Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Hammill, Peter
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 1974
Trajanje: 49:45
Ocjena: 5/5
“The Silent Corner And The Empty Stage” treći je album iz samostalne produkcije legendarnog engleskog pjevača, skladatelja i tekstopisca Petera Hammilla, koji se među generacijama progresivnorockovskih ljubitelja upisao prije svega kao poglavar nezaboravnih prog rock titana Van Der Graaf Generator, iako je i njegova solo karijera nabijena brojnim briljantnim albumima i zaslužuje barem toliko pažnje. Među Peterova najveća postignuća nedvojbeno spada i ovaj uradak, nastao u razdoblju privremenog mirovanja Van Der Graaf Generator, što je neizravno pridonijelo njegovoj izvrsnosti, jer su na njemu ponovno aktivno sudjelovali svi Hammillovi kompanjoni iz matičnog sastava.
S obzirom na sve to, nije iznenađujuće da je “Silent Corner” na samom vrhu onih Hammillovih albuma koji su po stilu i strukturi većine skladbi poprilično srodni njegovim kreacijama s VDGG-om, iako izbjegavaju pretjeranu ambijentalnu mračnost i kompleksnije improvizacije koje su obično značajka legendarnih “generatora”. Potonji su šačicu skladbi s albuma čak “posvojili” za koncertne nastupe koji su uslijedili nakon njihova ponovnog okupljanja 1975. godine.
Neostvareni doktor (meta)fizike kao i uvijek oduševljava svojom visoko pronicljivom poezijom, koja kao i obično vrvi raznim postapokaliptičnim temama i apstraktnim znanstvenim teorijama te je u skladu s melankoličnim ugođajem većine skladbi. Tužne lirske (s)like ožive prije svega kroz njegove unikatne pjevačke sposobnosti, koje su oduvijek bile njegov ključni zaštitni znak. Petrovo prelaženje između visokih i niskih registara, “anđeoskog” i “demonskog” stanja, barem je toliko intenzivno i učinkovito koliko i bogata instrumentalna pozadina.
Hammill se pak nije iskazao samo u pjevačkoj, skladateljskoj i pjesničkoj ulozi, nego i kao svestrani instrumentalist. Osim svojih uobičajenih instrumenata, to jest klavira i gitare, pridonio je i lavovski dio klavijatura, predvođenih melotronom i harmonijem, a odsvirao je i poneku dionicu basa. U tom departmanu mu je uvijek bio velik oslonac izvrsni VDGG-ov orguljaš Hugh Banton, dok je za izdašnu ritmičku dinamiku pobrinuo Hammillov najdraži suradnik, bubnjar Guy Evans, koji je u navezi sa saksofonistom i flautistom Davidom Jacksonom pridonio niz klasičnih jazzovskih finesa. Peter i njegovi kompanjoni u prvom su redu još jednom potvrdili svoje majstorstvo u stvaranju dramatičnih ambijenata od kojih slušatelju lako zastane dah.
Već uvodni “Modern” sa svojim dramatičnim pasažama na akustičnoj gitari, oko kojih Hammill i družina s vremenom isprepletu energične aranžmane na saksofonu i klavijaturama, nagovješćuje da je riječ o iznimno dinamičnom albumu s nizom neočekivanih iznenađenja. U tradiciji VDGG-ovih majstorija ugođaj skladbe, koja je s godinama postala Hammillova solo klasika, iz minute u minutu se mijenja od mračno-kaotičnih sfera do znatno prosvijetljenijih tonova. Na “Wilhelmina” se jezični doktor ponovno iskazuje kao majstor dirljivih balada izgrađenih na klaviru. Uz pomoć teatralnog, visoko dramatičnog pjevanja polako gradi svečan, ali melankoličan ugođaj te oko suptilne melodije na akustičnoj gitari dodaje raskošne simfonijske aranžmane.
“The Lie (Bernini’s Saint Theresa)” aludira na poznatu Berninijevu skulpturu Ekstaza svete Terezije, koja i danas uzburkava duhove svojom dvosmislenom ekspresijom za koju se ne zna je li posljedica duhovnog prosvjetljenja ili seksualnog orgazma. O potonjem se pita i Hammillov tekst, koji se dotiče crkvenog licemjerja i uobičajenog straha te organizacije pred spolnošću. Izvanrednom sakralnom ambijentu ključno pridonosi Bantonova pratnja na orguljama, dok je Peterovo pjevanje u svojoj teatralnosti opet toliko učinkovito da si uz njega lako možemo predočiti spletke i divlje orgije koje se pod maskom pobožnosti događaju u crkvenoj pozadini.
Epski “Forsaken Gardens” jedna je od najljepših i najboljih tvorevina Hammillove karijere, koju su i VDGG idućih godina više puta izvodili uživo, jer ta nevjerojatna, ambivalentna VDGG-ova magija kojom slušatelja drže između pakla i raja ne jenjava ni na sekundu. Peterovo pjevanje u svojoj emotivnoj intenzivnosti i teatralnosti lako izaziva žmarce niz leđa, dok epskost podižu ponajprije moćni simfonijski aranžmani na orguljama i melotronu, položeni na kompleksne ritmičke prijelaze. Bez sumnje umjetnina koja bi se lako mogla naći na bilo kojem VDGG albumu. S brojnim avangardističkim primjesama začinjeni “Red Shift” sadrži posebnog gosta Randyja Californiju, gitarista američkog psihodelično rockovskog sastava Spirit, koji je ovdje pridonio frenetičan solo na električnoj gitari. To je još jedna od onih Hammillovih genijalnih, visoko kompleksnih tvorevina koje pri svakom ponovnom slušanju polako rastu i dobivaju na dubini, što znači da se u njoj svaki put može otkriti poneki novi zvučni detalj.
Balada “Rubicon” sa svojom nježnom melodijom na akustičnoj gitari i Peterovim anđeoskim pjevanjem pošteno smiruje uzburkan ugođaj albuma i može se promatrati i kao zatišje pred završnom poslasticom. Riječ je o kruni albuma, uvijek iznova zadivljujućem “A Louse Is Not a Home”, pravom progresivnorockovskom epu u najboljoj VDGG tradiciji. Riječ je o umjetnini koja uvijek oduševljava brojnim dramatičnim preokretima ambijenta te kompleksnim aranžmanima nad kojima kraljuje Peterova visoko teatralna i emotivno duboko ekspresivna pjevačka izvedba. Melodramatičan tekst o otuđenosti nadovezuje se na srhljivu gotsku novelu Pad kuće Usher, koju je napisao legendarni američki književnik E. A. Poe i koju će Hammill godinama kasnije iskoristiti za naslov i koncept svoje ambiciozne prog rockovske opere
“The Silent Corner And The Empty Stage” sadrži sve ključne sastojke zbog kojih se progresivnorockovski sladokusci i danas klanjaju Hammillovu geniju. Uz pomoć trojice vjernih VDGG-ovih pajdaša stvorio je jedno od ključnih, ako ne i središnje remek-djelo svoje fantastične solo karijere, usporedivo i s najboljim VDGG albumima. Tko ga slučajno shvati kao izgubljeni VDGG album, neće dosta pogriješiti. Uz ovakvo postignuće prilično je teško povjerovati da je iste godine izdao još jedan odličan album naslovljen “In Camera”.
Postava
Peter Hammill – vokal, gitara, klavir, bas gitara (na 1, 2 i 6), harmonij, klavijature, melotron i oscilator
Hugh Banton – orgulje, bas gitara (na 3, 4 i 7), klavijature, prateći vokal
Guy Evans – bubnjevi, udaraljke
David Jackson – flauta, alt, tenor i sopran saksofon
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Randy California – glavna gitara na “Red Shift”
Produkcija
Peter Hammill
Popis skladbi
1. Modern (7:28)
2. Wilhelmina (5:17)
3. The Lie (Bernini’s Saint Theresa) (5:40)
4. Forsaken Gardens (6:15)
5. Red Shift (8:11)
6. Rubicon (4:11)
7. A Louse Is Not A Home (12:13)
