The Morbid Tango
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Cosmosquad
Izdavač: Marmaduke Records
Izdanje: 2017
Trajanje: 55:52
Ocjena: 5/5
Ovaj uradak uskoro će napuniti godinu dana, no kvaliteta mu je toliko velika da ga je nužno predstaviti i glazbenim ljubiteljima naše domovine. Riječ je o grupi Cosmosquad, koja se nakon deset godina vraća s novim studijskim albumom »The Morbid Tango«.
Njihov zapovjednik je gitarist Jeff Kollman, čovjek koji u džepu ima priličan broj samostalnih studijskih albuma i važi za iznimno cijenjenog i traženog glazbenika. U karijeri je tako promijenio nekoliko poslodavaca, poput Glenna Hughesa, Chada Smitha i Johna Paynea, a prošle je godine postao i jedan od ključnih koncertnih članova projekta Alan Parsons Live Project, kojim zapovijeda slavni Alan Parsons. Cosmosquad su trio, a Kollmanu u tome društvo prave još kanadski bubnjar Shane Gaalaas (B’z, Diesel Machine, MSG) i basist Kevin Chown (Tarja, Chad Smith’s Bombastic Meatbats, Der Elefant, Tony MacAlpine).
Cosmosquad i s albumom »The Morbid Tango« ostaju iznimna glazbena atrakcija, slobodoljubivo zagledana u bezgranična prostranstva koja nudi artistički izraz na polju progresivnog rocka i jazzrock fuzije. Pravi dokaz za to na novom je albumu skladba Still Life. Tu posebno profinjeno zasijeku vrhunskom instrumentalnom jazzrock fuzijom, što potvrđuje da je Kollmanovo iskričavo maštovito sviranje na razini asova poput Stevea Lukathera, Andyja Timmonsa i/ili Grega Howea te da bi Kollman bez ikakvih problema mogao biti dio postave projekta Protocol, koji vodi slavni bubnjarski vještac Simon Phillips. Jasno je pritom da Kollman mora biti i veliki ljubitelj Scotta Hendersona.
No Cosmosquad nisu jazzrock puristi, niti shredderi tipa Devil’s Slingshhot, a kamoli neki (ojoj, opet dolazi ta skovanka) avant-art prog pop rock iskliznuti tipovi receptature Gizmodrome, nego se njihov izričaj na »The Morbid Tango« priklanja minjonu spojive uporabe više žanrova. Iako je prožetost skladbi elementima jazza stalno prisutna, jedrovito riffanje, koje se bavi i metalnom kompaktnošću, a stalno je potkovano kompleksnim ritmičkim ključevima, glasnik je artističke posebnosti ovog tria, kao i zagledanosti u progresivni rock i progresivni metal. Jednom je jazzovskih elemenata više, drugi put se malo zatomljuju. Funkovski zasijeku u skladbi Cyclops, a bend u njoj jasno nagovijesti da vrlo rado jače zagrmi u gitarskom fraziranju.
Strukture su kompleksne. Ritmička podloga stalno je istraživačka, a kod Kollmanova sviranja čovjeku nikad neponestaje ekspresivnog dinamita pa šalje kao za šalu vražje zabavan niz idejnih domišljatosti kroz koje se razvijaju skladbe. Pritom Cosmosquad neprestano zadržavaju kompozicijsku kompaktnost. Kad zakorače u solističke eskapade, doduše, kreću se prema ekstremima rahljenja samog formata vodećeg motiva na kojem počiva improvizacija, no zatim se uvijek, s izuzetnom vještinom i sofisticiranošću, dinamično i tečno vrate u njedra glazbene kompaktnosti. U Always Remember The Love iskri nevjerojatna mekoća koja struji kroz filigransku finomehaniku Kollmanovih prstiju. Kollman je majstor naglašavanja i kontrastnog bojanja tonova. Upravo je u ovoj skladbi obilno istaknut njegov zaštitni znak, jer majstorski zna udahnuti svakom tonu vlastiti karakter i tako izuzetno vješto probuditi u slušatelju emocije u najskrivenijem kutku njegove duše. Skladba The Crosses nosi mračni element i primjerice je kompaktnija kompozicija na albumu. Dakle, lakše je osvojiva, pa čak i prikladna za integraciju na neki od albuma Joea Satrianija iz ere suradnje s Mikeom Kennealyjem. Skladba Morbid Tango, kako joj i naslov kaže, zapisana je u tango ritmici, bavljenju world glazbom (španjolski flamenco), a ujedno je i jedan od integralnih trenutaka same ploče, zbog čega ju je Kollman odabrao i za naslovnu skladbu albuma, kao i za otvaranje albuma. Apsolutna posebnost žanrovske fuzije koja bezgranično oduševljava svojim razvojem.
Osjećaju spontanog razvoja na ovom se albumu ne možeš othrvati, kao ni elementu iznenađenja. Očekuj dakle neočekivano. Kollman i društvo znaju dočarati i mistiku, što potvrđuje izniman atmosferični izazov u završnoj progrockovskoj avanturi Beyond Deaths Door i Beyond Death’s Door Reprise, što je za američke izvođače prije rijetkost nego pravilo. Element psihodeličnosti u njoj je naglašen, skladba djeluje hipnotički, dakle »cerebralno«, i nudi slušatelju opciju »odklopa ratia«, što znači da te vibracija skladbe može »odlijepiti od tla«.
Ovaj album moraju imati u svojoj zbirci svi pravi glazbeni sladokusci koji sebi uvijek žele priuštiti samo najbolje što može ponuditi široki svijet rockerskog univerzuma. Cosmosquad su nakon deset godina izbacili vrhunski album jedinstvenog i jasno prepoznatljivog glazbenog karaktera te jedan od najboljih albuma 2017. godine na polju jazzrock fuzije, za kojim će hitro posegnuti i zahtjevniji ljubitelji progresivnog rocka i progresivnog metala.
Postava
Jeff Kollman – gitara, klavijature
Kevin Chown – bas gitara
Shane Gaalaas – bubnjevi
Produkcija
Cosmosquad
Popis skladbi
1. Morbid Tango (6:23)
2. Cyclops (5:40)
3. The Ballad of Rick James (6:21)
4. Anatomy of a Beatdown (1:52)
5. Recollection Epilogue (3:49)
6. Always Remember the Love (5:12)
7. The Crosses (5:55)
8. Still Life (6:51)
9. Sangfroid (5:12)
10. Beyond Death’s Door (4:48)
11. Beyond Death’s Door (Reprise) (3:46)