Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Bluesiana Rock Cafe / Vrba na Koroškem (Velden am Woerthersee) / Austrija
Datum koncerta: 27.04.2012
Broj posjetitelja: 40
Cijena ulaznice: 30,00€ (u pretprodaji) / 34,00€ (na dan koncerta)
Što dobiješ kad se na vokalu okupi crnkinja pune energije Dacia Bridges (WMD- feat. Lemmy Kilmister, Tape, I Begin To Wonder, Shakedown, Mousse T.), na bas-gitari Doug Wimbish (Living Colour, Tackhead, Sugar Hill Gang, Rolling Stones, Jeff Beck, Depeche Mode), na bubnjevima Flo Dauner (Die Fantastischen Vier, Paul van Dyk, Sarah Brightman, Dee Phazz) i na gitari Alex Scholpp (Farmer Boys, Tarja, Tieflader, WMD, Sinner)? Pročišćenu varijaciju navijenog groove metal rocka, položenog na drsku funk podlogu!
The Help je svježa formacija, prije tjedan dana izdala je debitantski album » The Help…Is On The Way« i odabrala klub Bluesianu u Vrbi na Koroškem za jednu od rijetkih stanica kratke europske turneje, koju su zacrtali sa samo pet nastupa. Četvero glazbenika koji ne poznaju kreativnu stanku poznaju se već duže vrijeme. Scholpp, s kojim simpatizira i mnogo europskih power metal zanesenjaka, došao je u kontakt s Dougom Wimbishem kad su oboje svirali za Tarju Turunen (ex-Nightwish). Scholpp i Dauner prethodno su svirali s Dacijom u njezinoj grupi Dacia Bridges & Band,…
Sama reputacija glazbenika u sastavu nalagala je da ovaj termin nastupa u Bluesiani nipošto ne smijemo propustiti. Budući da je Bluesiana bila gotovo posve prazna, ekipa je čekala sve do 21:50, a onda ipak izašla na pozornicu. Isprva su na njoj stajali samo Dauner, Scholpp i Wimbish, koji su koncert otvorili instrumentalom Make Way. Lijenim ritmičkim zavijanjem iz toga su polako i postupno izlučili silno bučan, detoniranja pun, čvrst vodeći ritam, koji je trebao zbiti redove pred pozornicom. No njih ovaj put nije bilo. Uz skladbu Whatever na pozornicu izlazi i Dacia. Pjevačica iznimno energičnog karaktera, izgrađenog vokalnog karizma, koja posjeduje izvanrednu eksplozivnost, urođen osjećaj za profinjeno doziranje s ukrasima soul improvizacije i pjevačica koja se potpuno uživi u svoj vrlo slikovit i razrađen scensko-izvedbeni karakter. Upravo je njezina prisutnost na pozornici začas razbila otuđeni osjećaj da smo ovaj put zapravo u praznoj Bluesiani.
Scholpp je pobrinuo se za niže ugođen, moderno razmazan groove-metalski zvučni zid izrazite masivnosti, kojem su učinkovit okvir postavljali Wimbishev znameniti funk dodir i Daunerova nevjerojatna agilnost i okretnost. Tjelesni bubnjar toliko je žestoko lupao da su s njegovih palica u prostor letjele prave iverje tijekom koncerta.
The Help su na koncertu izveli zapravo cijeli studijski prvijenac, a obaveznu ekspoziturу je dobio Doug Wimbish, koji je usred koncerta priložio izvrstan baladni solo, već uhodanom metodom. Ovaj je put Wimbish ostavio kod kuće svoj laptop, no to naravno nije značilo da pred njegovim nogama nije bilo položeno mnoštvo efekt-pedala, uz pomoć kojih je zapamtio vodeće motive, zaključao ih u delay efekt i preko tako izgrađene forme polagao ton po ton silno lijepih solaža. U njoj je šetao poput baletana, već provjereno i teatralno, po praznom predprostoru pozornice. Solo točka Douga Wimbisha? Još pitate. Definitivno jedan od vrhunaca ovog koncerta. Dacia Bridges zasjala je osobito u akustičnoj Let Me, gdje ju je na pozornici uz akustičnu gitaru pratio samo Alex Scholpp, a on je zatim u sličnom eksperimentalnom duhu, kao prije njega Doug Wimbish, koji je iz bas-gitare izvlačio zvuk električne gitare, na akustičnoj gitari preko efekata izmamio zvuk električne gitare i solirao kao da u rukama ima svoju ESP gitaru, a ne akustičnu. Odlomak spontanog slaloma u instrumentalno zvučni eksperimentalizam zvao se Resistance Of The Cell, a u njemu su Wimbish i Scholpp i temeljito razigravali Daunera, da se ovaj »zaletio« u kraću solo točku na bubnjevima.
U završnici je glavni generator energije The Help i njihov pogonski motor Dacia Bridges pozvala sve djevojke i dame okupljene u prostoru da joj se pridruže u pjevanju skladbe Call Me (njezin izvornik pripada grupi Blondie). U tu je svrhu sišla s pozornice i bilo je doista smiješno kad je doslovno molila pripadnice nježnijeg spola da se napokon maknu iza stolova pred pozornicu i prave joj društvo uz izvedbu točke. Misija uspjela! Bend je tako završio svoj regularni dio nastupa u sat i dvadeset minuta.
U dodatku se formacija vraća samo kao instrumentalni trio i izvodi još skladbu Echoes. Čisti instrumental s prvijenca The Help, koji je ponovno naglasio kako se lijepo spajaju u jedno osjećaj za jazz funk groove, kakav kreira vražji genij bas-gitare Doug Wimbish, sa zaraznom klasično zasnovanom normom melodije europskog podrijetla, čiji je glavni kreator Scholpp. Iznenađujuće i zapravo neobično bilo je gledati Wimbisha s trzalicom. To je velika rijetkost, no tvrdoća zvuka grupe The Help to jednostavno zahtijeva.
Posjet sat i pol dugom intimnom druženju s glasnom grupom bio je u potpunosti nagrađen! Ovaj je kvartet prije tjedan dana izdao svoj prvijenac, koji obećava mnogo. Kombinacija je sretna i posjeduje naravno stvaralačku prepoznatljivost i izazovan »groove«, čija je kemija visoko zarazna. Nadajmo se da će se s obzirom na krcate rasporede sva četiri aktera naći dovoljno vremena da The Help ostanu zajedno više godina i izbace još koji studijski album, vrate se na još koju turneju, a na vama je da se do tada dobro raspitate tko su to The Help i grupu pri sljedećem posjetu klubu Bluesiana i podržite. Svojim dolaskom!
Setlista
1. Make Way
2. Whatever
3. Heard It All Before
4. Late Late Show
5. After Dark
6. Farcaster
7. Swiri
8. Let Me
9. Resistance of the Cell
10. Hal
11. American Dream
12. Bump The Grind
13. Call Me
—dodatak—
14. Echoes
Galerija slika
