The Theory Of Everything

0 8

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Ayreon
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 89:54
Ocjena: 4.5/5

Nizozemski multiinstrumentalist Arjen Anthony Lucassen, neumorni ‘pripovjedač’ epskih priča, jedan je od većih radoholičara u svijetu progresivnog rocka/progresivnog metala, koji je najviše slavu stekao svojim konceptualno usmjerenim projektom Ayreon, iako se usput bavi i hrpom drugih, sporednih projekata poput Star One, Guilt Machine, Ambeon i Stream of Passion. Ayreon je Lucassenovo ‘dijete’ još od osnutka 1995., kada je nastao kao prekrasan ventil za njegovo predano stvaranje ambicioznih rock/metal opera. Veliki poglavar od tada postojano bdije nad cijelim kreativnim projektom u ulozi središnjeg glazbenika, producenta, skladatelja i spojnice, dok se ostali povremeni glazbenici, uz iznimku bubnjara Eda Warbyja, koji je Anthonyjev stalni suradnik od 1998. nadalje, stalno mijenjaju. U tom su vremenu Ayreon izdali lijep broj više-manje visoko cijenjenih konceptualnih rock opera na kojima se izmijenila plejada vrhunskih glazbenika, a prije svega neki od najboljih pjevača u svijetu rock glazbe.

Sve je to uspješno trajalo zaključno s albumom »01011001 (2008)«, kada je Lucassen nakon njegova izlaska (naizgled) zaključio Ayreon priču jer je imao osjećaj da mu je nekako ponestalo pravog nadahnuća i ambicija za daljnje uvjerljive rock operetne pothvate. Kritike nakon izlaska »01011001« doduše su većinom bile pozitivne, ali mnogi su tada obožavatelji složno zaključili da je sve lijepo i krasno te da je album u očekivanim zvučnim okvirima, no da Ayreon nekako više ne nude ništa uzbudljivo svježe što bi moglo još izdašno budriti slušateljsku maštu, kao što je to nevjerojatno dobro polazilo za rukom prethodnim remek-djelima predvođenima »Into the Electric Castle« (1998) i oba dijela sage »Universal Migrator« (2000).

Lucassen je i sam priznao i objavio da se u vezi s Ayreon kreativno iscrpio. Zato se odlučio za petogodišnju stanku. U tom se razdoblju posvetio drugim projektima, predvođenima space rock/metal orijentiranim Star One, tako da je ostao na pola radnog vremena… točnije, posve zaposlen, no u njemu je cijelo vrijeme tinjala iskra iz koje su Ayreon s novim albumom, pompozno naslovljenim »The Theory of Everything«, iznova buknuli. Stanka im se bogato isplatila jer je riječ o aranžerski i ritmički, ako već ne i ambijentalno gledano, najkompleksnijem djelu u njihovoj cjelokupnoj povijesti, na kojem se ponovno nalazi prilično duboka konceptualna poruka, koju prema očekivanju prenosi sjajan niz gostujućih pjevača.

Gospodin Lucassen je na »The Theory of Everything« okupio do sada čak najimpresivniju plejadu glazbenika iz svijeta progresivnog rocka, jer na njemu sudjeluju legende poput kultnog basista/pjevača Johna Wettona (Asia, ex-King Crimson), klavijaturističkog čarobnjaka Ricka Wakemana (ex-Yes), gitarskog velemajstora Stevea Hacketta (ex-Genesis) te još jednog legendarnog klavijaturističkog genija Keitha Emersona (ELP). I drugi, nešto mlađi glazbeni suradnici, koji su ovaj put ostavili svoj pečat, spadaju u elitu najvećih virtuoza, što posebno vrijedi za klavijaturista Jordana Rudessa (Dream Theater), dok su pjevači Christina Scabbia (Lacuna Coil), Tommy Karevik (Kamelot), Micahel Mills (Toehider), Marco Heitala (Nightwish), JB (Grand Magus) i Sara Squadrini (Ancient Bard) vrlo cijenjeni među svima onima koji aktivno prate svijet progresivnog metala. Zanimljivo je, međutim, da Lucassena ovaj put nije bilo među pjevačima jer se posvetio isključivo instrumentalnim i produkcijskim zadaćama.

Prema već ustaljenoj i očekivanoj Ayreon tradiciji, na albumu pjeva više (ovaj put točno osam) različitih pjevača, koji redom glume različite likove iz spomenutog koncepta; JB nastupa u ulozi Učitelja, Scabbia se postavila u ulogu Majke, Wetton je (kako prikladno) odigrao Psihijatra, Harevik je Šegrt, Mills je Otac, Hietala je Suparnik, a Squadrani nastupa kao Djevojka. Uz imena takvog kova, među kojima većinom prevladavaju legende progresivnog rocka, nije iznenađenje da je novi album nešto više progresivnorockovski usmjeren u usporedbi s tvrđim prethodnikom »0101101«. »The Theory of Everything« manje je udaran od prethodnika, a i instrumentala je ovaj put više, što nudi priliku za neke markantne improvizacije u režiji prethodno spomenutih glazbenih majstora. Nešto na što su se Ayreon oduvijek kleli jesu i šareni folk rockovski aranžmani, koji se temelje na brojnim tradicionalnim instrumentima, te raskošni simfonijski interludiji, kojih na »The Theory of Everything« zaista ima u izobilju. Ni očekivane metalske gitarske eskapade ne nedostaju i dobro se nadopunjuju s pojedinim orkestralnim sekcijama.

Koncept »The Theory of Everything« ovaj put nije znanstvenofantastična priča, kako je bio običaj, ako ne i pravilo na većini prethodnih albuma, uz iznimku »The Human Equation« (2004), gdje se koncept odvijao unutar ljudskog mozga, nego je smješten u realističan ambijent i djelomice nadahnut filmovima poput ‘A Beautiful Mind’ i ‘Rain Man’, ali i knjigom Vodič kroz galaksiju za autostopere. Istodobno je riječ o posve novom početku konceptualne sage, s obzirom na to da je »0101101« predstavljao kraj izvorne Ayreon priče, koja se međusobno nadopunjavala kroz više albuma.

Ovaj dvostruki album, koji je podijeljen na četiri segmenta/poglavlja (Singularity, Symmetry, Entanglement i Unification), slično kao i većina prethodnih Ayreon dosega, slušatelja već od prve sekunde usisava u srž konceptualno-ambijentalnog zbivanja i drži ga u šahu gotovo do samog kraja jer dosadnih trenutaka praktički nema. Skladbi na albumu je zaista golem broj, čak 42, iako su sve redom zapravo sastavni dijelovi četiriju, ‘razdijeljenih’ i više od 20-minutnih epova, tako da je izbor različitih aranžmana i stilskih eksperimenata zaista šarolik i godit će mnogom progrockovskom sladokuscu. Album je dakle nužno slušati kao cjelinu, zato je biranje raznoraznih ‘favorita’ posve besmisleno.

Uvjerljiva izmjena muških i ženskih vokalnih linija cijelo je vrijeme izuzetno suptilna i nepretenciozna, što se zorno može čuti već na uvodnom »The Blackboard«. Naslovna skladba epska je tvorevina, podijeljena na četiri odvojena dijela, te zato zaslužuje posebno spominjanje. Već na prvom dijelu te ‘razdijeljene’ suite, koja zvuči kao bliski susret Gabriel era Genesisa i Yesa, mogu se diviti i vehementnim virtuoznim vragolijama gospode Hacketta i Wakemana. Na »The Teacher’s Discovery« sve je skupa postavljeno u pentatonskim ljestvicama, što u atmosferu unosi primjesu mistike. »The Teory of Everything« odlikuje se i brojnim folk rockovski obojenim interludijima, što se može čuti već na izvrsnom »Progressive Waves«, gdje gospodin Emerson brine o nezaboravnoj solističkoj orgiji na moog modularu.

I rijetki mekši, power baladni trenuci poput primjerice »Quid Pro Quo« ispadaju krajnje ukusno, dok keltsku mistiku uvijek iznova dočaravaju tvorevine poput pastoralne poslastice »Mirror Of Dreams«, gdje ne nedostaje ni tradicionalnih svirala. Ni elektroničke uzorke zahvaljujući skladbama poput »The Visitation« među udarnim gitarskim frazama nije potrebno tražiti povećalom. Na trećem dijelu naslovne skladbe, još jednoj posve uspjeloj fuziji prog metala i simfonijskog rocka, koja nastupa kad se album već bliži kraju, Ayreon se na posebno izvrstan način iskazuju kao pravi majstori kreiranja intenzivne ambijentalne dramatike.

»The Theory of Everything« je možda čak i najzreliji dosezi u dosadašnjoj Ayreon diskografiji. To nije album koji bi svaki slušatelj (a to vrijedi i za dugogodišnje fanove) osvojio već nakon nekoliko slušanja, nego zahtijeva mnogo strpljenja i vremena, što se na kraju ipak vrlo bogato isplati jer se pri svakom slušanju može otkriti i čuti nešto posve novo, prije neotkriveno, što je možda i najbolji dokaz njegove osvježavajuće kvalitete. Nekako od sage »Universal Migrator« nadalje, kada su dosegli svoj stvaralački vrhunac, praktički nitko od Ayreon niti ne očekuje niti zahtijeva da budu vječni jamci glazbene inovativnosti, a ipak je majstor Lucassen nekim sjajnim idejama ovaj put sasvim lijepo iznenadio sve one koji su mislili da je već posve iscrpio svoju bogatu riznicu skladateljskih ideja.

Postava

Pjevači: (po redoslijedu njihovih uloga)
JB (Grand Magus) kao Učitelj
Sara Squadrani (Ancient Bards) kao Djevojka
Michael Mills (Toehider) kao Otac
Cristina Scabbia (Lacuna Coil) kao Majka
Tommy Karevik (Kamelot, Seventh Wonder) kao Genij
Marco Hietala (Nightwish, Tarot) kao Suparnik
John Wetton (Asia, ex-King Crimson) kao Psihijatar

Instrumentalisti
Ed Warby (Hail of Bullets, Gorefest) – bubnjevi
Rick Wakeman (ex-Yes) – klavijature
Keith Emerson (ELP) – klavijature
Jordan Rudess (Dream Theater) – klavijature
Steve Hackett (ex-Genesis) – glavna gitara
Troy Donockley (Nightwish) – zviždaljke, svirale
Ben Mathot (Dis) – violina
Maaike Peterse (Kingfisher Sky) – čelo
Jeroen Goossens (Flairck) – flauta, bas flauta, pikolo, bambusova flauta, kontrabas flauta
Siddharta Barnhoorn – orkestracija
Michael Mills (Toehider) – irski bouzouki
Wilmer Waarbroek – prateći vokal
Arjen Anthony Lucassen – električna i akustična gitara, bas gitara, mandolina, analogni sintisajzer, Hammond orgulje

Produkcija

Arjen Anthony Lucassen

Popis skladbi

CD 1
“Phase I: Singularity” (23:29)
1. Prologue: The Blackboard
2. The Theory Of Everything Part 1
3. Patterns
4. The Prodigy’s World
5. The Teacher’s Discovery
6. Love And Envy
7. Progressive Waves
8. The Gift
9. The Eleventh Dimension
10. Inertia
11. The Theory Of Everything Part 2

“Phase II: Symmetry” (21:31)
12. The Consultation
13. Diagnosis
14. The Argument 1
15. The Rival’s Dilemma
16. Surface Tension
17. A Reason To Live
18. Potential
19. Quantum Chaos
20. Dark Medicine
21. Alive!
22. The Prediction

Duljina: 45:00

CD 2
“Phase III: Entanglement” (22:34)
1. Fluctuations
2. Transformation
3. Collision
4. Side Effects
5. Frequency Modulation
6. Magnetism
7. Quid Pro Quo
8. String Theory
9. Fortune?

“Phase IV: Unification” (22:20)
10. Mirror Of Dreams
11. The Lighthouse
12. The Argument 2
13. The Parting
14. The Visitation
15. The Breakthrough
16. The Note
17. The Uncertainty Principle
18. Dark Energy
19. The Theory Of Everything Part 3
20. The Blackboard (Reprise)

Duljina: 44:54

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići