Izvođač: Alliance
Izdavač: Escape Music
Izlazak: 2008
Ocjena: 4/5
Tek treći album momaka koji se poznaju jako, jako dobro najmanje dva debela desetljeća, unatoč razmaku od gotovo deset godina u odnosu na datum izlaska prethodnog albuma, sasvim je logičan nastavak “Missing Link” iz 1999. Kvartet kalibra Robert Berry (Hush, GTR, 3, solo karijera, Ambrosia), Gary Pihl (Sammy Hagar, Boston), David Lauser (Sammy Hagar) i Alan Fitzgerald (Montrose, Gamma, Night Ranger) u tom je vremenskom razdoblju skupio lijep svežanj izuzetno kvalitetnog materijala koji bi svi ljubitelji melodičnog hard rocka i AOR-a obavezno trebali provjeriti.
Kvartet nudi tipičan američki proizvod lakše hard rock verzije. Osjeti se da su se dečki dugo družili sa Sammyjem Hagarom, a pjevnost i melodičnost svakako i ovaj put sadrže ono, doduše sasvim blago, ali za sastave iz SAD-a često karakteristično koketiranje s elementima bluesa i R&B-ja, koje poput nježnog velaa neprestano prekriva bit svih skladbi na ovom albumu. U odnosu na istoimeni prvijenac i njegova nasljednika “Missing Link”, “Road to Heaven” nudi osjetno više melodičnosti i dosad najmanje “Sammy Hagar druženja”.
Robert Berry je napravio velik korak naprijed kao pjevač, njegov melodičan i topao vokal za višu je razinu melodičnosti, u odnosu na prethodna dva albuma, još bolje skrojen za “The Road To Heaven”. Kvartet točno zna što želi i točno zna što radi u studiju. U tome među dečkima vlada potpuna usklađenost. U produkcijskom smislu riječ je o lijepom primjeru klasične simbioze svih integralnih, jasno i ravnomjerno raspoređenih članova postave, s centralno smještenim vokalom, gdje su s obzirom na namjeru stvaranja atmosfera u svakom trenutku moguća djelomična odstupanja. S obzirom na to, na ovom albumu cijelo vrijeme svjedočimo lijepoj mjeri dinamične protočnosti i promjenama raspoloženja. Sam otvarajući i zapaljivo kompaktni Road To Heaven nosi naglašen gitarski riff, jer album treba pokrenuti. Već sljedeći I Can Breathe usmjeren je ravno prema slušanju na radijskim frekvencijama, s pomakom smjernica u mekše pop rock vode, ali s velikim i za uši grabežljivo pjevnim i melodičnim refrenom. Make A Stand čudesna je balada kojom dečki potvrđuju svoju veličinu u stvaranju velikih melodija, križanih s kompaktnošću i motivski visokom izražajnošću. Anything Goes u nastavku ponovno gazi papučicu gasa, album opet dobiva više tvrđeg rockerskog poleta, karakterističnog čak i za engleske AOR bendove a la Heartland, Newman, Shadowman, a inače se čovjek pri slušanju ovog albuma općenito ne može othrvati osjećaju nasljeđa američke tradicije Foreigner, Bad English ili Night Ranger.
Već samo s obzirom na neke od spomenutih usporedbi s drugim sastavima, to je dovoljan razlog da svi pravi ljubitelji melodičnog rocka morate obavezno provjeriti ovaj album. Brzo se osvaja, izuzetno je pjevan, a istovremeno vrlo dinamičan te motivski i raspoloženjski neprestano varijabilan album. S obzirom na golemu zaposlenost njegovih članova, koji obično komuniciraju samo putem elektroničke pošte i razmjenjuju mp3 snimke, nadajmo se da na nasljednika “The Road To Heaven” nećemo opet čekati skoro desetljeće. Alliance su stari majstori koji točno znaju kako treba servirati stvari u melodičnom rocku i dovesti ih do vrhunske kombinacije u smislu skladateljske i studijske dovršenosti. Izuzetno pozitivno intoniran rock album, idealan za opuštanje od napetosti i trzavica kojima smo izloženi iz dana u dan.
Postava
Robert Berry – vokal, bas gitara
Alan Fitzgerald – klavijature
Gary Pihl – gitara
David Lauser – bubnjevi
Produkcija
Alliance
Popis skladbi
1. Road To Heaven
2. I Can Breathe
3. Make A Stand
4. Anything Goes
5. Like Me Like That
6. Broken Glass
7. We Don’t Talk
8. Comin’ Home
9. Nothing Else I Can Do
10. Walkin’ Away
11. Remember Those Days
12. Not Done Till It’s Done
13. Much More Innocent
Trajanje albuma: 52.32
