The Police – u odličnoj formi!

Nakon svih tih raznoraznih reunion turneja staraca rock ‘n’ rolla kojima smo svjedočili posljednjih godina (Roxy Music, Genesis, Van Halen, Crowded House, Cream, Pixies i tko zna tko još), na sceni su i dalje neki slavni izvođači koji nikad nisu imali dužu stanku u koncertnom i glazbenom djelovanju. Među njima su Rolling Stones, Rush, djelomice Eagles i još poneki. U siječnju 2007. odjeknula je vijest da će Police, koji od 1986. ne djeluju (osim dva usputna nastupa), krenuti na svjetsku turneju. Nastupom na Grammyjima ta je vijest postala stvarnost….. Početkom 80-ih godina 20. stoljeća spadali su među najpopularnije sastave na svijetu. Basist i pjevač Sting te bubnjar Stewart Copeland osnovali su trio 1977. godine, u doba kad je kraljevao punk. Nakon izlaska singla Roxanne nije baš izgledalo da će doći do većeg uspjeha, na prvoj američkoj turneji vozili su se kombijem. Nakon prvog albuma Outlandos D’amour uslijedio je vrlo uspješan Regatta de blanc, a 1983. su zbog šale punili velike dvorane. Nakon 1986. prestali su djelovati, iako nikad nisu javno proglasili raspad grupe. U riznicu popa i rocka dali su bisere poput Message In A Bottle, Don’t Stand So Close To Me, Every Breath You Take, King Of Pain, Wrapped Around Your finger….. Sting je nastavio supeuspješnu solo karijeru, a gitarist Andy Summers i bubnjar Stewart Copeland bavili su se manje zapaženim, ali ipak vrlo umjetničkim projektima na području glazbe i filma.

U Beču su odsvirali 52. koncert turneje 2007., dakle nije bilo sumnje u eventualnu neuigranost. Stadthalle je bila puna do posljednjeg kutka. Pjevač i basist Sting, gitarist Andy Summers i bubnjar Stewart Copeland od prošle jeseni u tajnosti su vježbali kod Stinga u njegovoj toskanskoj vili te pripremali teren i same sebe za povratničku svjetsku turneju. Turneje starih, provjerenih glazbenika s potvrđenim počasnim mjestom u glazbenoj povijesti i dalje su snažan magnet za posjetitelje. Na njihovu bečkom nastupu bilo je i nekoliko stotina slovenskih fanova. The Police bili su poznati po jednostavnim refrenima, ali složenim skladbama, proizašli su iz reggaea, a svojoj glazbenoj mješavini dodavali su iskričave poteze zbog kojih je njihova glazba postala vječna. Svega toga moglo se u izobilju čuti i na koncertu. Posebno se isticao Stingov tenor, jedinstven i odlično stopljen sa Summersovom oštrom gitarom i Copelandovim eklektičnim bubnjanjem. Za predgrupu su izabrali Fiction plane, sastav koji vodi Stingov sin Joe Sumner, u osnovi isti trio kao Police, u kojem sin preuzima ulogu basista i pjevača. Njegov glas po boji je izrazito sličan očevu, samo što je nekoliko tonova niži. Sve ostaje u obitelji, dakle. Njihova glazba bila je mješavina modernog rocka i melodike koja je podsjećala na U 2, no ipak su imali tračak vlastitosti, čime su pripremili publiku za glavni dio večeri. Ako razlog za ponovnu reaktivaciju The Police nije bio novac, mogu im samo čestitati na toj iskrenosti. Pet albuma koji krase njihovu diskografiju ponudilo je dovoljno širok izbor skladbi, od kojih su glavninu nastupa činile najveće uspješnice. Prizor u rasprodanoj dvorani bio je prilično jednostavan, ovalnog oblika, s mnogo prostora za samo troje izvođača. Dominantni Copelandovi bubnjevi i iza njih udaraljke s gongom odražavali su se u maštovitim bojama koje su crtali svjetlosni efekti. Ispod stropa bila su tri velika video ekrana, a sa svake strane još po jedan. Na zvuk mi koji smo bili u parteru nismo imali primjedbi, iako sam sumnjao kako će gitara, bas i bubnjevi ispuniti zvučnu sliku u velikoj dvorani. Profesionalan rad tehničara ovdje je došao do izražaja. The Police bili su kao u najljepšim godinama karijere, nije bilo nikakve pomoći u obliku dodatnih glazbenika ili pjevača. Zapravo čisto, izravno glazbeno iskustvo. Sting je s publikom komunicirao na njemačkom, bio je možda malo suzdržan tijekom nekih pauza, koje ipak nisu bile predugačke jer je glavnu riječ imala glazba. Stewart Copeland briljantan je bubnjar, nevjerojatno brz i točan, njegovi udarci i dalje zvuče jednako svježe i mladenački kao na pločama. Sting je naravno svjetska zvijezda i bez Police te iznimno sposoban basist, njegovo pjevanje oduvijek je bilo usko vezano uz prihvaćanje njegova tenora, na koji se čovjek brzo navikne. Gitarist Andy Summers stariji je od ovoliko spomenute dvojice gotovo deset godina i sa svojih šezdeset i četiri godine u vrlo je dobroj glazbenoj formi. Neke su skladbe The Police dotjerali, odnosno promijenili im izgled instrumentalnim dodacima, u kojima je najviše posla imao upravo Summers, koji je neprestano dodavao nove gitarske ubačaje i time skladbama davao novo lice. Publika je svaku skladbu primila s oduševljenjem, a najveće uspješnice, Roxanne, Don’t stand so close to me, Every little thing she does is magic i naravno obavezni Every breath you take, poduprla je pjevanjem.

Nastup dug sat i pedeset minuta The Police su zaključili s Roxanne, King of pain, Every breath you take i punkovski začinjenim Next to You s prvog albuma Outlandos D’amour iz 1978. Opet se pokazalo da iskusni glazbeni mačci imaju izuzetnu snagu i inspiraciju i u godinama kad bi mnogi već odavno odustali; očito je dokazivanje ljubavi prema glazbi, a možda i prema novcu koji će zaraditi ovom turnejom, jače od neaktivnosti koju bi donijela glazbena mirovina. Za mlade glazbenike srijedin nastup bio je dokaz da glazbu kao posao treba shvaćati krajnje ozbiljno, jer pravi ljubitelji glazbe znaju tko im može pružiti najveće zadovoljstvo kad je riječ o doživljaju glazbe uživo.