Mjesto: Bluesiana / Velden am Woerthersee / Austrija
Datum koncerta: 12.04.2007
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 28.00€
Staro dobro mjesto za odlične koncerte. Glazba za odabrane umjetnike, za odabrane glazbene uši. Velden u Koruškoj, naša mala Bluesiana. Ovaj put mogu točno reći da do nje autom i uz normalnu vožnju stižeš za sat i 15 minuta (bez stajanja), putuješ li iz Ljubljane preko graničnog prijelaza Ljubelj, a iz Ljubljane moraš krenuti najkasnije u 20.15 da bi bio tamo točno u 21.30, kad je zakazan početak koncerata.
Za Michaela Landaua kruži plemenita predaja da je jedan od najboljih studijskih glazbenika, a neki za njega čak kažu da je najbolji. Pitaj šarolikno društvo od Arethe Franklin do Madonne, Roda Stewarta, Pink Floyd, Cher, Joni Mitchell, Richarda Marxa, Michaela McDonalda, Chicago, Stevea Lukathera, a popis bi se mogao nezaustavljivo nastavljati. Čovjek je sudjelovao na otprilike 500 studijskih albuma različitih izvođača, uz, naravno, vlastita samostalna studijska djela. Riječ je o živućem spomeniku studijskog glazbenika majstora koji zna odsvirati baš sve (i još više) i poznaje baš sve studijske trikove, koje, naravno, sjajno iskorištava na svojim koncertnim nastupima.
Ovaj put stigao je u Europu na turneju i za svoje putovanje pridobio dva vrhunska glazbenika, bubnjara Garyja Novaka i basista Jimmyja Johnsona. Taj udarni trojac u Bluesiani je priredio šou kojem po savršenstvu izvedbe koncertnih nastupa teško pronalaziš ravnog. Dečki naime imaju toliku kilometražu u džepu da su svoje znanje kroz duga godine sviranja izbrusili do u tančine, pa kad ih gledaš na pozornici, ne preostaje ti ništa drugo nego reći: “To je ideal.” A ako ne ideal, onda barem nešto blizu ideala za kojim težimo mi svi, zapećkarski povremeni gitaristički majstorčići, kao i prekaljeni glazbenici koji su već izgradili svoj renome, a ipak znaju da mogu biti još bolji i uvjerljiviji interpreti!
Michael, Gary i Jimmy na svoju su skromnost upozorili već dolaskom na pozornicu i svojim izgledom. Landau je bio odjeven u drvosječinu košulju i hlače do gležnjeva, kao neki radnik s benzinske crpke, dok bi Gary i Jimmy u svojoj odabranoj opravi u kojoj su mirne duše stupili na pozornicu mogli krenuti na okrepljujući “jogging” oko Vrbskog jezera.
Dečki su zagrijali motore oko 21.40. Počeli su bluesom, blues za zagrijavanje. Dakle, ležerno. Ovaj put Bluesiana je bila nešto slabije posjećena, bilo je oko 100 ljudi. Ispred pozornice ljudi su bili već previše poštovno odmaknuti, na dobra dva metra udaljenosti, što si, primjerice, na koncertu Erica Sardinasa nije bilo moguće ni zamisliti. Michael Landau je ipak na pozornicu ponio i mozak, dakle glazbu za sladokusce i razmažene “sound & tune” audiofilske perfekcioniste koji tijekom koncerata vole “mantrati”!
Prilično neugodna reportaža. Nakon ovakvog koncerta osobno ti savjetujem da barem mjesec dana ne ideš na nijedan drugi koncert, jer jednostavno ništa što posjetiš nakon njega ne djeluje dovoljno uvjerljivo, ne zadovoljava za uživanje. Da ti lik izađe na pozornicu sa “clean” do “pola clean” zvukom, koji tu i tamo začini različitim stupnjevima chorus efekta, i svira cijelo vrijeme drsko točno u svakoj poziciji, a da ne čuješ ni jedan jedini kiks, kamoli kiks u različitim brzinskim brzinama, u svakom triku gitarističkog umijeća. Uz to djeluje potpuno racionalno. U smislu da koristi i iskorištava baš svaki milimetar svoje gitare, ozvučenja i svega ostalog što mu nudi kutija s efektima. Sve je maksimalno iskorišteno, a time je do tančina začinjen zvuk i njegova šarolika zastupljenost različitih tonova.
Ukratko, čovjek je toliko strašno uvježban da ne može pogriješiti, odnosno vrlo teško griješi, te je faktor iznenađenja, odnosno nepredvidljivosti, u svoj nastup uklopio na najoptimalniji način. Tijekom sola naime nisi ni na trenutak unaprijed mogao pogoditi što će ga sljedeće ugristi. Čak i ako zaluta duboko u polja eksperimentiranja, majstorski se vrati osnovnom motivu. Ali ne znaš kako će to učiniti. A kad vidiš i čuješ kako se snalazi, oduzme ti dah! Zanimljivo je bilo promatrati kako premješta trzalicu tijekom sviranja. Puno “finger pickinga” koristi pri sviranju i dok to radi, “sakrije” i stisne trzalicu između kažiprsta i srednjaka desne ruke. Dvaput tijekom nastupa trzalica mu je čak uspjela ispasti iz ruke.
Sva trojica većinu su koncerta gotovo promižili. Prepustili su se toku “groovea”. Uvijek “mekani” Jimmy na basu i na prstima toliko okretan da čovjek samo vrti glavom, a uz njega posebno eksplozivni bubnjar, vrlo uživljeno napadački Gary Novak, idealni su Michaelovi partneri. Suradnja trojca je izvanredna. Maksimum koji klasični udarni trio može iz sebe izvući! Jedini minus je naravno Michaelov vokal. Teško je biti uvjerljiv pjevač i gitarist istovremeno. No na sreću, ovdje su većinom bili sami instrumentali. Pred kraj je dah oduzimao i ugrađeni bubnjarski solo, kojem su Michael i Jimmy držali ritam, tako da je Gary u miru mogao razbiti i pretresti bubnjeve, da je ljudima u Bluesiani doslovno nekoliko puta pošteno sijevnulo pred očima. Dečki su u repertoaru obišli praktički sve žanrove. Težina repertoara bila je na bluesu. A taj je blues bio tako kraljevski nadograđen bogatim znanjem i vještinama sve trojice da ni ja osobno, koji baš nisam neki zanesenjak blues glazbe, nisam ni na trenutak zazijevao. Nevjerojatno je kakve neslućene dimenzije glazbene ekspresije blues može ponuditi. Nezaustavljivo njuškanje po poljima psihodeličnih elemenata (npr. Rascall Balls)! Tko misli da je blues samo obično mačje cviljenje ograničeno na 12 polja vrata gitare, ovaj se put pošteno prevario. I mene su The Michael Landau Group pošteno prozračili i prenuli iz tog pomalo podcjenjivačkog odnosa prema blues glazbi.
Koncert se sastojao od dva dijela, s usputnom stankom od 15 minuta i naravno obaveznim bisom. U svakom dijelu bilo je samo 7 skladbi, koje su sve redom sadržavale duge jamove, improvizacije duhovitog preigravanja. Cijeli koncert trajao je čak dva sata i 35 minuta. Jednostavno odlično podešeno ozvučenje, na jednostavnu “sobnu” jačinu Bluesiane, kad ti se razvije prirodan zvuk, prirodan beat i time zvučna punoća koju s lakoćom primaš.
Jednostavno jedinstven koncert. Spajanje izbrušene tehnike sa slobodnim lebdenjem unutar eksperimentiranja u rocku i bluesu! Na trenutke čak “ludo”! Matematički jako daleko od vidnih receptora, a istodobno tako opojno pristupačno, tečno za uši i um. U takvom je slučaju najbolje zažmiriti i isključiti se da te usiše cijelog u sebe! Tako pun koncert u svemu što ti izvođač može ponuditi (u smislu gole izvedbe odabranog repertoara i samog zvuka) da cijelu stvar nikako ne možeš opisati riječima. Michael Landau je čovjek kojeg moraš vidjeti kako svira uživo. Zato je ova reportažica zaguljena i mlohava kao sam vrag. Riječi, tračci sjećanja, za nju naime nipošto ne zadovoljavaju, a Landaua bismo u Bluesiani te večeri mogli gledati satima i satima! Čovjek koji ti može odsvirati što god hoće i još puno više od toga!
Setlista
1. Up From… 2. That Day 3. The Mighty SB? 4. Worried Life Blues 5. 44/Widow 6. Rascal Balls 7. The Sun —stanka— 8. I’m Buzzed 9. Johnny Swings 10. Starks? 11. 6/8 blues 12. Why we… 13. Big bulge —bis— 14. Roddis Tones 15. Peaceful 16. Star Spangled Guitar 17. I’ll get….
