The Serpent Is Rising

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Styx
Izdavač: Wooden Nickel Records
Izdanje: 1973
Trajanje: 40:07
Ocjena: 3/5

»The Serpent Is Rising« bio je treći studijski uradak američkih arena rock legendi Styx i njihov drugi album u manje od godinu dana. To u razdoblju kad diskografske kuće kreativnosti bez granica još nisu stavljale ograničavajuće uzde nije bilo ništa neobično, no u ovom se slučaju nadobudnom kvintetu iz Chicaga nije baš posrećila najbolja investicija, jer je riječ o prilično prosječnom dosegu. U usporedbi s izvrsnim prethodnikom »Styx II« predstavlja čak i artistični korak unatrag u zvučnom razvoju grupe. Na »The Serpent Is Rising« očito je da im je u tako kratkom razdoblju između prethodnog albuma pomalo nestalo artističnog nadahnuća i elana.

Uz iznimku nekoliko svijetlih trenutaka, među koje spadaju naslovna skladba, »Young Man« te prva polovica »As Bad As It Is«, ostale su kompozicije uglavnom prosječne ako ih usporediš s većinom dotadašnjeg Styx materijala. Čak su i pojedini članovi grupe »The Serpents Is Rising« više puta označili kao svoje najgore ostvarenje i usto kritizirali relativno nesretnu produkciju. Ona zapravo uopće ne zvuči tako loše, ako se uzme u obzir da su Styx ovaj put zvučali nešto sirovije nego što su njihovi sljedbenici bili navikli. Art rock pothvati i simfonijski pomp ovaj su put u pomalo podređenom položaju u odnosu na ‘salonski’ hard rock i  blues, što je glavni razlog zašto ne manjka dosadnih trenutaka, dok se nisu mogli othrvati ni nekim čudnovatim eksperimentima.

Tvrdo rokerski »Witch Wolf« sadrži bazičnu ponudu akorda i jahajući ritam, što znači da u osnovi nije ništa posebno. Višeglasja predvođena Youngovim vokalom daju mu prepoznatljiv, teatralan Styx pečat, dok su dinamične gitarske linije između dvojice gitarista glavni razlog dramatične atmosfere. Puno više art rockerski začinjeni »The Grove of Eglantine« ima ritam podmazan orguljaškim pasažama. DeYoungov teatralni vokal uz pomoć popratnih višeglasja brine za epsko raspoloženje. Buntovni »Young Man« pompozan je art rocker predvođen Youngovim agresivnim pjevačkim pristupom i jedna od rijetkih skladbi na albumu koju se može označiti Styx klasikom. Užarene gitarske fraze u savezu s moćnim orguljaškim linijama te bubnjarskim krošeima dokazuju da je kvintet znao ‘snažno udariti’ kad je to htio.

»As Bad As This« u prvom je dijelu dinamična, ugodna balada s pastoralnim aranžmanom na akustičnoj gitari, nakon čega se u drugoj polovici, nakon kraće stanke, neočekivano pretvori u reggae samoparodiju naslovljenu »Plexiglas Toilet« uz koju se slušatelj opravdano pita što im je to, zaboga, trebalo. Zamisli dugokose rokere u izbijeljenim trapericama kako na karipskoj plaži sa slamnatim šeširima na glavi prodaju banane, dok im se na klaunovskom refrenu pridružuju ples​ajuće domorotkinje, pa ćeš dobiti pravi dojam o bizarno-komičnoj promjeni atmosfere. Standard albuma opet se malo podiže klasično rokerskim »Winner Take All«, gdje je temperamentni gitarski riff ukrašen moćnim višeglasjima.  Inače solidnoj kompoziciji nažalost nedostaje uvjerljiv završetak.

»22 Years« je salonski blues rocker s poskočnim ritmom, šuštavom klavirskom linijom, gostujućim saksofonom, snažnim gitarskim riffom i ‘pivskim’ napjevom, što stvara pospanu atmosferu. Sreća da su tu odlične vokalne harmonije koje ovu relativno nenadahnutu skladbu spašavaju od čiste prosječnosti. »Jonas Psalter« jedan je od rijetkih primjera kad se Styx po nadahnuće za tekst zaputi u povijest, jer pripovijeda priču o zloglasnom karipskom gusaru koji je više nego očito nadahnut povijesnim Jackom Rackhamom, odnosno Calico Jackom. Šteta što zanimljiv tekst nije u skladu s glazbenom stranom medalje, koja unatoč šuštavoj liniji orgulja i epskim višeglasjima nikako ne postiže uvjerljivu atmosferu.

Epska naslovna skladba jedna je od rijetkih na albumu koja je u skladu s uobičajenim, visokim Styx standardima, jer ima onu domaću, napeto-pompoznu atmosferu, koju diktiraju pakleni gitarski riff, moćna orguljaška linija i agresivni vokal nad kojima cijelo vrijeme bdije melodično-dramatičan refren. Potonji je ukrašen podižućim falsetima koji su po visini gotovo na razini onih koje su u istom razdoblju izvodili Uriah Heep. Nažalost, završetak albuma sve je samo ne ono što bi se od Styx očekivalo. S vulkanskom tragedijom nadahnuti »Krakatoa« naime je bizarno-naporan, paranoičan eksperiment, dok bi nad »Hallelujah Chorus«, gdje vladaju crkveni zbor i sakralne orgulje, zacijelo bio oduševljen i sam presvijetli kardinal, jer sadrži središnji aranžman Händelova »Mesije«. DeYoungova katolička pravovjernost na trenutke je doista prešla mjeru dobrog ukusa, što je kasnije unutar grupe izazvalo nemalo sukoba.

»The Serpent Is Rising« predstavljao je artistični korak unatrag u odnosu na uobičajeno visoke Styx standarde i, unatoč nekoliko svijetlih trenutaka, više nego očito najmanje nadahnut album u cijeloj njihovoj karijeri. Uz to nije potrebno spominjati da je i komercijalno potpuno propao. Srećom, dečki iz Chicaga brzo su se pribrali, pronašli pravi put i već s idućim studijskim uradkom zauvijek se odlijepili od mora prosječnosti.

Postava

John Curulewski – gitara, vokal, 12-žičana gitara, Moog sintesajzer
Dennis DeYoung – Hammond orgulje, klavir, vokal, Moog sintesajzer, crkvene orgulje
Chuck Panozzo – bas gitara, prateći vokal
John Panozzo -bubnjevi, prateći vokal, udaraljke
James Young – gitara, vokal

GOSTUJUĆI GLAZBENIK
Bill Traut – saksofon na “22 Years”

Produkcija

Styx i Barry Mraz

Popis skladbi

1. Witch Wolf
2. The Grove of Eglantine
3. Young Man
4. As Bad as This
5. Winner Take All
6. 22 Years
7. Jonas Psalter
8. The Serpent Is Rising
9. Krakatoa
10. Hallelujah Chorus