The Six Wives of Henry VIII

0 11

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Wakeman, Rick
Izdavač: A&M Records / Interscope
Izlazak: 1973
Trajanje: 36:36
Ocjena: 4.5/5

Rick Wakeman, engleski klavijaturistički čarobnjak, koji je proslavio prije svega kao član progresivno rockerskih legendi Yes, oduvijek je bio među najtalentiranijim, najkompetentnijim i najkarizmatičnijim osobnostima glazbenog svijeta. Wakeman, klasično školovani klavijaturist, nakon što je na sebe skrenuo pažnju još kao povremeni glazbenik i član prog folk rockerskih legendi Strawbs, proslavio se prije svega svojim pionirskim radom na području uvođenja elektroničkih klavijatura te za ono doba posebno inovativnim konceptom spajanja rock benda s klasičnim orkestrom i zborom.

Instrumentalno progresivno rockersko remek-djelo “The Six Wives of Henry VIII” bilo je Rickovo prvo samostalno studijsko izdanje, ako se ne uzme u obzir opskurni, naknadno izdani album “Piano Vibrations” (1971), kojeg ni sam Wakeman ne priznaje kao dio službene diskografije. “The Six Wives of Henry VIII” izašao je nakon završetka turneje s Yes tijekom koje je dobio inspiraciju za svoje prvo samostalno ostvarenje. Rick se odlučio stvoriti konceptualni album, što je u onom kratkotrajnom razdoblju, kad su se u rock i pop glazbi najviše cijenile vrline poput skladateljske kreativnosti, dobrog tehničkog znanja, inteligentnog lirskog sadržaja i aranžerske pustolovnosti, bila popularna i raširena manira.

Za konceptualnu temu odabrao je razvikanog engleskog kralja Henrika VIII. i njegovih šest žena, i danas jednu od najenigmatičnijih i najzanimljivijih povijesnih peripetija, koja je svojim dalekosežnim posljedicama prilično snažno utjecala na tijek povijesti tzv. zapadnog svijeta. Naprasiti, raspusni, krvoločni, ali za ono doba ipak prilično obrazovani tiranin, koji je dokazanim sadizmom i vlasničkim odnosom prema ženama poslužio kao inspiracija za priču o Plavobradom, jedan je od onih kontroverznih vladara koji svojom ostavštinom i dalje dijele suvremene povjesničare. Rick za predstavljanje najvažnije priče Henrikova života nije trebao riječi, nego ju je vrlo uspješno predstavio na sebi svojstven instrumentalni način.

Izbor klavijatura na albumu nudio je pravo blago tipki, jer se maestro Wakeman među ostalim okušao na koncertnom klaviru, mini Moogu, Hammond orguljama, melotronu, ARP sintesajzeru, čembalu pa čak i crkvenim orguljama. Ricku je pri uglazbljivanju i instrumentalnom izvođenju pojedinih partitura pomogao opsežan niz vrhunskih glazbenika, među kojima su se najviše isticali njegovi (bivši) Yes drugari, basist Chris Squire, bubnjar Bill Bruford (tada već član grupe King Crimson), bubnjar Alan White te gitarist Steve Howe, ali i kolege iz njegove prethodne grupe Strawbs predvođeni pjevačem/gitaristom Daveom Cousinsom, gitaristom Billom Lambertom i basistom Chasom Kronkom. Brufordu i Whiteu društvo je pravio Ray Cooper, još jedan slavni bubnjar, najpoznatiji po suradnji s Georgeom Harrisonom, Ericom Claptonom, Billyjem Joelom i Eltonom Johnom.

Treba reći da skladbe na albumu nisu poredane istim redoslijedom kojim su se kronološki slijedile pojedine Henrikove žene. Svaku partituru obilježava posve specifičan ambijent, koji pomoću raskošnih, uglavnom renesansno obojenih simfonijskih aranžmana s elementima madrigala pokušava uhvatiti karakternu odliku pojedine Henrikove žene te svu dramaturgiju dvorskih spletki kojih u krvavoj povijesti britanske monarhije nikad nije manjkalo.

Tako je primjerice uvodna “Catherine of Aragon” obilježena brzim klavirskim tempom, razigranim orguljaškim umetcima i dramatičnim ženskim višeglasjima, što dočarava Henrikov buran brak s prvom ženom od koje se nakon raskola s rimskom kurijom uspješno rastao i koja mu je prije toga rodila prvu kćer, princezu i buduću englesku kraljicu, zloglasnu ‘krvavu’ Mariju I. Katarina Aragonska važila je za obrazovanu ženu koja je teško podnosila Henrikove ćudi, pa joj je krvoločni vladar razvodom i kasnijim osnivanjem neovisne anglikanske crkve zapravo učinio uslugu.

Zanimljivo je da “Anne of Cleves” spada među dvije najsloženije strukturirane kompozicije na albumu, s obzirom na to da se ambijentalno dotiče najmanje zanimljive od svih šest žena, Njemice Ane Klevske, s kojom se Henrik na poticaj glavnog ministra Thomasa Cromwella vjenčao samo iz političkih razloga, a od koje se rastao čim je to bilo moguće. Od svih njegovih žena trebala je biti najmanje privlačna, a povrh toga i slabo obrazovana, što je tiranskom crvenobradcu, koji je (za ono doba prilično neobično) cijenio načitane žene, uvijek puno značilo. Sve te Henrikove klevete o njezinu izgledu i karakteru naravno nikad nisu dokazane. Kompoziciju obilježavaju raskošni simfonijski aranžmani i ćudljive promjene tempa.

“Catherine Howard” je kroz šaljiva ritmička stupnjevanja na ‘salonskom’ klaviru obilježena veselim i razigranim, gotovo glamuroznim raspoloženjem, sve dok u nastavku ne prijeđe u ozbiljnije klasicističke nijanse, što lijepo dočarava Katarinin nesretni brak s Henrikom, jer je ta vjetrovita tinejdžerica, nespremna za dvorske spletke, bila druga od dviju trinogih žena koje je zbog (nikad dokazane) izdaje i preljuba dao obezglaviti nakon što ih je zatvorio u zloglasni londonski Tower.

“Jane Seymour” obilježena je strukturom madrigala, gotovo sakralnim orguljaškim aranžmanima i neutješnim provalama mini Mooga, što lijepo dočarava njezin kratak i buran život, jer je krhka i pokorna Jane vrlo mlada umrla odmah nakon što je rodila Henrikova jedinog, dugo očekivanog muškog nasljednika, princa i budućeg kratkotrajnog kralja Edwarda VI.

“Anne Boleyn”, u koju Wakeman lukavo uključuje metodističku himnu The Day Thou Gavest, Lord, is Ended”, nekako očekivano je najdramatičnije-melankolično obojeno ostvarenje na albumu s brojnim divljim skokovima u tempu i rasutim, atonalnim simfonijskim aranžmanima na orguljama i koncertnom klaviru kroz koje povremeno pljuskaju neukrotivi valovi mini Mooga. Načitana Anne, koja je službeno zbog veleizdaje i incesta, a neslužbeno zbog nesposobnosti rađanja muškog potomka, završila pod krvnikovim mačem, možda je najzloglasnija od svih Henrikovih žena, jer je bila poznata po živahnom dvorskom životu, snažnoj osobnosti te kao majka buduće kraljice Elizabete I.

Završno remek-djelo “Catherine Parr” uživa status daleko najsloženije kompozicije s brojnim melodramatičnim simfonijskim umetcima, dinamičnim prijelazima i moćnim gitarskim rifom, što nekako ne iznenađuje s obzirom na to da je posvećena osobnošću najzrelijoj i najsloženijoj od svih Henrikovih žena. Obrazovana i inteligentna Katarina Parr bila je njegova posljednja žena i ona kojoj je na kraju pošlo za rukom preživjeti i pokopati ćudljivog i krvožednog tiranina, koji je još prije šezdesete podlegao sifilisu i ostavio dinastiju Tudor u ništa manje nego poticajnom stanju s maloljetnim nasljednikom Edwardom VI., koji je ocu ubrzo slijedio u grob.

Klasicistično umjetničko djelo “The Six Wives of Henry VIII” i danas s pravom uživa glas jednog od najboljih ostvarenja u karijeri ovog klavijaturističkog velemajstora i skladateljskog genija. Danas se to možda čini neobično, čak senzacionalno, no ovaj instrumentalni simfonijski prog rockerski album, ponajprije zahvaljujući vremenski vrlo dobro tempiranom emitiranju Rickova koncertnog nastupa na TV-u, po izlasku je doživio velik komercijalni odjek te ga lansirao među najcjenjenije britanske solo izvođače tog vremena. Rickova prva tri studijska albuma su, pomalo ironično, i danas njegova najbolja, što je to zanimljivije ako znamo da je do sada izdao više od stotinu samostalnih albuma.

Postava

Rick Wakeman – klavijature

GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Bill Bruford – bubnjevi
Ray Cooper – udaraljke
Dave Cousins – električni bendžo
Chas Cronk – bas gitara
Barry de Souza – bubnjevi
Mike Egan – gitara
Steve Howe – gitara
Les Hurdle – bas gitara
Dave Lambert – gitara
Laura Lee – vokal
Sylvia McNeill – vokal
Judy Powell – vokal
Frank Ricotti – udaraljke
Chris Squire – bas gitara
Barry St. John – vokal
Liza Strike – vokal
Alan White – bubnjevi
Dave Winter – bas gitara

Produkcija

Rick Wakeman

Popis skladbi

1. Catherine of Aragon
2. Anne of Cleves
3. Catherine Howard
4. Jane Seymour
5. Anne Boleyn ‘The Day Thou Gavest Lord Hath Ended
6. Catherine Parr

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići