Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Orto bar / Ljubljana
Datum koncerta: 20.04.2017
Tko god tvrdi da je thrash mrtav i otpjevan, trebao je doći na četvrtkov koncert (u prvom redu) Warbringer, Havok i Exmortus, pa i Gorod (iako je riječ o drugom žanru), jer je to bio živi dokaz da je thrash še kako živ i vitalan. Ovaj smo put u Ortu dočekali jednu od najljepših koncertnih turneja u zadnje vrijeme, a iznenadio i oduševio je i odaziv, jer je velika dvorana Orto bara bila praktički nabijena do posljednjeg mjesta.
Prvi su na pozornicu stupili kalifornijski death/thrash metalci Exmortus, koji su kod nas nastupili prvi put, ali su unatoč tome do kraja svog seta ispod pozornice za prvi support privukli doista lijep broj slušatelja. Exmortus u osnovi sviraju tipičnu mješavinu death i thrash metala, a od poplave sličnih bendova razlikuju se po tome što u svoju glazbu upliću tehničke, odnosno neoklasične elemente. Pritom uvjerljivo prednjače gitaristi Jadran »Conan« Gonzalez i David Rivera, koji po vratovima svojih sjekira izvode prave pirotehničke izlete, kojih se ne bi sramio ni Yngwie »ja-sam-bog« Malmsteen. Exmortus s tim elementima srećom ne pretjeruju, jer u osnovi i dalje ostaju kvalitetan, melodičan death/thrash metal bend, a neoklasični elementi predstavljaju lijepo osvježenje i začin već poprilično otpjevanom žanru. Exmortus su se u pola sata ljubljanskoj publici predstavili u lijepom svjetlu i oprostili se od nje s Metal Is King, tijekom koje su Gonzalez i Rivera izveli i spektakularni trik u kojem prekriženih tijela solirali po gitarama jedan drugome.
»Crnu ovcu« večeri bez sumnje su predstavljali Gorod, ne samo zbog svoje nacionalnosti, jer su bili jedini europski bend večeri, nego i zbog žanrovske usmjerenosti, koja je duboko ukorijenjena u tehničkom death metalu. Francuzi su se na našim pozornicama već prije predstavili, dakle nisu bili potpuna nepoznanica i ispod pozornice ih je dočekalo već više ljudi nego Exmortus. Gorod su u dobrih pola sata izdatnije predstavili još aktualni album A Maze of Recycled Creeds, usput odsvirali par starijih stvari, a sve skupa Orto je gurnulo u blender tehničkog death metala punog stalnih promjena tempa i ritmova te isprepletanja gitarskih i basovskih linija, koje je gitarski trojac dobacivao jedan drugome kao pužiće punjene sirom s najplemenitijom plijesni. Usput je na pozornici cijelo vrijeme vladalo opušteno raspoloženje i zafrkancija u kojoj medalje zaslužuju basist Benoit s pucanjem frisova i zlostavljanjem svog basa te vokalist Julien, koji izgleda kao Eros Ramazzotti na San Remu, a ne kao vokalist death metal benda. Julien se publici više puta zahvalio na lijepo tečnom slovenskom, a za podizanje tempa i temperature i Gorod zaslužuju jedno »hvala lepa«!
I Warbringer su dobri znanci naših pozornica pa se točno zna da se od njih svaki put može očekivati ništa drugo nego pravi thrash rat i ni ovaj put nije bilo drukčije, štoviše, takav thrash šus Orto nije doživio već poprilično dugo. Warbringer su se ove godine vratili nakon kraće tišine tijekom koje je bio dovedeni u pitanje i njihov opstanak, s ponešto promijenjenom postavom na bojno polje vratili s petim studijskim albumom Woe to the Vanquished. S njim su se Warbringer vratili jaki i željni krvi, što su dokazali i u Ortu, koji su pozdravili s prvom polovicom novog albuma. Iako rifovi u tim komadima možda ne postižu učinak koji su imali u razdoblju gitarista Johna Lauxa, Warbringer ostaju jedna od najboljih mladih thrash postava uopće. Zahvalu za to u prvom redu treba tražiti u luđačkom frontmenu Johnu Kevillu, koji na pozornici djeluje kao mješavina izludjelog, psihotičnog narednika Hartmana iz Kubrickova Full Metal Jacket i »kill the posers« stava Paula Baloffa. Pravi thrash frontmen, dakle! Bez većih problema je tako Kevill sa svojim thrash vojnicima Orto doveo do moshanja kakvo dvorana nije doživjela već poprilično dugo, što još više vrijedi za wall of death, a Warbringer su Orto do kraja pretvorili u pepeo rušilicama Living Weapon, Combat Shock i Total War. Vrijedi dakle obvezan odlazak na Warbringer na drugoj pozornici ovogodišnjeg Metaldaysa!
Havok su zbog vrhunskog nastupa Warbringera imali vrlo tešku i nezahvalnu zadaću, koju su doduše obavili s odličnošću i suverenosti, ali takav dojam kao prethodnici unatoč tome nisu ostavili. I Havok su Ljubljanu posjetili s novim albumom Conformicide, Orto pozdravili zlokobnim snimljenim uvodom Orwellova čitanja ulomka romana 1984 (»If you want a vision of the future, imagine a boot stamping on a human face – forever«), a zatim pritisnuli gas s Point of No Return. Izdatno su Havok predstavili novi album, uvjerili odličnom pozorničkom energijom, vrhunskom zvučnom slikom, frontmen David Sanchez dobrom vokalnom formom, ali uvjerljivost Warbringera im ovaj put nažalost jednostavno nije uspjelo nadmaši. Unatoč tome dokazali su da su upravo u društvu Warbringera trenutačno vjerojatno najbolji mladi thrash dvojac na sceni, a zbog takvih bendova za budućnost žanra se nema čega bojati.
Galerija slika
