Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Sunstorm
Izdavačka kuća: Frontiers Records
Izdanje: 2018
Trajanje: 45:33
Ocjena: 4/5
»The Road To Hell« ukupno je peti studijski album projekta Sunstorm. Doista projekta. Istoimeni prvijenac izašao je 2006. i projekt se održao isključivo zahvaljujući ustrajnosti golemog entuzijazma, koji je utjelovljen u šefu napuljske izdavačke kuće Frontiers Records Serafinu Peruginu, koji je u ovoj formaciji s famoznim Joeom Lynnom Turnerom na vokalu jednostavno vidio golem potencijal. Turnerova reputacija je dobro poznata. Pjevao je u Rainbow, Deep Purple, Y.J. Malmsteen’s Rising Force, iza njega je konkretna kilometraža više nego zavidne solo karijere s hrpom izdanih albuma, a nezaboravan je, među ostalim, i njegov (doduše kratkotrajni) zajednički projekt s Glennom Hughesom (Hughes Turner Project). No Sunstorm su na prva tri albuma održavali na životu pretežno njemački glazbenici (osobito iz redova sastava Pink Cream 69) i pronjemčeni Amerikanac Dennis Ward (Unisonic, Pink Cream 69), a na četvrtom albumu »Edge of Tomorroe« cijela se slika promijenila. Da bi projekt održao na životu, Perugino je morao aktivirati potpuno talijansku bazu vrhunskih multiinstrumentalista, virtuoza i skladatelja, kako bi u središtu cijele priče zadržao ono što je u njoj najzanimljivije. Turnerov vokalni karakter, dakako. Tako je prije dvije godine izašao album »Edge of Tomorrow«, koji je početak nove priče o Sunstorm.
To je i znatno opreznije izdanje od prethodna tri, kojemu nedostaje malo više smionosti, izražajne hrabrosti i autorske pronicljivosti. Vrlo je predvidljiv i tako je do danas ujedno i najmanje zanimljiv Sunstorm uradak. No njegov nasljednik, na kojem Turnera prati ista klijentela kao na prethodniku, odlučno ispravlja taj dojam, a garnizon skladatelja prešao je s oslanjanja na naslijeđe west coast AOR melodičnosti (dozovite si bendove à la Journey, Survivor,…) na klasičnije hard rock vode, u kojima je Turner inače vrlo doma.
Dakle. »The Road to Hell« razvija izvanrednu muzikalnost, trenutačnu podkožnu zavodljivost, no produkcijski, aranžmanski i skladateljski usmjeren je prije prema koketiranju s likom Rainbow iz »Turner i Bonnet« vremena, pa posredno i Deep Purple, nego prema dijelovima koji karakteriziraju »west coast« AOR princip, iako je veza s visokomelodičnim pompom još kako prisutna na albumu i srodnost s AOR-om ne smije se ni u čemu zanemarivati. Uostalom, »The Road To Hell« ostavlja dojam življeg i organskije zvučećeg albuma, s naglašenom toplinom niskih zvučnih ogrtača, kao i kontrastnim »šuštanjem« zvuka orgulja, što produbljuje dojam o srodničkim odnosima s predstavnicima klasične hard rock škole. Zapravo je jedina skladba na albumu koja se na tren primakne Journeyju samo jedna. Završna Still Fighting.
Album na sreću nikako ne ostavlja dojam da je predug ili da na njemu ima previše skladbi. Jedanaest točaka stoji u izričaju i karakteru kvalitativno ravnopravno. Glazbenici koji sudjeluju iznimno su lukavi i vješti. Zapravo rutinirani i iznimno iskusni studijski glazbenici, koji se u studiju vrlo brzo snađu i pritom postižu snažan učinak. Dakako, stvar se nikamo ne bi pomaknula bez Alessandra Del Vecchia, koji se osim klavijatura, prateće vokale i svih presudnih finesa u aranžiranju brine i za produkciju. Drugo ime koje se ističe je gitarist Simone Mularoni iz redova progmetalaca DGM, koji kroz cijeli album blista svojom savršenošću gitarski virtuoznog izričaja. Kompozicije su izgrađene i od mnogih zanimljivih modulacija unutar dionica (osobito u mid-eight dionicama), u kojima postižu preokret raspoloženja. Turnerov baršunast i blago grlen vokal sve je vrijeme lukavo harmoniziran i dodatnim vokalnim napjevima, što produbljuje dramu, teatar i bombastičan razvoj skladbi.
Nakon pomalo šepavog prethodnika, koji je djelovao prije svega oprezno i tražio potvrdu preporoda kolektiva suradnika, njegov nasljednik »The Road to Hell« znatno je samouvjereniji i sigurniji nastavak. Apsolutna je umjetnička i izražajna nadogradnja, koja projekt pomiče bliže paralelama s albumima Turnerove samostalne karijere, kao i s likom Rainbow. Taj su pomak, dakle, tvorci nove ere Sunstorm odradili s velikom odličnošću, a projekt je u svemu zadržao kredibilnost i vjerodostojnost. Nadajmo se da će projekt i ubuduće što dulje zadržati i očuvati takav visokokreativan moment te ga prenijeti na buduća izdanja. Ne otkriva toplu vodu, nego iznimno učinkovito i uvjerljivo servira esenciju stare hard rock škole, lukavo zapaljenu bombastikom starodrevnog AOR sentimenta.
Postava
Joe Lynn Turner – vokal
Simone Mularoni – gitara
Alessandro Del Vecchio – klavijature
Nik Mazzucconi – bas gitara
Edo Sala – bubnjevi
Produkcija
Alessandro Del Vecchio
Popis skladbi
1. Only the Good Will Survive
2. The Road to Hell
3. On the Edge
4. Blind the SKy
5. My Eyes On You
6. Future to Come
7. Everywhere
8. Resurrection
9. Calling
10. State of the Heart
11. Still Fighting
