Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Steely Dan
Izdavač: Island Records
Izdanje: 1976
Trajanje: 41:11
Ocjena: 5/5
“The Royal Scam” je šesti studijski dragulj u povijesti legendarnog jazz rock projekta Steely Dan, koji je pod dirigentskom palicom Donalda Fagena i Waltera Beckera u tom razdoblju doista dosegnuo epske razmjere. Na “The Royal Scam” njihov zaštitni lirski cinizam, inspiriran mračnim sferama američkog turbokapitalističkog društva, dosegnuo je svoj vrhunac. To je vidljivo i iz glazbene atmosfere i tekstova, kao i iz jezive gotičke naslovnice na kojoj je prikazan lijepo odjeven beskućnik, kojeg u snu proganja noćna mora u obliku depresivnih nebodera s glavama raznih zvijeri. Naslovnica, koja je bila ispred svog vremena, oštra je satira na tzv. američki san. Po mom mišljenju vrlo dobro oličava osjetno mračniju atmosferu u usporedbi s ostalim Steely Dan izdanjima, pogotovo s idućim, puno melankoličnijim albumom, “Aja” (1977).
Album je jedinstven i na kompozicijsko-instrumentalnom polju, jer je riječ o njihovom najgitarističnijem izdanju, koje se doslovno povija pod težinom eklektičnih solaža, inteligentnih rifova i višeglasnih harmonija. Becker i dugogodišnji suradnik Denny Dias dobili su u pomoć legendarnog jazz fusion gitarista Larryja Carltona te visoko cijenjena studijska imena poput Elliotta Randalla, Deana Parksa i Hugha McCrackena. Čelični duo na savršen je način usidrio njihove virtuozne doprinose unutar profinjenih, a istodobno energičnih jazzističkih aranžmana te vrlo kompleksnih ritmičkih uzoraka. Potonji, koji su oduvijek bili zaštitni znak prepoznatljivog Steely Dan zvuka, postali su još sočniji zahvaljujući bogatijoj puhačkoj sekciji. Fagenovo vrlo karizmatično pjevanje, koje je i ovaj put bilo razapeto između naoštrenog sarkazma i melankolične putenosti, oplemenilo se, više nego ikad prije, povremenim erotičnim ženskim višeglasjima.
“The Royal Scam” se u najboljoj Steely Dan tradiciji ističe izuzetno inteligentnim ritmičkim uzorcima, veličanstvenim jazzističkim aranžmanima, moćnim rifovima i produkcijskom perfekcijom. Profinjeni jazzistički aranžmani na bazi klavijatura i puhača postali su još dominantniji u usporedbi s elementima r’n’b-ja, popa i soula, koji su na njihovim ranim albumima igrali važniju ulogu. Zahvaljujući snažnom gitarskom zaleđu moglo bi se reći da je riječ o njihovom najrockerskije usmjerenom izdanju uz album ”Countdown to Ecstasy” (1973). Mjestimice su se prikrali i manji utjecaji diska, koji dodatno doprinose zvučnoj širini albuma. Kompozicije su i ovaj put međusobno krajnje eklektične, a povezuje ih mračna atmosfera i lirski sarkazam, koji je dosegnuo svoj najveći zamah u povijesti projekta. S takvom, zajedljivom društvenom satirom o dilerima droga, teškoćama imigranata, sigurnom seksu i srodnim mračnim socijalnim vizijama, u idućim će se godinama prilično smiriti, na razočaranje nekih sljedbenika i olakšanje drugih.
Pojedinačni kompozicijski biseri na albumu gotovo se međusobno natječu u tome koji će se pokazati sjajnijim. Dramatični jazz rocker “Kid Charlemagne”, koji je izdan i kao singl, veličanstven je uvod u album. Sa svojim mračnim i podrugljivim tekstom, funk ritmičkim uzorcima, veličanstvenim jazzističkim harmonijama, rockerskim instrumentalnim intervalima i kinetičkim višeglasjima predstavlja jednu od najboljih Steely Dan klasika. Tekst govori o zloglasnom američkom kemičaru Owsleyju Stanleyju, koji je 60-ih na veliko eksperimentirao s LSD-jem, a dotiče se i drugih manje romantičnih slika psihodeličnih 60-ih. Ova se sjajna skladba, među ostalim, ističe i bezobrazno dobrom završnom solažom u izvedbi Larryja Carltona. Treba reći i to da je “Kid Charlemagne” bio vrlo utjecajna skladba na brojne glazbenike tog vremena, među njima i na legendarnog gitarista Stevea Lukathera (Toto), koji je u jednom intervjuu izjavio da mu je Carltonova solaža jedna od najdražih gitarskih solaža svih vremena.
I veličanstveni “The Caves of Altamira”, koji baca nešto svjetla na inače mračnu atmosferu cijelog albuma, jedno je od najboljih ostvarenja u povijesti Steely Dan. Pompoznom uvodu slijede veličanstveni jazzistički aranžmani, koji su poduprti zavodljivim višeglasjima i fenomenalnim Fagenovim pjevanjem. Teško je izdvojiti glavne vrline tako izvrsne kompozicije. No, uz izuzetno sočne solaže na saksofonu, koje tvore epske i višeslojne harmonije, ubija prije svega hipnotički refren sa svojim nostalgičnim tekstom. “Don’t Take Me Alive”, koji govori o odmetniku na rubu ponora, sljedeći je kompozicijski biser, koji se ponosi posve drukčijom strukturom od prethodnika. Steely Dan ponovno je uspio stvoriti savršen sklad između elemenata jazza i rocka. Profinjene jazzističke harmonije i ritmički uzorci začinjeni su moćnim, gotovo hard rockerskim gitarskim pasažama. U međuvremenu se u čarobnom refrenu, preko Fagenovog zavidnog vokalnog karizmatskog šarma, miješaju romantika i nostalgija te bijes prema represivnim organima, koji u ovom slučaju nepravedno progone slobodoumnog bjegunca.
“Sign in Stranger”, koji se dotiče gotovo već standardnih lirskih tema o prostitutkama i gangsterima, kreće se po sporijim, funk ritmičkim uzorcima i melodramatičnim klavirskim pasažama. Glavna posebnost je razmjerno netipičan refren s gotovo razjarenom Fagenovom vokalnom igrom, njegova razigrana solaža na klaviru i još jedna izvrsna gitarska solaža u završnici. I “The Fez”, koji se dotiče neobične seksualne fantazije, izuzetno je zanimljivo ostvarenje. Na njemu su razgovijetno čujni ritmički utjecaji diska, dok su veličanstveni jazzistički aranžmani ovaj put u produkciji snažno progurani u prvi plan. Takva će praksa svoj procvat inače doživjeti na njihovom idućem remek-djelu. Središnja je melodija izuzetno hipnotična. Refren isto tako vrlo brzo izaziva trnce, pa je prilično iznenađenje da ova izvrsna kompozicija nije postala hit. Sljedeća kompozicijska poslastica, koja se dotiče seksualnih fantazija, je “Green Earrings”. Riječ je o odličnom primjerku slikovitog križanja jazz fusiona i r’n’b-ja. Šaljivi ritmički uzorci poduprti su višeslojnim jazzističkim harmonijama te naoštrenim gitarskim rifovima i solažama.
Izvrsni “Haitian Divorce”, slikovita obdukcija propale romanse, možda je čak njihova najhipnotičnija skladba uopće. Njegova je glavna posebnost u tome što na njemu eksperimentiraju i s reggae ritmovima, dok se između njih šetaju razigrane wah-wah gitarske pasaže. Poskočni ritmički uzorci začinjeni su zavodljivim vokalnim harmonijama, koje slušatelja u trenutku odvedu na osamljeni karipski otok, ali i u osamljeno srce lirskog protagonista, koji je ostao bez svoje romanse. Fagenov se vokal u refrenu doslovno povija od sarkazma. Solidni “Everything You Did”, koji se ruga na račun nekih vidika ljubomore, opet ima posve svojstvenu kompozicijsku narav u usporedbi s ostalim djelima. Ovaj su put u produkciji u prvi plan postavljene sočne gitarske pasaže i topao zvuk hammond orgulja, dok su jazzistički aranžmani više u pozadini.
Za pobjednički završetak brine se visoko kompleksna naslovna skladba “The Royal Scam”, koja u svoju bogatu strukturu uvodi priličan broj egzotičnih zvučnih elemenata. Ovo vrhunsko, glazbeno i socijalno provokativno ostvarenje ponosi se moćnim gitarskim rifom, duhovitim klavirskim pasažama i neortodoksnim bubnjarskim prijelazima. Sve to povremeno sijeku nestašne pasaže na puhačima. Vrhunac socijalne provokacije krije se u tekstu, koji opisuje diskriminirajući položaj portorikanskih imigranata unutar američkog društva. Preciznije rečeno: kako su se oni nakon završetka 2. svj. rata zbog opsežne industrijalizacije svog otoka masovno selili u SAD, gdje su naišli na prezir i dobili status trećerazrednih. Njihovi snovi o “obećanoj zemlji” na kraju su se pokazali noćnom morom, jer su ih zbog širenja neboder zgrada, ironično, počeli proganjati i unutar otrcanih sirotinjskih četvrti. Fagen, poduprt veličanstvenim ženskim višeglasjima u refrenu, sve to “pripovijeda” na tako proživljen i sarkastičan način da gotovo izaziva jezu.
S “The Royal Scam” legendarni je Steely Dan duo stvorio jedno od svojih najveličanstvenijih postignuća, koje i danas ponosno stoji poput obeliska kompozicijsko-produkcijske perfekcije. Na njemu su Fagen i Becker dosegnuli nekoliko vrhunaca svoje karijere. “The Royal Scam” se po mom mišljenju ponosi najboljim tekstovima u povijesti Steely Dan. Istodobno bih ga mogao označiti i njihovim najuravnoteženijim albumom na kojem su uspjeli pronaći ono gotovo savršeno ravnotežje između jazza i rocka; zlatnu vagu na kojoj su glazbeni elementi obaju žanrova raspoređeni s posebnom profinjenošću. Već na njihovom idućem remek-djelu, mega uspješnom albumu “Aja”, jazzistički će aranžmani preuzeti dominantniju ulogu, dok će se s lirskim sarkazmom prilično smiriti te skrenuti u romantičnije vode. Na svoj način šteta, jer je “The Royal Scam” sa svojom jedinstvenom, mračnom atmosferom odličan dokaz da je legendarni projekt bio najuvjerljiviji kad je nemilosrdno razgolićivao pravo lice američkog sna. Neuništivi duo nije bio sposoban stvoriti loš album, a “The Royal Scam” oličava sve ono što može poželjeti netko tko bi htio dobiti što očitiji uvid u čudesno Steely Dan kraljevstvo.
Postava
Donald Fagen – klavijature, vokal, prateći vokal
Walter Becker – bas gitara, gitara, vokal
Chuck Rainey – bas gitara
Timothy B. Schmit – bas gitara, vokal, prateći vokal
Paul Griffin – klavijature, vokal
Don Grolnick – klavijature
Denny Dias – gitara
Larry Carlton – gitara
Hugh McCracken – gitara
Dean Parks – gitara
Elliott Randall – gitara
Bob Findley – truba
Chuck Findley – truba
Dick Hyde – truba
Slyde Hyde – truba
Jim Horn – saksofon
Richard Hyde – trombon
Plas Johnson – saksofon
John Klemmer – saksofon
Rick Marotta – bubnjevi
Bernard “Pretty” Purdie – bubnjevi
Gary Coleman – udaraljke
Victor Feldman – udaraljke, klavijature
Venetta Fields – vokal, prateći vokal
Clydie King – vokal, prateći vokal
Sherlie Matthews – vokal, prateći vokal
Michael McDonald – vokal, prateći vokal
Produkcija
Gary Katz
Popis skladbi
1. Kid Charlemagne
2. The Caves Of Altamira
3. Don’t Take Me Alive
4. Sign In Stranger
5. The Fez
6. Green Earrings
7. Haitian Divorce
8. Everything You Did
9. The Royal Scam
