Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Symphony X
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2002
Trajanje: 66:57
Ocjena: 3.5/5
Ovo je žestok odmak od prethodne ploče. Gitara je agresivna i tvrda u rifovima kao nikad dosad. Naravno, glavni je uzrok produkcija, koja je jako zasjenila rad klavijatura i orkestralnih aranžmana, a time i izniman talent Mikea Pinellae. Otvarajući “Inferno (Unleash The Fire)” počinje krasno vatreno, dinamično pompozno, sa svijetlim i moćnim čeprkanjem gitare, ali odmah nakon prijelaza prelijeva se u oštro i za uho jednostavno polutonsko neo thrashiranje (kriva je produkcija, jer forsira gitaru u prvi plan). Jedna od većih novosti na ploči je i odluka pjevača Russella Allena da pjeva agresivno hrapavo, tako da te već odnese na onu granicu između pjevanja i režanja. To primjećujemo odmah u otvarajućoj pjesmi, koja nije jedina po tome. U prijelazima prema refrenima ili u samim refrenima Russell pak pjeva svojim prepoznatljivim “normalnim” vokalom. Dakle, grupa je sve stavila na kartu agresije.
Naravno, ne možeš stalno stvarati jedno te isto.Bend isprobava novotarije i na ovom albumu Symphony X zvuče jako nabrijano, nikad prije tako! Sve je potpuno podređeno ekstremnom gitarskom sjeckanju i supersoničnom jurcanju kroz gitarske školske ljestvice. “Accolade III” jedna je od pjesama u kojima grupa razvija srednji put između melodije i agresije! S obzirom na to da je “Five – The New Mithology Suite” jedna od onih jedinstvenih hipermelodično zaraznih kreacija koja je, unatoč “šepavoj” produkciji (basliniju se ne čuje!), u dosezanju muzikalnosti praktički savršena, te stoga znači apsolutnu nadgradnju standarda progresivnog metala, razlika s njezinom nasljednicom “The Odyssey” još je očitija.
Naslovni 24-minutni ep o Odisejevim zgodama djeluje uvodno pomalo naivno. Uvod (prvi dio) podsjeća na slatkasto predbožićno raspoloženi filmski soundtrack uzet iz nekog “Home Alone”. Pjesma nipošto nije loša, ali u usporedbi s onim što su inspirirani grčkom mitologijom servirali, recimo, Virgin Steele na oba albuma “The House of Athreus”, nikako ne uspijeva tako uvjerljivo oživjeti priču o Odiseju. Skladba je inače puna udarnih pasaža i dinamičnih preskoka te naravno kvalitetnih solaža (potonje vrijedi barem u okvirima školskih kriterija).
Ne znam kakav ugovor veže grupu s izdavačem, ali definitivno je činjenica da je “The Odyssey” prebrzo “isklesana”. Pjesme su međusobno slične, uz iznimku naslovne i “Accolade III”, kao jaje jajetu. Na prethodnoj ploči upravo je raznolikost izvanrednih kompozicija dočarala visoku atmosferu. Toga ovaj put nedostaje. “The Odyssey” ne zrači tako intenzivnim osjećajima i magijom i teže osvaja u odnosu na “V: The New Mithology Suite”. Radi se gotovo u cijelosti o treningu soničnog gitarskog soliranja. Vrtoglavih prijelaza ima, ali dizati raspoloženje ovaj je put utopijsko očekivanje (uz iznimku 24-minutne epske pustolovine). Stoga sama produkcija, koja forsira Romeovu gitaru “u nulu”, i blaga idejna osiromašenost isporučuju ovaj put ploču na kojoj je ostalo još nešto stvaralačke rezerve. S druge strane, “The Odyssey” moguće je prihvatiti kao album postupne stilske tranzicije. Pričekajmo dakle što će donijeti budućnost.
Postava
Russel Allen – vokal
Michael Romeo – gitara
Michael Pinella – klavijature
Michael LePond – bas-gitara
Jason Rullo – bubnjevi
Produkcija
Michael Romeo
Popis skladbi
1. Inferno (5:32)
2. Wicked (5:32)
3. Incantations Of The Apprentice (4:21)
4. Accolade II (7:06)
5. King Of Terrors (6:19)
6. The Turning (4:44)
7. Awakenings (8:21)
8. The Odyssey (24:09)
– Part I: Odysseus Theme / Overture
– Part II: Journey To Ithaca
– Part III: The Eye
– Part IV: Circe (Daughter Of The Sun)
– Part V: Sirens
– Part VI: Scylla And Charybdis
– Part VII: The Fate Of The Suitors / Champion Of Ithaca
