The Story Of Light

0 5

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Vai, Steve
Izdavačka kuća: Favored Nations
Izdanje: 2012
Trajanje: 58:47
Ocjena: 4/5

Steve Vai, najbrži gitarski heroj galaksije, najodlepšaniji heroj instrumentalnog rocka, gitarskog rocka. Ostaje jedan od šačice najekstravagantnijih svjetskih umjetnika u svom poslu, posebnjak! Jednostavno. Nepredvidljiv glazbeni karakter za kojeg nikad točno ne znaš »što će izvaliti« na putu svoje artističke ekspresije.

Novi studijski albumi tipu baš ne idu glatko od ruke, kad se osvrnemo na broj njegovih »mlađih« izdanja u 21. stoljeću. Od prethodnog albuma prošlo je cijelih sedam godina. S druge strane, Steve Vai ne osjeća neku posebnu oskudicu, očito mu se u tome nigdje ne žuri. Vrijeme između albuma začinio je s nekoliko kompilacijskih i koncertnih izdanja namijenjenih svojim obožavateljima i glazbenim gurmanima, a posao i dalje više nego dobro cvate i s projektom G3, koji vodi sa svojim bivšim učiteljem gitare, Joeom Satrianijem.

»Gitarski pauk«, koji će se u studenome već četvrti put u karijeri javiti i u Ljubljani – u sklopu promocije novog albuma, s »The Story Of Light« ponovno je na tržište izbacio uradak koji je uvjerljiv u serviranju stvaralačke energije, nadahnuća i idejne pronicljivosti, osobito kad ga staviš uz bok pomalo mlitavom i previše predvidljivom »The Real Illusions: Reflections« (2005). Nakon tog albuma izgledalo je kao da je Vai rekao što je imao reći, malo poskočnosti i općenito izražajne razigranosti oduzelo mu je i pretjerano utjecanje upotrebi vokala od strane samog Stevea Vaia, koji doduše nije toliko neuvjerljiv vokalni interpret kao kolega Satriani, ali ipak. Ako je vokala malo, recimo za prstohvat, stvar još ide, ako je na albumu pola instrumentala i pola vokalnih skladbi, polako nastupa problem. Sladokusci slušaju Stevea Vaia rado isključivo prvenstveno zbog gitarskih majstorija i osebujnog glazbenog stila koji je razvio u svojim instrumentalnim kompozicijama tijekom karijere.

»The Story Of Light« drugi je dio koncepta o dolasku božjeg izaslanika Pamposha i stvaranju crkve. Taj koncept poznaje samo Steve Vai, pa nije zgodno da se upuštam u njega. Zanimljivo je da Vai ovaj put ne koristi klavijature, sve rješava gitarom. Sve te čudesne zvukove opet potencira njegov »plutajući vibrato«, koji ostaje njegov zaštitni znak, zaštitni znak njegova izražavanja. Godi spoznaja da se Steve Vai razvija dalje i kao aranžer fleksibilno sazrijeva.

Album je ispravno opterećen zahtjevnijim kompozicijama kao i onima koje lakše sjednu u uho. Jedna od zahtjevnije strukturiranih skladbi je Weeping China Doll, teška kompozicija, prikladna za dugoročnu konzumaciju, koju razdire kombiniranje sinusoidno pištavog gitarskog trenčanja solističkih eskapada majstora Vaia, podloženo masivnim riffovskim zvukom tvorevine neobično usklađenih, a ipak simfonijskih melodija, što daje jasan odgovor da je Steve Vai u križanju motivskih struktura apsolutni gojenac Franka Zappe. U aranžmanima je odmah prepoznatljivo i Vaijevo podudaranje glazbene filozofije s još jednim otkačenim umjetnikom – kanadskim Devinom Townsendom, umjetnikom kojeg je pred reflektore masa 1993. izveo upravo Steve Vai s albumom »Sex And Religion«.

No kako rekoh! Ovaj je album odlično uravnotežen. Nakon eksperimentalne Weeping China Doll slijedi lagana Racing the World , koja potpuno rasterećuje naelektriziranu atmosferu i u figuracijama se približava lakše rješivoj kombinatorici vodećih melodija i retorike same gitarske improvizacije, dakle osjećaji u tome bliži su ekspresijama kolege Satrianija (u tom smislu funkcioniranja su joj na albumu bliske još Gravitiy Storm i simfonijski izdašno poduprta, grandiozno otkupljujuća, završna Sunshine Electric Raindrops).

Slično je i otvaranje albuma. Uvodna naslovna skladba, u koju je Steve Vai ugravirao primamljiv govor djevojke (na ruskom jeziku) – Vaijev tipični iskušani trik prošlih radova, a za njom Velorum, naime, vrve svježinom kreativne nadahnutosti, a ujedno i živošću uhvaćenog zvuka. Ujedno obje odmah otkrivaju da tipični Vaijev melos iznenađenja majstorove šesteržične teorije, koji bira melodiju među melodijama i djeluje izvorno, a istodobno »čudaški«, dakle pun primamljivosti za svakog gurmana, nipošto nije zahrđao..

Treća i četvrta skladba pak su trenuci najvećeg eksperimenta na albumu ovaj put. Također trenutak albuma kroz koji se najteže probiješ i koji od slušatelja traži najviše strpljenja, zapravo u procesiranju najviše izdržljivosti sive tvari moždane kore. Vai se naime odlučio odsvirati vlastitu verziju američke folk skladbe John The Revelator. Ako smo egzaktni, tu je skladbu prvi snimio Blind Wilie Johnson, čovjek koji je u nekim drugim vremenima odlučno pripomogao razcvatu i popularizaciji gospela na američkom tlu. Zamisli kombinaciju gospelovske propovijedi u režiji aranžmana Stevea Vaia? Smrtonosna kombinacija, zar ne? Vai je u svoju verziju uklopio čak i nekoliko izvornih vokalnih linija Blind Willieja Johnsona.

Vai ovdje stvara pravi kaos, koji se pojačava razvojem obiju skladbi. Obje, John The Revelator i za njom Book Of The Seven Seals neprimjetno prelaze jedna u drugu. U objema su unakrsno ispleteni gospelovski napjevi, ekspresivno snažan vokal pjevačice Beverly McClellan, koja svojim odlučnim »crnačkim« soul vokalom daje protutežu oštrini masivno oprugnutih gitarskih fraza. Tu je sad ta bluesovska platforma koja se krivi i iskrivljuje pod težinom Vaijevih specifičnih gitarskih derivata.

Za Vaia je jasno da je bolje da se bluesa ne dotiče, no ipak je riječ o više od zanimljivog eksperimenta, ali prokleto teškog za konzumaciju. Nudi naime potpuni zvučni terorizam, kaos teatar. Značajka Stevea Vaia je ekstrapolacija vokalnih linija na gitaru. Je li to komad The Audience Is Listening, nadalje Bad Horsie ili Ya-Yo Gakk, koji su prilično uspjeliji eksperimenti od nove – ovaj put gospelovske avanture, uopće nije važno. Jednostavno. Steve Vai i ovdje gitarom »oponaša« gospelovstvo vokalne propovijedi, koja je mješavina oponašanja zborskog pjevanja i vodeće vokalne izvedbe pjevačice Beverly McClellan. Neka spomenem još i to da je ovu skladbu u karijeri obradilo mnogo izvođača, a neki su joj se približili na pedalj i upozorili na vrstu parodije (primjerice Depeche Mode).

Kao nagovještava biblijsko predanje, »vidoviti Ivan« – John The Revelator, napisao je u izgnanstvu na grčkom otoku Patmosu i knjigu »Book Of The Seven Seals«. Tako je naslovljena i četvrta skladba albuma, koja je u biti improvizatorski produžetak i nadogradnja momenta koji izvire iz forme skladbe John The Revelator. Upravo se u Book Of The Seven Seals pokazuje Vaijeva povezanost s likom i djelom Franka Zappe, koji i danas važi za najplemenitijeg fuzionista svih vremena. Nakon te teže seanse na novoj Vaijevoj ploči slijedi pravi melem za uši. Creamsicle Sunset, smirena instrumentalka, sanjarska, poduprta »plutajućim gitarskim vibratom«, klasičan Vaijev trik, zapravo vrlo poželjan na poziciji broj pet! odlično rasterećuje gotovo preproducirani teatar glazbenog kaosa prethodnih dviju skladbi albuma. U uhvaćenoj energetskoj vibraciji, funkcioniranju i osobito u aranžerskom izražavanju ova skladba pruža ruku skladbi Mullach At Si.

Poseban trenutak albuma nastupa u osobno ispovjednoj The Moon And I, koja važi za jedno od najzanimljivijih djela novog uratka. Dakle, najeksperimentalnije izazovnih. Dobrih sedam minuta najboljeg što može ponuditi slikoviti i jedinstveni genij Stevea Vaia, tako još jednom izdašno servira sočnu vreću progresivne rockovske kulture na album. Vai je dotakne i vokalno, ali samo u početnom dijelu, tako da skladba u cjelokupnom zbroju daje dojam da je riječ o instrumentalu. U njoj, uz (očekivano namjerne) »čudaške« melodijske otklone, psihodeličan pokrivač u skladbi održava i izazovna bas linija koja podsjeća na prigušeno brujanje dvotaktnog motora u praznom hodu. Briljantno. To je skladba kojoj se jednostavno moraš prepustiti. Puna, čistokrvna i najplemenitija doza Stevea Vaia. Nedvojbeno jedan od vrhunaca albuma. Ta je skladba izdana već 2010. kao singl, ali je s vremenom u aranžmanima i idejama narasla, pa ju je Vai smisleno uključio na novi album. I ruku na srce, ta skladba dodaje albumu onaj traženi višak, ono točkicu na »i«, po koju glazbeni sladokusci dolaze Steveu Vaiu. Trenutak albuma koji će vas u mnogočemu odbaciti na glazbeni trenutak nastao 1996. i nazvan »The Fire Garden Suite«. No More Amsterdam vokalna je skladba i manje zanimljiv trenutak albuma, dakle promašen, energetski naslijeđen od vokalnih točaka prethodnog albuma.  

»The Story Of Light« odličan je novi studijski album Stevea Vaia. Napokon. Isplatilo se čekati sedam godina na njega. Na njemu je Vai opet uvjerljivo izazovan u svojoj ekstravagantnosti glazbenog eksperimenta, koji u potpunosti održava onaj primamljivi moment glazbenikove drskosti da neprestano očarava ezoterikom neočekivanog razvoja događaja i unikatnom šok terapijom jedinstvenog teatra, koji stvara njegova neuhvatljiva gitarska vještina. Album je odlično opterećen. Nudi ravnotežu. Tu su teže osvojivi dijelovi, gdje si je Vai dopustio više drskosti i eksperimenta, a na drugim točkama trenuci albuma s više kontrole, gdje su zadržani kompaktnost i melodijska privlačnost, kao i točke gdje si oba elementa unutar iste skladbe, dakle element eksperimenta i element motivske opipljivosti, majstorski uravnoteženo pružaju ruke.

Steve Vai opet je uspio u izazivanju samog sebe. Smiješno je u svemu tome da nikoga drugog ne može izazivati nego sebe samog. I može pobijediti samo samog sebe, ako mu tražimo protivnika. Tako unikatan umjetnik je to. Čega god se dotakne i što god stvori. »The Story Of Light« novi je odličan uradak koji vraća Vaia u razdoblje najveće pronicljivosti albuma izdanih u devedesetima. Album koji će vas, ciljam na sve zahtjevne glazbene slušatelje, zasigurno osvojiti. U svemu!

Postava

Steve Vai – gitara, vokal na skladbama br. 8. i 11.
Dave Weiner – gitara
Philip Bynoe – bas-gitara
Jeremy Colson – bubnjevi
Deborah Henson-Conant – harfa
Beverly McClellan – vokal na skladbama br. 3. i 4.
Aimee Mann – vokal na skladbi br. 11.

Produkcija

Steve Vai

Popis skladbi

1. The Story Of Light
2. Velorum
3. John The Revelator
4. Book Of The Seven Seals
5. Creamsicle Sunset
6. Gravity Storm
7. Mullach At Si
8. The Moon And I
9. Weeping China Doll
10. Racing The World
11. No More Amsterdam
12. Sunshine Electric Raindrops

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići