Izvođač: James Sudakow
Izdavač: Samozaložba
Izlazak: 2009
Trajanje: 37:10
Ocjena: 3/5
Pisala se 2007. godina kad je James Sudakow objavio svoj prvijenac “Green”. Već je tada surađivao s produkcijskim genijem Ericom Zimmermannom. Tu je suradnju obnovio i za svoj drugi album, “There is no sound in space”. Na njemu Zimmermann uz programiranje i produciranje preuzima još i ulogu gitarista. Sudakow i Zimmermann tako se spajaju u duet majstora električnih instrumenata, violinista i gitarista.
Na “There is no sound in space” glazbenici su se odlučili za drugačiji put od onoga kojim je Sudakow krenuo na “Green”. Za bubnjeve i bas linije, odnosno sve ostale instrumente pobrinuo se Zimmermann svojim računalnim znanjem, a time je bilo jasno da će naglasak biti na samoj violini i gitari, koje će biti jedini “prirodni” instrumenti na ploči. Već se iz toga jasno vidjelo da će album “There is no sound in space” biti poprilično drugačiji od “Green”. Prva očita stvar je prisutnost elektroničkih modifikacija, za koje brine Zimmermann. U pozadini se često čuju razni uzorci ponavljajućih klavijaturističkih dionica, koje uglavnom stvaraju ili psihodelični ili space zvuk. Svoju “live” glazbu miješaju i s raznoraznim beatovima, inače karakterističnima za elektroniku.
“Hail the victorious dead” počinje već u maniru elektroničke glazbe; ipak je stvoreno takvo ozračje da odmah znamo kako ne ide za slučajnu elektroničku skladbu. S povremenim upadima pojavljuju se i Zimmermann s gitarom i Sudakow s violinom, dodaju tu i tamo koji kraći riff, možda i solo. Elektronska pozadina vuče se do kraja, izmjenjuju se samo violina i gitara. Glazbenici u komadu se kunu prije svega u elektro-rockersku ambijentalnost. Slijedi još jedna skladba s pompoznim naslovom, “When I am king”. Scenarij se i tu odvija u istom taktu kao u “Hail the victorious dead”. Neka konstantna pozadina kojoj Zimmermann i Sudakow pridonose povremenim lickovima, riffovima, flickovima, solima i svime ostalim što je između. Treća skladba je naslovna, dakle “There is no sound in space”. Ugodnim uvodom ovaj put posluži violinist Sudakow i time slušatelju daje nadu da će skladba donijeti nešto svježine i dobre glazbe. Ogromna je pozornost ponovno posvećena ambijentu same skladbe, što je ovdje potpuno prikladno. Ipak, pojedini se uzorci pojavljuju predugo i prečesto; istina je, međutim, da glazbenicima uspijeva stvoriti space ambijent. U “Stardusted” je prije spomenuti space zvuk još više istražen i očit, no cijeli je komad ponovno više-manje ponavljajući uzorak.
Drugi dio albuma počinje s “Moment of silence”. Odličan zloslutni početak fenomenalno nastavlja dijalog između gitare i violine. Ovaj je put pozadina prirodnija i bolje se uklapa s oba aktera. Komad je i taman prave dužine (skoro tri i pol minute) za ono što Sudakow i Zimmermann njime žele reći. Šteta je samo što je takvih komada općenito među Sudakowljevim ostvarenjima premalo. “Waiting for a miracle” ne popravlja loš dojam od prije. Ambijent je doduše stvoren, ali je glazba, nažalost, opet pozadina, a ne u prvom planu slušateljeve pozornosti. “Strange orange glow” se neobičnim uvodom tek malo odmakne od prethodnog stila, no skladba sama po sebi opet nema dovoljno duše, cjelovitosti da bi bila dobra. Zato je pak “The greatest life I’ve ever known” prava bomba od strane Sudakowa i Zimmermanna. Uvod je izuzetno sličan naslovnoj skladbi, a nastavak je poprilično minimalistički, s duhovitim basovskim linijama. I bubnjevi su ovdje dotjeraniji, uz njih možemo dobiti osjećaj da ne nastupaju samo zbog pozadine. Violina i gitara uspostavljaju super ravnotežu. Tako je barem zaključak pristojan. Ne pristojan, odličan.
James Sudakow je tako nakon svog prvijenca “Green” zamijenio ploču i pokušao s nečim drugim. Riješio se danas prečestog metalskog “virusa” današnje fusion glazbe, radije je onaj space zvuk, koji je bio stvoren već na “Green”, nešto više istražio te ga predstavio s etiketom ambijentalne glazbe. Sa Zimmermannom na nekoliko snimaka odlično surađuju, no suradnja bi prije snimanja albuma trebala biti duža, ako bi Sudakow htio snimiti nešto bolje, cjelovitije. Ako je dakle namjera držati se takvog puta stvaranja, on i Zimmermann moraju i dalje surađivati, jer potencijal zasigurno postoji. James je ipak na “There is no sound in space” pokazao više duše u samoj glazbi nego prije, no previše je zanemario pronađeni eksperimentalni zvuk, koji je tako dobro izvukao iz svoje električne violine. Sljedeći projekt mora biti projekt spajanja dobrih svojstava albuma “Green” i “There is no sound in space”, i ako u tome uspije, uspjeh je zajamčen.
Postava
James Sudakow – električna violina
Eric Zimmermann – električna gitara, programiranje
Produkcija
Eric Zimmermann
Popis skladbi
1. Hail the victorious dead
2. When I am king
3. There is no sound in space
4. Stardusted
5. Moment of silence
6. Waiting for a miracle
7. Strange orange glow
8. The greatest live I’ve ever known
