The Halo Effect: Days of the Lost
Izdavač: Nuclear Blast
Datum izlaska: 12. 8. 2022
Produkcija: Jens Bogren
Duljina albuma: 40:46 min
Žanr: Melodic Death Metal
Ocjena: 9.5/10
Pojam “superskupina”, koju obično čine razni priznati glazbenici svjetskog kova i ugleda, mene uglavnom ne privlači previše, jer u većini slučajeva, unatoč neospornom glazbenom talentu, takvim projektima nedostaje duša, ono vezivo koje drži skupinu na okupu, daje glazbi ‘snagu’ i omogućuje dugovječnost skupine. Nažalost, takvi su primjeri sve prečešći. Što onda The Halo Effect čini drugačijima? Činjenica da dolaze iz istog korijena. Iz one göteborške prajuhe iz koje se početkom ’90-ih prošlog stoljeća razvila prilično utjecajna škola melodičnog death metala. Sastavi poput At the Gates, In Flames, Dark Tranquility i Soilwork snažno su potresli svijet ekstremnog metala, utrli put svojoj melodičnoj školi i utjecali ne samo na cijeli niz drugih melodeath bendova, nego i na razvoj novih, modernijih žanrova metala. I dok su danas In Flames odlutali u te modernije vode, The Halo Effect vraćaju zvuk kakav bi, po mišljenju većine starih fanova, In Flames sada trebali imati.
Kad su se At the Gates 1995. odlučili na stanku, uzde ovog novog podžanra s velikom su prednošću preuzeli In Flames. Dakle, tko su zapravo The Halo Effect? Jesper Strömblad, osnivač In Flames i glavni krivac za zarazne melodije koje su jasno definirale zvuk benda (član IF 1990. – 2010.); Niclas Engelin, solo gitarist i idejni začetnik skupine (član IF 1997. – 1998., 2011. –); Peter Iwers, basist iz “zlatnog doba” In Flames (član IF 1997. – 2016.); Daniel Svensson, bubnjar, također iz “zlatnog doba” (član IF 1998. – 2015.) te Mikael Stanne, frontman i glavno grlo Dark Tranquility i jedini član The Halo Effect koji nikad nije bio službeni član In Flames, ali je otpjevao njihov prvi album Lunar Strain.
Album otvara bombastični ‘Shadowminds’, koji s nešto sporijim tempom, ali s moćnim riffovima, zaraznom melodikom i agresivnim Stanneovim vokalom dobro priprema naše glazbene brbončice za sljedeće loših tri četvrtine sata užitaka. ‘Days of the Lost’ zatim s bržim ritmom i Colony prizvukom samo potvrđuje poslanje koje si je skupina zadala. ‘The Needles End’ potom nastavlja priču možda malenkost bliže zvuku Dark Tranquility, s epskim riffovima u refrenu, ali modernijim prijelazom u gitarski solo. Ta organska mješavina različitih stilova unutar istog žanra ne iznenađuje, s obzirom na pedigre glazbenika, a na kraju krajeva, za mikrofonom je ipak Stanne. Spor, izuzetno melodičan uvod u ‘Conditional’, prožet Strömbladovom karakterističnom melodikom, vješto prikriva šus koji slijedi. Skladba se potom aranžmanski kompleksno razvija dalje, jer se redaju sve od blast beatova do prijelaza u ljestvicama, smirivanja i ubrzavanja ritma i još mnogo toga. Slijedi vjerojatno najviše “dark tranquilityevska” skladba albuma, ‘In Broken Trust’. Zvuči vrlo moderno, a Stanne prvi put uz growling u refrenu zapjeva i čistim glasom. Skladba koja bi se lako mogla naći na albumu ‘Atoma’.
‘Gateways’ je najistaknutija skladba albuma. Melankolična, takva da bi joj se i Insomnium teško othrvali, i progresivno usmjerena, počinje vrlo mirno jednostavnim gitarskim riffom kojem se polako pridružuju bubnjevi i klavijature, ističe se Iwersova bas linija, a sve zatim eksplodira u refren i nakon drugog ponavljanja, preko klasičnog In Flames zvučećeg sola s dodatkom klavijatura, polako se opet pretvara u melankolični refren – ukratko, drugačije, a ipak domaće zvučeći, moderno i odlično! ‘A Truth Worth Lying For’ je još jedan In Flames/Dark Tranquility miks, IF ritam i DT refren s čistim Stanneovim vokalom, te akustični outro koji podsjeća na same početke In Flames. Čelističnom uvodu u Apocalyptica stilu u ‘Last of our Kind’ slijede masivni riffovi i obilje gitarske melodike, a album zaključuje sporiji ‘The Most Alone’.
‘Days of the Lost’ je album koji moraju poslušati svi ljubitelji stare škole göteborškog melodic death metala. Pogrešno je očekivati da je riječ o nastavku niza albuma kao što su bili Jester Race, Whoracle i Colony, ali činjenica je da skupina crpi inspiraciju iz svojih početaka, no na puno profinjeniji i moderniji način; na kraju krajeva, od tog je razdoblja prošlo već dobrih dvadesetak godina. The Halo Effect su svojim debitantskim albumom dokazali da se kao skupina prijatelja iz mladosti neizmjerno zabavljaju stvarajući, a to se odražava i na konačnom proizvodu. Unatoč svježini albuma, članovi već stvaraju novu glazbu, što potvrđuje da nisu muha jednodnevka.
Autor: Sebastijan Videc
Popis skladbi:
1. Shadowminds
2. Days of the Lost
3. The Needless End
4. Conditional
5. In Broken Trust
6. Gateways
7. A Truth Worth Lying For
8. Feel What I Believe
9. Last of Our Kind
10. The Most Alone
Postava:
Niclas Engelin – gitara
Mikael Stanne – vokal
Peter Iwers – bas gitara
Jesper Strömblad – gitara
Daniel Svensson – bubnjevi
