Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Unitopia
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2008
Trajanje: 101:03
Ocjena: 5/5
Unitopia je australska progresivnorockerska grupa koja je nastala još 1996., ali im je trebalo devet godina prije nego što su izdali svoj prvi album naslovljen “More Than a Dream” (2005). Taj je album doduše bio dobro primljen, ali samo u iznimno uskom krugu slušatelja. Za “The Garden”, koji je izašao kod davno etablirane njemačke izdavačke kuće Inside Out, poznate po marljivoj podršci progresivnorockerskoj sceni, a posebno onim bendovima koji su pod zamjetnim utjecajem klasičnog simfonijskog prog rocka 70-ih, može se očekivati da će grupu napokon uspjeti približiti i široj publici.
To bi članovi grupe više nego zaslužili jer je “The Garden”, bez pretjerivanja, jedno od najljepših iznenađenja koja su se dogodila u progresivnom rocku 2008. godine. Riječ je o grandioznoj mješavini najboljih elemenata simfonijskog prog rocka 70-ih, koja nastavlja naslijeđe legendi žanra poput Genesisa i Yes, a u nekim segmentima nalaze se i srodnosti sa suvremenim prog revitalistima kao što su The Flower Kings i Spock’s Beard. Što se potonjih tiče, s bitnom razlikom da Unitopia u svom zvuku imaju izrazito naglašenu britansku notu. Uz to, većina njihovih simfonijski začinjenih aranžmana i vokalnih harmonija zvuči puno srdačnije i lakše dira slušateljeve emocije nego mnogi uradci Skandinavaca ili Amerikanaca, koji su obično tehnički velemajstori, ali često slabi kad je riječ o prenošenju lirskih i emotivnih strana pojedinih kompozicija.
Tu toplinu i srdačnost, kojih u njihovim skladbama nikad ne nedostaje, uvelike treba pripisati teatralno-karizmatičnom vokalu Marka Trueacka, koji je po boji negdje između Garyja Brookera (Procol Harum) i Petera Gabriela (ex-Genesis), dok će se ljubitelji neo prog rocka vjerojatno prvo sjetiti Petera Nicholsa (IQ). Mark dakle njeguje onaj vokalni pristup koji je u progresivi oduvijek najomiljeniji i ima najviše imitatora, s tim da Mark ne pokušava kopirati svoje poznate uzore, nego uz to povremeno ne preza ni od dodavanja vlastitih boja glasa. Unitopia na “The Garden” nude progresivni rock najboljih vrlina, s lijepim simfonijskim aranžmanima, poduprtim iznimnim instrumentalnim sposobnostima, izvrsnim vokalnim harmonijama i nepredvidivim preokretima koji imaju moć iznenaditi i zabaviti slušatelja pri svakom novom slušanju.
“The Garden” je iznimno ambiciozan projekt sa zbirkom od 14 skladbi raspoređenih na dva CD-a, kojem unatoč nezanemarivoj duljini uspijeva cijelo vrijeme zadržati iznimno visoku kvalitetu. Iako bi to mnogi očekivali, ne radi se o konceptualnom albumu, nego o zbirci pojedinačnih lirskih tema koje povezuje srodan motiv duhovnog pročišćenja odnosno katarze koja nastupa nakon teških iskušenja. Iznimna raznolikost pojedinih skladbi, koje se po duljini znatno razlikuju (od dvije minute pa do više od dvadeset minuta), jedna je od najvećih odlika “The Garden”. Iako je naglasak na elementima simfonijskog prog rocka, Unitopia istražuju i dodatne dimenzije unutar jazz rock fusiona, world musica, folk rocka, hard rocka i progresivnog metala, što njihovu glazbu iznimno obogaćuje i udaljava od tipičnog simfo prog rock revitalizma, na kakav smo obično navikli kod većine srodnih grupa.
Pojedini glazbenici iznimni su instrumentalistički perfekcionisti koji istodobno imaju prikriven sluh za stvaranje visoko melodičnih aranžmana i radije se posvećuju timskom duhu nego pokazivanju solističkih vještina. Instrumenata koji su korišteni na ovom albumu ima malo more i svi su iskorišteni maksimalno i s izvrsnim učincima. Iznimna raznolikost među pojedinim skladbama te unutar njihovih struktura više nego oduševljava.
Ako spomenemo samo nekoliko najizraženijih skladbi (s tim da je svaka stvar na albumu vrijedna pozornosti prog rock sladokusaca), treba istaknuti uvodnu romantičnu baladu “One Day”, koja se otvara klavirom i otegnutim Markovim pjevanjem i prilično podsjeća na neku od legendarnih balada grupe Procol Harum. Odmah za njom slijedi potpuna suprotnost u obliku naslovne, više od 22-minutne epske skladbe, iznimno kompleksne kompozicije sastavljene od bogatih orkestralnih aranžmana, plemenskih ritmova udaraljki, pastoralnih dionica na flauti i jazzy finesa na saksofonu, melodičnih gitarskih linija i još mnogočega.
Pritom Unitopia cijelo vrijeme održavaju visoku dozu melodičnosti i nikad se ne zapletu u nekakve opskurne improvizacije. “Anguelique” je isto tako odličan primjer skladbe u kojoj grupa na iznimno profinjen i tečan način spaja posve različite žanrove. Otvara se kao folk rock ljubavna balada s raskošnim simfonijskim aranžmanima, nakon čega je unošenje španjolske gitare, udaraljki i ženskih pratećih vokala prenosi u etno vode. Slijede ravnopravna solo umjetnička djela na hammondicama, saksofonu i gitari. Na skladbi poput “I Wish I Could Fly” kroz očaravajuće pastoralne dionice na flauti, prelijepe orkestralne aranžmane i uz upotrebu slide gitare demonstriraju neuobičajenu dozu suptilnosti kakvu ne nalazimo kod većine suvremenih prog rock grupa. Posebno vrijedi spomenuti i drugi ep s albuma, više od 16-minutni “Journey’s Friend”, u kojem unose i elemente progresivnog metala, hard rocka i jazz rock fusiona.
Što se tiče tekstova; album je kroz prvu polovicu trajanja lirski prilično jak, no u nastavku s te strane postaje pomalo generičan. Pretjerano zalaženje u ljubavne teme brzo se veže uz već poprilično izlizane lirske fraze. Unitopia su, kako govori već i njihovo ime, idealisti koji su po filozofiji bliži Yes i The Flower Kings nego primjerice King Crimson i Porcupine Tree.
“The Garden” je veličanstven album u kojem će od početka do kraja uživati baš svi pravovjerni progljubitelji. To je jedan od rijetkih prog rock albuma izašlih 2008. za koji se usuđujem reći da će s vremenom steći kultni status, ako već ne i naziv remek-djela. Riječ je o grandioznom i konstantnom uratku punom preokreta, iznenađenja i iznimno lijepih aranžmana – uvijek se nešto događa, i to na iznimno tečan i hipnotičan način. “The Garden” istodobno zvuči moćno i mistično. Ujedno je i iznimno zabavan i ne sadrži baš nikakve nepotrebne vatu-popune, odnosno punila vremena, kojima si iz različitih razloga obično pomažu prog rock revitalisti. Cijelo se vrijeme tijekom slušanja može osjetiti da su glazbenici u stvaranju kompozicija neizmjerno uživali, da je nastao u vrlo pozitivnoj atmosferi i da doista vjeruju u svoju misiju. Unitopia su stvorili jednu od najljepših progresivnorockerskih bajki posljednjih godina, uz koju bi blaženstvo trebao doživjeti baš svaki ljubitelj simfonijskog progresivnog rocka. Njome su perspektivni Australci dokazali da zaslužuju svoje mjesto među najboljim grupama suvremene progresivnorockerske scene i da od njih i ubuduće možemo očekivati samo najvišu kvalitetu.
Postava
Mark Trueack – vokal
Matt Williams – gitara, prateći vokal
Sean Timms – klavijature,prateći vokal, akustična gitara, mandolina, banjo, udaraljke
Amanda Timms – flauta
Shireen Khemlani -bas gitara
Monty Ruggiero – bubnjevi
Tim Irrgang – udaraljke
Produkcija
Unitopia
Popis skladbi
CD1:
1. One Day
2. Garden
3. Angeliqua
4. Here I Am
5. I Wish I Could Fly
6. Inside The Power
CD2:
1. Journey’s Friend
2. Give And Take
3. When I’m Down
4. This Life
5. Love Never Ends
6. So Far Away
7. Don’t Give Up Love
8. 321
