Autor: Primož Novak, Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Trainstation, Kranj
Datum koncerta: 16.02.2018
Cijena karte: 8,00€
Last minute ponude u mnogim su slučajevima poznate kao marketinški trik, ali kod koncerata je slika drukčija. Ovaj put su se najavljenom koncertu Srd, Nature i Grob neočekivano pridružili američki progresivni death metalci The Faceless, kojima je otkazan koncert u Švicarskoj. Zanimljivom je sastavu dakle slijedilo osvježenje.
Prvi je na pozornicu stupio mladi primorski black metal sastav s lijepim slovenskim imenom. Grob. Unatoč mladosti, tj. godini nastanka, bendu iskustva nikako ne manjka, jer skupinu čine prekaljeni članovi bendova kao što su Kreation Kodex, Hellcrawler i Human Putrefaction. Grob polako, ali uporno skupljaju koncertne kilometre, a ja sam ih ovaj put uhvatio prvi put, namjerno pak nisam poslušao zasad jedini objavljeni snimak, demo Graveyard of Eden. Znao sam samo da Grob sviraju black metal, što je odmah dao do znanja i uniforman izgled benda, čiji su članovi bili pokriveni crnim kapuljačama, a frontmen publici tijekom koncerta nije uputio ni riječi. Grob su u slabe tri četvrt sata predstavili svoj pogled na black metal, koji je stilski usmjeren prvenstveno prema švedskom black metalu Marduk i Dark Funeral, a s dobro smještenim melodičnim i kratkim epskim dijelovima mjestimice su podsjetili na poljske velikane Mgla. Grob su se pobrinuli za primjerenu zagrijavanje, za neku dublju ocjenu ipak će trebati poslušati nastajući prvijenac Metanoia, a uživo će trebati popraviti barem jednu stvar koja je prošli petak bila izrazito smetajuća. Ne samo da je zvuk bas bubnjeva odnosno triggera bio kao mlaćenje po kartonskim kutijama, bubnjara je jako, jako mučila kondicija, jer je tijekom blast beatova vrlo očito i dobro čujno ispadao iz ritma i posustajao u bržim dijelovima.
Nakon zagrijavanja s black metalskim Grob na redu su bili Nature. Skupina koja je prije nekoliko godina skrenula pozornost na sebe, ali je kasnije utonula u tišinu. Činilo se da skupina više ne djeluje, no odjednom su se Nature pojavili natrag. Pokazalo se da u poprilično obnovljenom sastavu. Nature su svojim nastupom htjeli oduševiti progresivno obojenim death metalom koji je podsjećao na one sastave iz devedesetih koji su postavili važne međaše u metalu. Svakako privlačno, ali pojavilo se i nekoliko problema. Mnogo je puta stvar djelovala kaotično, bez glave i repa. Nije bilo osjećaja da stvar diše kao cjelina. Svakako je riječ o dobrim idejama, ali mjestimice je djelovalo nabacano. Nature inače obećavaju zanimljivom ritmikom, vokalnom isprepletenošću i sigurnim gitarama. Ideje su nedvojbeno prave, ali trebaju još neku smislenu uređenost.
Za drugi, poprilično konkretniji i uvjerljiviji black metal napad večeri pobrinuli su se Srd, koji su u rekordnom roku postali zapravo kar nositelji slovenskog black metala. Već dugo naime nije bilo prvijenca mladog benda koji bi uvjerio i kritiku i bez većih poteškoća osvojio publiku. Srd je sa svojim Selom smrti to uspjelo kao od šale, a lijepo je vidjeti i čuti da na lovorikama ne spavaju niti stagniraju. U Kranju su momci pozdravili s novom pjesmom (ako me pamćenje ne vara), a zatim unatoč nešto lošijem zvuku opet dokazali svu snagu i moćnost albuma Smrti sel. Bendom je vrhunski zapovijedao pouzdani i uvjerljivi Goran, koji pogotovo pjesme sa slovenskim tekstovima bljuje kao u opkladi, a niti malo ne zaostaje instrumentalni dio, koji se brine za zapamtljive rifove te rušilačko i raznoliko bubnjanje. Srd su predstavili i izvrsnu Srečo na vrvici, posve vlastitu svom jazu, a prebrzo su svoj udarni i epski set zaključili briljantnom i monolitnom desetminutnom uglazbom Gregorčičeve Soči, koja je samo još jednom dokazala da bez sumnje spada među najbolja dostignuća slovenske glazbe uopće.
The Faceless nisu baš nepoznanica. Prvi su put na slovensku pozornicu stupili 2010. u sklopu turneje Bonecrusher, a nakon toga se nisu vratili. Skupina je u međuvremenu izdala dva albuma, a četvrti, naslovljen In Becoming a Ghost, izašao je prošle godine. Skupina je posljednjih godina predmet svih mogućih kritika. Prvo zbog drastične promjene stila, drugo zbog stalnog otkazivanja turneja. Kod potonjeg nije bilo nijednog opravdanog razloga, a obožavatelji skupine htjeli su ih uništiti. Komentiranje na društvenim mrežama bilo je bez dlake na jeziku, a činilo se da skupina neće moći opstati. Unatoč žestokim pritiscima, bezbrojnim izmjenama članova, voditelj Michael Keene zadržao je skupinu i u okrnjenoj je verziji odveo po Europi, a ujedno je obećao da više neće otkazivati nastupe. Po Europi je sve išlo normalno, dok nije otkazan nastup u Švicarskoj. The Faceless su unatoč tome htjeli negdje svirati i spletom okolnosti završili su u Kranju, gdje su se pridružili trima domaćim skupinama.
Nastup The Faceless bio je relativno kratak, ali vrlo sladak. Skupina je počela trilogijom Autotheism, riječ je o tri međusobno povezane skladbe. Počelo je polako i sanjalački, a razvilo se u nešto čime bi se mogao definirati ekstremni progresivni death metal. The Faceless su se albumom Authotheism nadogradili. Nisu bili samo tehnički death metal sastav, nego su počeli snažno simpatizirati s progresivom. I tu je skupina pokazala da se međusobno može povezati gotovo nemoguće; tehničnost Necrophagist i progresivnost Opeth. Pjevni vokali bili su meta kritika, ali stvar nedvojbeno funkcionira u cijeloj svojoj kompleksnosti. S Autotheism se okrnjeni sastav The Faceless, kojem je nedostajao basist, svakako dokazao. Naravno, nedostajao je još onaj pravi udarac tehničnosti koji je došao s albumom Planetary Duality. Nije trebalo dugo čekati, jer je već slijedila skladba Sons of Belial s spomenutog albuma. Brzine i virtuoznosti kao da nije moglo nestati. Smisleno su se The Faceless smirili sa Spiraling Void s aktualnog albuma, koji skupinu prikazuje u progresivnijem svjetlu, a prisutno je više čistih vokala Michaela Keenea. Žestok udarac slijedio je skladbom An Autopsy s prvijenca. Spomenuta je skladba vrlo dobar primjer tehničkog deathcorea, koji je prije svega kaotičan i nepredvidljiv. Dakle, u potpunoj suprotnosti s deathcore klišejima. The Faceless su ponudili dakle još jednu novost, najveći je naglasak zapravo bio na albumu Planetary Duality, što nije najlogičnije ako imaš u džepu svjež album. No upravo spomenuti album nije samo skupinu učinio posebnom, dao je do znanja da se u SAD-u bude moderni tehnički death metal bendovi po njemačkom uzoru.
The Faceless nakon svih zavada i kritika društvenih mreža očito nisu otpad. Skupina je uigrana. Michael Keene svojim sviranjem i pjevanjem nedvojbeno odskače, vokalist Ken Sorceron, koji inače djeluje u black metal sastavu Abigail Williams, nedvojbeno je dobitak. Jače je vrištanje, što se lijepo poklapa s black metalskim elementima skupine, koji su na zadnjem albumu još više naglašeni, a krulež je također prisutan, tako da ispunjava uvjete sastava. Keenea je cijelo vrijeme odlično pratio ritam gitarist Justin McKinney (The Zenith Passage), a za brze i precizne bubnjeve brinuo se mladi Bryce Butler, koji se nedvojbeno iskazao i ispunio visoka očekivanja. Sada se prije svega nada da je Keene uspio do neke mjere stabilizirati sastav, kojem će zaista dobro doći basist koji bi pridonio potpunoj zvučnoj slici.
Ako se povuče crta ispod ovog ugodnog i brutalnog koncerta, The Faceless, Srd, Nature i Grob za samo osam eura pobrinuli su se da je u petak navečer u kranjskom klubu Trainstation bila utažena žeđ mnogih duša koje se kunu u ekstremniju metal svirku. Last minute ponuda koja se svakako isplatila.
Galerija slika
