The Hunger Games: Songs from District 12 and Beyond

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Various Artists
Izdavač: Universal Music Group
Izdano: 2012
Ocjena: 1.5/5

»The Hunger Games« s podnaslovom »Songs From District 12 and Beyond« glazbena je podloga za istoimeni znanstvenofantastični film u kojem glume stari mačak Woody Harrelson i Donald Sutherland, koji se pojavljuju samo u sporednim ulogama, dok štafetu glavnih ‘zvijezda’ filma nose nove nade tinejdžerske Amerike, Jennifer Lawrence i Josh Hutcherson te Australac Liam Hemsworth. Kao i većina modernih hollywoodskih produkcija, koja se kune prije svega u računalno generirane efekte, velike eksplozije i što više nasilja, dok je scenarij plitak i prazan kao silikonski implantati odcvjetale primadone, i ovaj je filmski spektakl prvenstveno namijenjen nezahtjevnoj ciljnoj publici, koja u kinodvoranu dolazi ponajviše zbog subotnjeg druženja s prijateljima, grickanja kokica i zafrkancije sa starijima od sebe.

Tome je primjerena i njegova glazbena podloga na kojoj sa svojim umotvorinama prevladavaju američke indie rock, alter rock i country zvijezde, koje uglavnom uzorno surađuju s korporativnom MTV mašinerijom. To na domaći način rečeno znači da je namijenjena prije svega balavcima koje je, kad ne vise na Facebooku, ispred televizora ili igraju online videoigre, s vremena na vrijeme potrebno nahraniti najpogrdnijim izgovorima za glazbu, samo da u kandže suvremene glazbene industrije pritekne teško zarađena lova njihovih roditelja.

Najpoznatije ime među ‘indie’ sastavima koji su skovali glazbenu podlogu za ovaj nesretni film nedvojbeno su Grammyjem nagrađeni orkestralno usmjereni alternativci Arcade Fire, koji na ambijentalno depresivnom »Abraham’s Daugher« dokazuju da su među skromnom šaćicom izvođača na »The Hunger Games« koji zaslužuju pozornost. Ženski country duet The Secret Sisters svojim retro pristupom uspijeva se istaknuti nježnom folk baladom »Tomorrow Will Be Kinder«.  Nešto pozornosti vrijedi i  »Nothing to Remember« alternativnorock diva Neko Case, koja je uz pomoć svog sofisticiranog, lagano zadimljenog vokala jedna od rijetkih glazbenica na albumu koja posjeduje određeni sadržaj i vlastitu dušu. Naslov njezine skladbe odlično dočarava opći dojam koji slušatelju na kraju ostavlja ovaj izbor filmske glazbe.

Grammyjem ovjenčana country-pop lolita Taylor Swift, koja je svojom samostalnom karijerom osvojila srca korporativne Amerike, zastupljena je čak s dvije skladbe. Na »Safe & Sound« društvo joj prave članovi sastava The Civil Wars, dok se na slatkom bombončiću »Eyes Open«, tipičnom za nju, predstavlja u solo izvedbi. Iako njezin pristup nije ni slučajno toliko kičast i usiljen kao što je to tipično za Disneyjeve pjevačke lolite poput Miley Cyrus, Demi Lovato i Selene Gomez, njezin glas ‘jadne i bogate, naizgled buntovne’ curice snažno podsjeća na gore spomenute. The Civil Wars ponovno se pojavljuju sa skladbom »Kingdom Come«, koja je prilično naporan sprud folk rock cmizdrenja.

»The Hunger Games« ne bi bio pravi, po MTV-jevsku blagoslovljen projekt da na njemu ne sudjeluje barem jedan reper. Ovaj put to je Kid Cudi, koji hip-hop nakazom »The Ruler and the Killer« dokazuje zašto reperi nemaju što tražiti na glazbi za znanstvenofantastični film. Bluegrass zaljubljenici Punch Brothers s »Dark Days« spadaju negdje u srednju tugu, jer dečki znaju uvjerljivo drndati po žicama, ali što kad iz sebe ne izvuku nimalo energije. The Decemberists s »One Engine« nude lijep primjerak vokalno kastriranog i time napornog indie rocka. Ni uz The Carolina Chocolate Drops i njihov ‘čudesni’ uradak naslovljen »Daughter’s Lament« ne treba tražiti razloge za ekstazu, jer je samonikle autorske pronicljivosti malo, ako uopće. Glen Hansard, pjevač i gitarist irske indie rock skupine The Frames, svojim glasom buntovnika bez razloga, kojem u pozadini dodaje iritantnu i računalno  kompresiranu ritmičku prljavštinu, također ne uspijeva ukloniti osjećaj umjetnog ulješkivanja, autorske sterilnosti i prilagođavanja ukusu te željama korporacija, koje nam režu kruh i daju igre.

Kad na »Come Away to the Water«, protkanom bezbojnim elektroničkim teksturama, na red dođu i MTV-jevi ljubimci Maroon 5 s posebnom gošćom Rozzi Crane, jasno je da je osnovni kriterij biranja materijala za ovu filmsku podlogu opet u prvom redu komercijalni uspjeh dosadašnjih dana pojedinih izvođača, a ne poruka sadržaja odabrane skladbe. Miranda Lambert nas zajedno sa ženskim country sastavom Pistol Annies na »Run Daddy Run« želi na svaki način uvjeriti da nije tatina curica cmizdrave boje glasa. Jayme Dee još je jedno novo lice ženske akustične, kantautorske scene, kojoj se na »Rules« mora priznati da ima ugodnu boju glasa, iako će morati još krepko raditi da bi ambijent njezinih skladbi zvučao manje šuplje.

Indie folk kvintet The Low Anthem na »Lover Is Childlike« dokazuje da se ambijentalnom dosadom, repetitivnošću i kastriranim vokalom može zatrti svaka nada u svijetlu budućnost indie scene. Tek 15-godišnja Britanka Birdy (pravog imena Jasmine van den Bogaerde) svojim izvanrednim vokalnim pristupom na »Just a Game« jedna je od triju izvođačica na albumu kojoj vrijedi poslušati. Uz iznimku Neko Case posjeduje najuvjerljiviju žensku vokalnu interpretaciju na albumu i tako barem donekle popravlja sveopći loš dojam ovog albuma.

Glazbena podloga za hollywoodski filmski spektakl »The Hunger Games« zajedno je namiješan napitak uglavnom danas na lovorikama sjedećih, a već sutra zaboravljenih indie rock favorita nad kojima cijelo vrijeme bdije budno oko hiperpotrošačke i bezsadržajne MTV produkcije. Pa i to: u konačnici je riječ samo o popratnom albumu glavne  glazbene podloge za film, koju je aranžirao i uglazbio priznati skladatelj James Newton Howard i koja je bez sumnje puno bolje ulaganje.

Produkcija

T-Bone Burnett

Popis skladbi