Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavač: RandM Records
Izdanje: 2003
Ocjena: 2.5/5
Izdavanje božićnih albuma očito postaje svojevrsni trend legendarnih bendova kojima je na stare dane ponestalo kreativnog daha i sve ih više nagriza hrđa nedostatka stvaralačke mašte. Kako inače objasniti da su u istoj godini, gotovo jedni za drugima, svoj božićni album izdali i The Moody Blues i Jethro Tull. Kad su u pitanju Moodyji, koji već čitavu plejadu godina nisu pokazali ni tračak inovativnosti, to i nije bilo neko posebno iznenađenje. Ali od vječno neukrotivog sviračića na flauti i njegove družine ipak bih očekivao malo više obzira prema svojim dugogodišnjim vjernim obožavateljima, pogotovo nakon izlaska dvaju vrlo pristojnih albuma na kojima su pokazali da još uvijek mogu iznenaditi svježim zvučnim idejama. Ovaj se proizvod pak hrani prije svega odličnim, ali već odavno prežvakanim glazbenim idejama iz bogate Tullove ostavštine i ostavštine tradicionalne božićne glazbe.
“The Jethro Tull Christmas Album” na prvi je pogled gotovo paradoks za jednog od najpoznatijih glazbenih ateista, koji je nekoć na legendarnom albumu “Aqualung” (1971) beskompromisno udarao po organiziranoj religiji i poznat je po svom sarkastičnom humoru. No, strah da se Ian na stare dane preobratio u vjerskog zanesenjaka nije potreban. Prema vlastitim riječima, album je snimio ne zato što strastveno slavi Kristovo rođenje, nego kao rođendanski dar svojoj kćeri te zato što mu je oduvijek bio blizak onaj starinski, nekomercijalizirani božićni duh. Usto je želio nanovo aranžirati nekoliko njihovih klasika, ponajprije onih s izraženom folk rock komponentom, te neke tradicionalne blagdanske skladbe. Ian, koji već odavno nije samo glazbena legenda nego i jedan od najuspješnijih škotskih poslovnjaka, domislio se tako i vrlo spretnog trika kako vjernim obožavateljima benda prodati proizvod kao novi album Jethro Tull, iako na njemu gotovo da nema ničeg novog.
Skladbe na ovom albumu mješavina su šačice novih pjesama, rearanžiranih starih skladbi i preuređenih aranžmana tradicionalnih božićnih pjesama. One su doduše odsvirane i aranžirane vrhunski, kako se i priliči Ianu i njegovoj veseloj družini, ali nakon slušanja ipak ostaje pomalo gorak okus prevarenosti. Na ovom izdanju nema baš ničeg što bi ga vjerodostojno svrstalo u novi album Jethro Tull, pa bi ga trebalo uvrstiti u posebnu kategoriju blagdanskih albuma, koji bi se, iskreno govoreći, mogli prodavati i za pola cijene. Ako se time ne opterećujemo i uzmemo ga kao iskreno posvećenje božićnom duhu, riječ je o vrlo solidnom i izravnom folk rock albumu (čak njihovu najfolk-rockerskijem izdanju bez ikakve izraženije prog komponente), koji je već postao obvezan božićni rekvizit većine njihovih obožavatelja.
Na dvije skladbe bendu se pridružio i bivši član, basist Dave Pegg (Fairport Convention), koji je sa svojim folk rock pedigreom uvijek učinkovit kad treba stvoriti ili odsvirati dobar folk rock aranžman. Pojedine izvedbe i folk aranžmani uglavnom su dobro izvedeni, tečni i stvaraju ugodnu, seosku i blagdansku atmosferu u kojoj si lako možemo predočiti zasnježene britanske ravnice i šačicu bradatih veseljaka koji izlaze iz irskog puba. Osim Ianove višegodišnje vokalne zahrđalosti, koju su u produkciji spretno prikrili, nema većih primjedbi na izvedbe. Kritika se odnosi prije svega na nedostatak uobičajenog jethrotullovskog elana, razigranosti i duhovitosti, koju inače osjetimo kroz većinu njihovih izdanja, na prilično sterilnu produkciju te na činjenicu da se album prodaje kao službeni studijski album.
Najzanimljivije ostvarenje na cijelom albumu zacijelo je uvodna “Birthday Card at Christmas”, koja je (kao i cijeli album) izrazito posvećena Ianovoj kćeri Gael, koja na Božić slavi i svoj rođendan pa, po Ianovim sarkastičnim riječima, zato uvijek ostaje u Kristovoj sjeni. Brojni dobri folk aranžmani na flauti i akustičnoj gitari te solidne dionice na Martinovoj električnoj gitari uz pratnju Ianova pošteno načetog vokala čine je dovoljno duhovitom da zaslužuje posebno spominjanje. Nešto manje oduševljavaju u folk rock košuljice aranžirane tradicionalne božićne skladbe, gotovo sve redom instrumentali, u kojima se Ian i družina nakratko opet pretvore u Djeda Mraza i irske patuljke te se saonicama zaputi na ispijanje u pub. Još manje oduševljavaju nanovo aranžirani Tullovi klasici poput (očekivano) “A Christmas Song”, “Jack Frost And The Hooded Crow”, “Weathercock”, “Fire at Midnight”, “Ring Out Solstice Bells” i “Bouree”, koji su zanimljivi samo za usporedbu s njihovim bitno boljim i energičnijim izvornicima. Osobno ne vidim nikakvu pravu potrebu za njihovim rearanžiranjem jer su im oduzeti neki od najboljih (prog) rockerskih elemenata kako bi zvučali što mekše. Po mom bi mišljenju bilo mnogo bolje da su snimili nešto novo, ali ovako je ipak bolje nego da su unutra ubacili originalne verzije pa to prodavali kao novi studijski album.
Dobitnik nagrade za najuspješnijeg škotskog poslovnjaka ovaj je put podmetnuo kukavičje jaje preobučeno u lijepo obojenu pisanicu, koje unatoč tome uspijeva stvoriti solidnu božićnu atmosferu, što mu je naposljetku i glavna svrha. Osobno ovaj album, kojeg se osim za božićne blagdane ili u nekim doista izvanrednim okolnostima tijekom godine ne dotičem, uopće ne ubrajam u njihovu redovitu studijsku diskografiju, nego u izdanje neke posebne kategorije. Ian doduše nema puno zajedničkog sa svojim dalekim bratićem Scroogeom iz poznate Dickensove božićne priče. Ali zato jednako tako ima dobru žicu za to kako uz mali trud iskamčiti nekoliko dodatnih novčića, koji uvijek dobro dođu pri obnovi ribnjaka i kupnji većih količina mačje hrane. Glavni problem albuma “The Jethro Tull Christmas Album”, inače posve pristojnog folk rock izdanja koje dođe kao naručeno za tjeranje dosade kad vas za božićne blagdane poželi netko smoriti tradicionalnim božićnim napjevima u izvedbi “vrlih” Franka Sinatre, Deana Martina ili Binga Crosbyja, ostaje neizbježan osjećaj da je zapravo nastao ponajprije zato da se, u vrijeme kad se još čeka pravi studijski album Jethro Tull, na lak način iskamči nešto dodatnog zveckanja iz džepova najvećih obožavatelja benda, koji uvijek pokupuju sve što nosi ime Jethro Tull. Da se album prodavao za pola cijene (recimo kao što se prodaju EP-jevi) ili da se na njihovim koncertima davao kao poseban dar uz kupnju ostalih albuma, moje bi mišljenje o njemu vjerojatno bilo ponešto drukčije.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara, mandolina, pikolo, udaraljke
Martin Barre – električna gitara, akustična gitara
Jonathan Noyce – bas gitara na skladbama 2, 5, 9, 11, 13 i 15
Andy Giddings – klavijature, harmonika, bas gitara, orgulje
Doane Perry – bubnjevi, udaraljke na skladbama 1, 4, 6, 8, 10, 12 i 14
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
David Pegg – mandolina na 3 i bas gitara na 4
James Duncan – bubnjevi na 2, 5, 9, 11, 13 i 15, udaraljke na 3
The Sturcz String Quartet – dirigent Laszlo Bencker;
Gábor Csonka – prva violina
Péter Szilágyi – druga violina
Gyula Benkö – viola
András Sturcz – čelo
Produkcija
Ian Anderson
Popis skladbi
1. Birthday Card At Christmas (3:37)
2. Holly Herald (4:16)
3. A Christmas Song (2:47)
4. Another Christmas Song (3:31)
5. God Rest Ye Merry Gentlemen (4:35)
6. Jack Frost And The Hooded Crow (3:37)
7. Last Man At The Party (4:48)
8. Weathercock (4:17)
9. Pavane (4:19)
10. First Snow On Brooklyn (4:57)
11. Greensleeved (2:39)
12. Fire At Midnight (2:26)
13. We Five Kings (3:16)
14. Ring Out, Solstice Bells (4:04)
15. Bourée (4:25)
16. A Winter Snowscape (Martin solo) (4:57)
Trajanje albuma: 62:51
