Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Haken
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 62:05
Ocjena: 5/5
Haken su, usprkos prilično teutonski zvučećem imenu, potpuno engleski sastav, jer dolaze iz Londona i nisu im strane određene ekscentrične zvučne i lirske avanture. Ti mladi progrockovski revitalisti, nastali 2007., najnovija su engleska nada suvremene prog scene, u kojoj su dugo vremena suvereno vladali Šveđani i Amerikanci. Već su njihova dva prethodna studijska albuma, »Aquarius« (2010) i »Visions« (2011), pozitivno iznenadila brojne kritičare, koji nisu znali što očekivati od novog banda koji je na sjajan način gradio mostove između prog metala i prog rocka, pri čemu su, uz spretno unošenje elemenata jazz fusiona, pod istim krovom spajali utjecaje tako različitih izvođača kao što su King Crimson i Dream Theater. Engleski progrockovski entuzijasti tako su se već na svojim prvim koracima pokazali kao prilično zreo band od kojeg se u budućnosti može očekivati samo najbolje.
Haken su na albumu »The Mountain«, svom dosad najambicioznijem i najkompleksnijem dosegu, napravili sljedeći korak naprijed u oblikovanju vlastitog zvuka, pri čemu su se više nego ikad prije po inspiraciju zaputili u svijet klasičnog prog rocka i još se više potrudili pokazati svoje zavidne tehničke vještine. Album je prepun brojnih elemenata klasičnog proga, prog metala i jazz fusiona te u manjoj mjeri i synthpopa osamdesetih, ambijentalne glazbe i soula. Prema prvotnim planovima, »The Mountain« trebao je sadržavati koncept, no kasnije su se predomislili. Naslov albuma je, prema riječima članova banda, metafora za postizanje životnih ciljeva kao višestrukih putovanja na visoku goru s brojnim usponima i padovima prema zadanom cilju (osvajanju planinskog vrha i time ostvarenju životnog cilja).
»The Path« je dirljiv baladni uvod na bazi ambijentalne glazbe s krhkim klavirskim aranžmanima i prostranim sintisajzerskim valovima. Izvrstan, varijabilan vokal Rossa Jenningsa, koji na trenutke podsjeća na Dereka Shulmana (Gentle Giant), već na samom početku albuma dokazuje svoju kvalitetu u potpuno angažiranom postizanju emocionalne raznolikosti. »Atlas Stone« je u uvodnom dijelu prožet suptilnim klavirskim aranžmanima, nakon čega slijedi prijelaz u epsku i ritmički kompleksnu sekciju usred koje Haken uspješno spajaju elemente prog rocka i prog metala. Uzburkano raspoloženje uspješno povezuje Jenningsova teatralna vokalna izvedba, dok band više puta neočekivano skrene u svijet jazz fusiona. Pojedine improvizacije razveselit će i najzahtjevnije instrumentalne sladokusce, jer su Haken tehnički izuzetno potkovan band. Međuvokalne harmonije prilično podsjećaju na Gentle Giant, što se kroz »The Mountain«, osobito u prvom dijelu albuma, još nekoliko puta ponovi.
Uz King Crimson, Gentle Giant su nedvojbeno bili glavni utjecaj tijekom stvaranja albuma »The Mountain«, što postaje još očitije na odličnom burlesknom vrtuljku »Cockroach King«, za koji je band čak snimio komični promotivni video. Potonji na trenutke doista podsjeća na nešto što bi Gentle Giant stvorili da su se ponovno okupili. Glavna odlika ove silno zabavne zvučne avanture su raspršene, melodramatične vokalne harmonije i nekonvencionalni ritmički načini s upotrebom kontrapunkta, pri čemu nije teško zamisliti autoritarnog kralja žohara koji zadovoljno vitla svojim dugim ticalima dok terorizira napaćene životinjske podanike. Sukladno tome, cijelo vrijeme vlada neobična mješavina mračne, jezive i komične atmosfere. Band na trenutke odluta u svijet jazz fusiona, no uvijek se na vrijeme vrati epskom refrenu, koji je glavna odlika ove suvremene prog klasike.
»In Memoriam« je još jedno vrlo kompleksno djelo s brojnim neočekivanim vremenskim prijelazima, u kojem su se Haken usred divljih tehničkih eskapada ponovno pokazali izuzetnom stilskom raznolikošću. Brutalne gitarske pasaže, ubilački bubnjarski kroševi i Jenningsov dramatični vokalni izraz cijelo vrijeme grade izuzetno intenzivnu atmosferu. »Because It’s There« otvara se sakralno obojenim a capella pjevanjem koje zvuči kao povratak u srednji vijek, nakon čega zavlada izuzetno ugodna melodija, čime Haken dokazuju da nisu samo tehnički superiorci kojima bi zaplesali i svi članovi Dream Theater, nego njeguju i izniman osjećaj za stvaranje suptilnih aranžmana, što znači da je riječ o bandu kojem se nikako ne može prigovoriti nedostatak duše.
Gotovo dvanaestominutni ep »Falling Back To Earth«, u kojem uglavnom vlada mračna i kaotična atmosfera, sadrži tekst nadahnut starogrčkom legendom o Dedalu i Ikaru. Drama ne popušta ni na jednu jedinu sekundu, a band je u uvodnom dijelu u potpuno tehnicističkom prog metal elementu, gdje punom parom juri kroz supersonične ritmičke i improvizacijske meandre. Unatoč svemu, još uvijek nalaze vremena za epski refren i ambijentalno dirljive trenutke, u kojima si priušte i nešto zvučnog minimalizma. »As Death Embraces«, gdje Jennings ponovno oduševljava svojom emocionalnom vokalnom izvedbom, melankolična je balada, zapravo tužaljka, koja se može doživjeti i kao nastavak prethodne skladbe, što znači da bi tekst mogao predstavljati Dedalovo žalovanje za mrtvim Ikarom.
»Pareidolia«, izuzetno šarolika fuzija prog rocka i prog metala, sadrži upotrebu pentatonskih ljestvica, što ovom gotovo jedanaestominutnom epu daje orijentalnu atmosferu. Ultradramatično raspoloženje usred napetih ritmičkih nijansi raste iz trenutka u trenutak, dok se band više puta upušta u divlji improvizacijski vrtuljak. Ni ovaj put ne izostaje epski refren, dok atmosfera podsjeća na pustolovno putovanje kroz pustinjske dine. Napeta atmosfera donekle se smiruje tek otprilike na polovici epa, gdje zavladaju minimalistički začinjene ambijentalne zavjese uz Jenningsovu standardnu pjevačku eklektičnost, nakon čega se neko vrijeme opet pojavljuju brutalni preokreti s beskompromisnim improvizacijama i gotovo thrashmetalskim ritmičkim nijansama.
Zapanjujuće melankoličan ep »Somebody« predstavlja završni ambijentalni trijumf, u kojem je u prvom planu ponajprije emocionalna dimenzija Jenningsova ‘rastezljivog’ vokala, dok u pozadini vladaju minimalistički simfonijski aranžmani. Lijepo je čuti da se Haken, usprkos izuzetnim tehničkim vještinama, znaju na vrijeme ‘zaustaviti’ i izgraditi brojne suptilne zvučne motive, koji su obično povezani s posve specifičnim engleskim melosom. U drugom dijelu ove izvrsne skladbe nakratko ponovno upotrijebe slikovite vokalne harmonije na bazi Gentle Giant, koje ni u čemu ne razvedre sveopće tužno raspoloženje ovog veličanstvenog završetka.
S »The Mountain« su Haken napravili velik korak naprijed u zvučnoj evoluciji i oblikovanju vlastitog zvuka, a istovremeno su stvorili jedan od najboljih progrockovskih albuma 2013. godine, što znači da su ostvarili jednu od svojih velikih ambicija. Doista je nevjerojatno kako se jedan od rijetkih bandova koji pod istim krovom uspješno spaja ljubitelje prog rocka i prog metala u vrlo kratkom vremenu probio među elitu suvremenog prog rocka, no to su učinili posve zasluženo, tako da su uz Porcupine Tree zacijelo među najuzbudljivijim suvremenim engleskim progresivcima, od kojih će se očito sa svakim izdanjem sljedećeg studijskog albuma očekivati novo remek-djelo.
Postava
Ross Jennings – vokal
Richard “Hen” Henshall – gitara, klavijature
Charlie Griffiths – gitara
Tom MacLean – bas gitara
Diego Tejeida – klavijature, zvučno oblikovanje
Raymond Hearne – bubnjevi
Produkcija
Haken
Popis skladbi
1. The Path (2:47)
2. Atlas Stone (7:34)
3. Cockroach King (8:15)
4. In Memoriam (4:17)
5. Because It’s There (4:24)
6. Falling Back to Earth (11:51)
7. As Death Embraces (3:13)
8. Pareidolia (10:51)
9. Somebody (9:01)
