više od pet engleskih riječi, koliko sam ih uspio ja, to će sigurno smetati.

Dakle. UnSun je stvar koju ortodoksni Vader zaljubljenici i sve radikalne struje metalske srenje ovog planeta nipošto neće podržavati. Grubo gledano, UnSun ne donose glazbenu revoluciju. Ali plasirali su na tržište album s osebujnom atmosferom, snažnim i izražajnim dramskim vibracijama, nadograđenim odličnim pjevanjem Aye, koja je glavna aktérica zbog koje je ovaj album drugačiji od trilijuna drugih sličnih pokušaja glazbenih skupina. Neki Evanescence mogu samo plakati kad čuju ovaj album i shvate što sve nedostaje njihovoj glazbi, a ništa bolje neće proći ni Lacuna Coil i slični. UnSun su napravili album sa sasvim jednostavnim trikovima, razgolićenim solažama, jednostavnim jednodimenzionalnim ritmovima, a njihov se metal često dotakne čak i pop voda (za potonje pogledaj i naslovnicu albuma). Ayin vokal je potpuna pobjeda i element na kojem leži uspješnost glazbenog jezika UnSun i ubuduće. Moderno i vrlo zarazno. Napokon opet nešto zanimljivo. Dokaz da poljske skupine znaju biti zanimljive i onda kad se udalje od ekstremnih grana koje u žanrovskom smislu poznaje heavy metal glazba.

Postava

Aya – vokal
Mauser – gitara, uzorci
Heinrich – bas-gitara
Vaaver – bubnjevi

Produkcija

Szymon Czech & Marcin Kielbaszewski

Popis skladbi

1. Whispers
2. Lost Innocence
3. Blinded By Hatred
4. Face The Truth
5. Other Side
6. Destiny
7. Memories
8. Bring Me To Heaven
9. On The Edge
10. Closer To Death
11. Indifference
12. Whispers

Trajanje albuma: 42.22

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići