Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Jane's Addiction
Izdavač: Capitol Records
Izlazak: 2011
Trajanje: 40:01
Ocjena: 5/5
Nestabilni su i nepredvidljivi egotriperi, a grupa je u svojim burnim godinama postojanja, od davne 1985. nadalje, doživjela brojne potrese, izmjene, funkcionalne otkaze i raspade. Možete ih proglasiti čudacima, bivšim ovisnicima, pozerima punim kiča, ali im nikako ne možete poreći značaj, veličinu i sjaj koji su još 1991. unijeli u glazbeni svemir. Morate priznati i da je nešto magnetično u imenu i slatkom opijumu koji serviraju, pa se tome teško odupirete i prije ili kasnije morate priznati da ste se navukli. Ako je Nothing’s Shocking 1988. usprkos imenu bio šok za organizam, kojem je dodatnu vrijednost potvrdio inovativni nasljednik Ritual De Lo Habitual, prije osam godina Strays, a u godini gospodnjoj 2011. umjetnina koja kruni cjelinu u četvorku s jajima i dušom – album The Great Escape Artist – odmah postaje jasno da količinu albuma teško možete brojati i upisivati među osnovne karakteristike ovog legendarnog benda iz grada palih anđela.
https://www.youtube.com/watch?v=NqInDWgEMwk
Iako je prošlo dosta vremena od zadnjeg artističkog diskursa glamurozne produkcije, lijepih skladbi i nezaboravnih koncerata, recenziju ove četvrte tako nekonvencionalno konvencionalne ploče treba početi sa sporednim opisom koji će smiriti skeptike i od pretjeranih stresova koje su nam izletima u nepoznato ove godine dobro zagorčali brojni glazbenici – da, isplatilo se čekati i ne, The Great Escape Artist nije pucanj u prazno. Zapravo je s obzirom na to da ga je uz nekoć izdašno zapušenu trojku tehanirao još i TV i radijski multiinstrumentalist i posebnjak Dave Sitek, ploča još prokleto vjerna onome što bismo po definiciji mogli nazvati Jane’s Addiction zvukom. Ono što su nekoć bile sile razdora, uništenja i nepredvidljivosti, u dugim se godinama odlazaka i povrataka pretvorilo u dobro nauljen monolitni stroj koji šarmira i nosi obilan par teškokategornih jaja i karaktera, ili, ako posudim riječi tvorca, tate i mame sastava u istoj osobi te ludog genija i artističkog vizionara zarazne Jančike – “Postali smo veliki posao i obilna stvar koja rađa nove galaksije!”
Pomak od prve koncertno-studijske ploče Jane’s Addiction do danas očituje se u debljini zvuka, masnoj produkciji i artikuliranijem stavu, u kojem je osnovni jezik komunikacije najstrastveniji i najznojniji ljubavni izljev iskonskosti i zlokobne nadzemaljskosti. Perry Farrell je neobičan posebnjak, da budemo površni, a uz specifičan tanki glas uza se ima i ekipu nadarenih svestranih glazbenih šamana. Na gitari ga vjerno prati gitarski mag i alternativna medijska ikona Dave Navarro. Za bubnjevima sjedi jedan od najboljih bubnjara, barem što se alternativnog rocka tiče – Stephen Perkins, a više nego sretnu ruku imali su u traženju zamjene za nadarenog basista Erica Averyja. Spletom okolnosti sudbina im je nakratko dovela Duffa McKagana i Davea Siteka, a sada četiri žice krote bivši basist pratećeg benda Alanis Morissette, Methods Of Mayhem, grupe Jack’s Mannequin i Slasha Chris Chaney. Dvojno počelo tame i svjetla, vječnog yina i yanga zarobljeno je u bočici, u kojoj vječna opasnost da ih raznese i odnese preko rubova svemira daje ruku čvrsto stojećem, sočnom i pohotnom rocku, prikladnom za senzualno divlji strip tease.
The Great Escape Artist je logičan nastavak mračne ploče Strays, obilježene teretima uništavajuće prošlosti, što dokazuje već uvodna skladba Underground, koja nudi sve sastojke uspjeha – ukusne aranžmane, dobre gitare i izbrušenu poantu svega: “I try to get some love from up high / There just ain’t enough to go around / Someone had to pay up for the wakes / Taking place downi in the underground”. The Great Escape Artist u prvi plan stavlja spojivost nespojivog. Široka neuhvatljivost i megalomanska zvučna lakoća prepleću se s metalnim, trimaestim, a razigranim metalskim gitarama, dok eterična podloga prije spomenutih skladbi s albuma Strays doživljava poboljšanja. Bas bruji kao za okladu, a nekonvencionalna zvučna kulisa skladbe End Of The Lies dopunjena je tradicionalnim japanskim glazbenicima Joujouka. Imperativ početka je vrišteći i pompozno glasan, kao da se došuljao iz rječnika korištenog na izvanrednoj ploči Ritual De Lo Habitual, a gradi na postapokaliptičnoj napetosti i ambijentu. Baladni dašak, koji je više nego baladan, nedefinirajuće je gust i uvijek prisutan. I radoznalost, usprkos činjenici da previše radoznalosti može ubiti, vodi dalje do velikog trenutka ploče i prvog najavljenog singla – skladbe Irresistible Force, koja gradi bogate impresije na minimalizmu grandiozne narkotičke eksplozivnosti. Jane’s Addiction dokazuju da se najbolje osjećaju u svojoj neobično obojenoj koži, u kojoj mogu na impulzivan način pjevati o strasti, seksu, ljubljenju, izgaranju i svojoj veličini, koju su izgradili pretencioznim potezima i fraktalnim vizijama poprilično iskrivljenog, a sadašnjosti tako sličnog vremena, koje unatoč svemu može biti privlačno, lijepo i opojno, premda kulise blijede ništavnosti osvjetljava tek more neona.
https://www.youtube.com/watch?v=yahYO09XXPU
I u smjeru pjevnosti koja se zarije duboko pod kožu ploča nastavlja svoj stampedo desetotonskih udaraca omotanih u pahuljaste i mekano postavljene refrene, primjer kojih je slatko ukusni I’ll Hit You Back. Čak i prijetnje fizičkim kontaktom, obračunavanjem i nasiljem mogu zvučati seksi i melankolično nježno. Melodrama se pak provlači kroz spojne rubove albuma kao prekrasno punilo ili ružičasta glazura. “Told you white lies / I used white magic / I need you to know / I’m not a reject / I’ve been committed-but / not for a long time / long over that and / you can believe it / Ooh sometimes I got lucky-I / I got nailed too / real good… / she / she was way over my head / couldn’t help myself / hid my past from you / To fit in / to fit in to / ooh and yes get in bed with you / I had to / have a way of / telling tales / somewhat twisted” ulazi u uši grešno lijepo kao naracija apokaliptičnog fauna i satira, što Farrell nekako i jest. A taj faun rado drži pred sobom zrcalo kojim u naše duše odbija bogat dio svog sarkazma, cinizma i neposlušne buntovnosti. A skladbe su autobiografski trenuci, minijature u kojima inkapsulira sentimente koji ga preplavljuju dok oživljava sjećanja na prošlost. Splash A Little Water On It na pomalo sanjivi način uspostavlja kontakt sa sanjivim lutanjima nedavne prošlosti, kad je boemska duša tražila dopunu u dimu i alkoholnim parama, a upravo u tome kriju se djelići velikog bjegunca, majstora izmicanja, kojeg Farrell slika kao javnosti predstavljenog protagonista albuma.
https://www.youtube.com/watch?v=0XuOmH0so20
Među manje uobičajenim dijelovima ploče je tužaljka Broken People, koju posvećuje tragici ženske protagonistice, a koju ne žigoše svojim uobičajenim slikama džankija i ekscentrika, nego joj na dostojan način daje mogućnost da se predstavi kroz portret mlade iskorištene porno glumice. I umjesto da u maniri Porno For Pyros senzacionalistički pompozno karikira prilično dvodimenzionalnu nevolju bezimene djevojke, ispraćaju je u svijet boli s elegancijom i osebujnim suosjećanjem. A nakon McKaganove briljantne eksplozije formi, kojima Jane’s Addiction mogu zvučati muževno i udarno poput glamuroznih kraljeva pobune Guns’N’Roses sa skladbom Words Right Out Of My Mouth, ovogodišnja je priča ispjevana i posljednja čaša istine ispijena naiskap, nakon zadnjeg odjeka bijesnih akorda, gitarskih krikova i melankoličnog grlenog falzeta zavjese se konačno spuštaju, a mi se nadamo da ćemo za nekoliko godina dočekati kvalitetan nastavak, još jednu priču i barem 40 minuta nove glazbe.
https://www.youtube.com/watch?v=gMFlOBpci4k
The Great Escape Artist je glazbena priča s prekrasnim slikarijama, a istodobno se u tom glazbenom bajkovitom svijetu veliča estetika ružnog, nekonvencionalnog i time zapanjujućeg. Jane’s Addiction majstori su slikanja takvih ekscentričnih pejzaža, a istodobno se definiranju izmiču na sebi svojstven način. Nijedna priča nije konačno ucementirana i nijedna veza s ovim svijetom prejaka da ne bismo mogli zaplivati u sfere astralnih tijela, privida i anđela. Opijenost je nužna, a glazbeni odklon imperativ prilagodbi na drukčiju estetiku, koja ovom svijetu ne čini nepravdu. Realizam prerasta u nadrealizam, a Dalijeve slike razlivenog vremena puka su slučajnost kojom možemo barem na trenutak, slušajući pripovijest o drugima, zaboraviti na svoje tegobe i pobjeći svom tako prostorno-vremenski definiranom tijelu – također zahvaljujući Jane’s Addiction.
Postava
• Perry Farrell – vokal
• Dave Navarro – solo i ritam gitara, klavijature (1, 3, 5-10)
• Stephen Perkins – bubnjevi, udaraljke
• David Andrew Sitek – bas (1-6, 8-10), klavijature (1, 3 5, 6-9), programiranje (1, 3, 5-10), ritam gitara (2-4, 6, 8, 9)
• Chris Chaney – bas
Gostujući glazbenici:
• Master Musicians of Jonjouka – rhaite i dodatne udaraljke (2)
• John Hill – dodatne klavijature (4-6)
• Jamie Muhoberac – dodatne klavijature (8)
Produkcija
Rich Costey & Perry Farrell
Popis skladbi
1. Underground
2. End To The Lies
3. Curiosity Kills
4. Irresistible Force (Met The Immovable Object)
5. I’ll Hit You Back
6. Twisted Tales
7. Ultimate Reason
8. Splash A Little Water On It
9. Broken People
10. Words Right Out Of My Mouth
