Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Scintilla Project, The
Izdavač: UDR
Izlazak: 2014
Trajanje: 53:14
Ocjena: 4.5/5
Lijepo je vidjeti da se metal-starina poput presvijetlog vođe i vokalista besmrtnih Saxon, Biffa Byforda, upušta i u malo drukčije glazbene vode. Svakako sigurno i srodno zbližene s jurisdikcijom grupe Sxon, ali ipak. The Scintilla Project nastao je nadahnut akcijskim hororom »Scintilla« i zato je koncepcijski osmišljen. Radnja filma otkriva srhljivosti laboratorijskih genetskih pokusa kakve čovječanstvo ne smije vidjeti, a kamoli upoznati, a koji se odvijaju u strogoj tajnosti, pažljivo skriveni u srcu Sibira i, gle čuda, u doba negdašnjeg Sovjetskog Saveza.
Byford se za ideju o novom glazbenom projektu zagrijao tijekom snimanja 19. studijskog albuma sastava Saxon naslovljenog “Call To Arms” (2011), kad ga je koproducent spomenutog Saxon albuma Toby Jepson prigodom upoznao s bubnjarom Lionelom Hicksom (Balance Of Power). “The Hybrid” producirao je kar Byf Byford, uz pomoć iskusnog Andyja Sneapa. Prva ideja bila je da Saxon snime samo jednu skladbu koja bi služila kao glazbena podloga za film, a kasnije se ideja razvila u projekt. Kod jedne Saxon skladbe ipak smo ostali. Na »The Hybrid« naime se nalazi skladba No Rest for the Wicked, koja je tako doživjela »poboljšanje«, radije recimo »prilagodbu«. Odjevena je naime u novi (osvježeni) produkcijski ogrtač, a dodani su joj i novi aranžmani u kojima klavijature u plasmanu teatralno zvučnih gudačkih orkestracija imaju ključnu ulogu u stvaranju kipuće mračnjaških raspoloženja. Tako »prozračena« Saxon skladba na albumu »The Hybrid« djeluje kao da je oduvijek bila dio glazbenog koncepta i vizije projekta!
Skladbe su redom bombastično oblikovane. Sve posjeduju silno mračno raspoloženje, srhljivo naelektriziranu atmosferu koju stvara masivan zvučni zid izgrađen na klasično urezanim gitarskim frazama (one crpe nadahnuće iz ostavštine bendova NWOBHM invazije) te vezivom klavijatura, koje se većinom drže replikacije klasičnog zvuka Hammond orgulja ili imitacije zvučnih zastora orkestralnih gudača (uvodna skladba Scintilla (One Black Heart), Pariah ili već spomenuta završna No Rest for the Wicked).
Da »skratimo« ovu ispovijest. Kombinacija iskusnog Biffa Byforda, kompozicijski silno snažnog stvaratelja Tonyja Richieja (Balance Of Power) te producentskog megalomana Andyja Sneapa zapravo je »s neba poslana« i svi potezi koje povlači ta trojka, bilo u kompozicijskom smislu ili u obradi zvučne slike, djeluju u sjaju velike perfekcije, gdje si u simbiotskom odnosu pružaju ruke visoka glazbena vrijednost svih kompozicija, zagušljivo klaustrofobična atmosfera puna zlokobnog teatra koja se nadvija nad skladbama te kombinacija nabrušene metalske udarnosti s virtuoznom briljantnošću sudionika projekta.
Svakako su skladbe u osnovi oblikovane u sjaju smislenih glazbenih paralela sa sastavom Balance Of Power, jer je glavni skladatelj basist sastava Balance Of Power Tony Ritchie. Kontura Hammond orgulja dodaje primjesu hardrockovske retrozvučnosti, dok motivska razgibanost i razgibanost upotrebe ritmičkih ključeva, uključujući aranžerski detaljizirane middle eight pasaže, može biti zanimljiva i ljubiteljima tehnički manje kompleksnog progresivnog metala. Devet skladbi donosi izrazitu motivsku razgibanost i punokrvnu bombastiku s teatralnim vrhuncima u pjevnim refrenima. Tu je opet dobri stari Biff sa svojom novom podoživljenom predstavom, koja sažima sve zaštitne znakove njegova, do danas dobro prepoznatog Saxonovskog karizmatičnog izričaja. Među svim skladbama vjerojatno ćete očekivati poneku koja vuče na Saxon. Ako izuzmemo No Rest for the Wicked, koja je autorski prilog grupe Saxon za The Scintilla Project, takva je skladba Angels. Bez problema bi se snašla na kojem od novijih, osobito postmilenijskih Saxon albuma. Kao što je već spomenuto, stilska srodnost glazbe projekta s glazbenim polazištem novodobnih Saxon velika je, pa Biff može opušteno razvijati prepoznatljiv Saxonovski stav u svom vokalnom pristupu. Kombiniranje »Hammond-esk« zvuka s gitarskim riffovima povlači na trikove kojima se služi, primjerice, projekt Star One nizozemskog glazbenog genija i čarobnjaka Arjena Anthonyja Lucassena.
Kad se budete lotili slušanja ovog albuma, isplati se prije toga u cijelosti pogledati film »The Scintilla«. Na taj način album će vam se posebno intenzivno zaribati pod kožu i temeljito vam naježiti sve dlake u visoko erektivnoj pozi. »The Hybrid« je visoko atmosferičan, teatralno simfonijski začinjen klasičan heavy metal album, odjeven u vrhunsku produkciju velike dinamike i organske zvučne topline, koji je slikovito uvjerljivo glazbeno »utjelovio« znanstvenofantastični horor. To je album koji ljubitelji klasičnog europskog heavy metala, podanog kroz vrhunsku zvučnu obradu novodobnih produkcijskih zahvata, morate obavezno provjeriti.
Postava
Biff Byford – vokal
Gizz Butt – gitara
Andy Sneap – gitara
Chris Masimore – gitara
John K – klavijature
Anthony Ritchie – bas gitara
Lionel Hicks – bubnjevi
Produkcija
Biff Byford & Andy Sneap
Popis skladbi
1. Scintilla (One Black Heart)
2. Beware The Children
3. Permanence
4. Some Nightmare
5. Angels
6. Pariah
7. The Damned And Divine
8. Life In Vain
9. No Rest for The Wicked
