Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Barclay James Harvest
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: year
Ocjena: 3.5/5
Albumom “Time Honoured Ghosts” Barclay James Harvest nastavili su svojim ustaljenim i dotad uspješnim receptom; stvaranjem vlastite vizije melodičnog simfonijskog progresivnog rocka, temeljenog na brojnim pastoralnim i orkestralnim elementima. I ovaj je put glavni autor složenijih dionica, odnosno simfonijskih aranžmana bio Woolly Wolstenholme, klavijaturist i glavna kreativna snaga grupe, dok su oba pjevača/gitarista kao i obično uložila svoje snage prema vlastitim sposobnostima. John Lees u svoje karakteristične društveno budničarske himne i melodične rock antheme, a basist Les Holroyd prije svega u njemu svojstvene akustične folk balade. Bubnjar Mel Pritchard u međuvremenu je osiguravao stabilnu i solidnu ritam sekciju i, iako se obično podređivao stvaralačkim hirovima sve trojice tvoraca glazbe, kao svirač je češće iznenadio nekim duhovitim i raznolikim prijelazima. Ovaj su album snimili u San Franciscu pod producentskom palicom Eliota Mazera. Perfekcionist Woolly bio je (opet) nezadovoljan američkom produkcijom na svom samostalnom prilogu “Beyond The Grave”, jer je, tvrdio je, zbog promašene produkcije izgubio dio svoje rockerske sočnosti. Unatoč njegovim primjedbama, album je imao posve prepoznatljiv i zaštićen, ako ne i gotovo kristalno čist BJH zvuk. Nikakvih stvaralačkih vrhunaca u dotadašnjem opusu grupe ovaj uradak nije ponudio, grupa nije zakoračila na novu razinu svog razvoja, ali se na njemu ipak nalazio niz vrlo solidnih skladbi, a neke su stekle i kultni status među ljubiteljima grupe.
Uvodna “In My Life” sadrži sve prepoznatljive BJH elemente i kao takva je snažan uvod u album. Melankoličan Johnov gitarski rif provučen je kroz sočne kulise Woollyjevih klavijatura s naglaskom na melotronu i hammond orguljama, dok Johnov vokal gotovo cijelo vrijeme prate melodične vokalne harmonije. Johnov se tekst odnosi na kritiku glazbene industrije. Nažalost, kao što je već nekako bilo u tradiciji ove grupe, i ovaj album sadrži jednu podprosječnu, ako ne i naporu skladbu, a time i znatan pad atmosfere. Potonje se odnosi na očajnu “Sweet Jesus”, izrazito patetičnu Lesovu akustičnu folk baladu s jakim naglaskom na kršćanskim vjerskim naukima. To je za Lesa i grupu bio prilično netipičan potez. No, glavni problem nije bio u otrcanom tekstu o “slatkom Isusu”, nego i u Lesovoj potpuno razglašenoj vokalnoj interpretaciji, provučenoj kroz inače solidne i jednostavne akorde akustične gitare i valovanje melotrona. Zasigurno jedna od najslabijih BJH skladbi iz Woollyjeva razdoblja.
Daleko bolja skladba je Johnov romantični simfo ep “Titles”, koji je svojevrsno simbolično posvećenje njihovim uzorima Beatlesima (u tekstu se može naći brojne aluzije na klasike Beatlesa, primjerice u stihu “All You Need Is Love” te u završnim vokalnim harmonijama koje sadrže stih “Let It Be”). “Titles” je po mom mišljenju i najbolji komad na albumu, gdje doista oživi ona prepoznatljiva BJH epsko simfonijska pastoralna čarolija. Sve u ovoj skladbi sadrži prave sastojke BJH klasike: Woollyjevi veličanstveni orkestralni aranžmani s naglaskom na melotronu, melodične vokalne harmonije i ukusne akustične dionice na gitari. Vječnozelena skladba koja i danas ostaje jedna od njihovih najomiljenijih uopće. Solidna skladba, pogotovo što se tiče mističnog ugođaja, je i Lesova akustična folk balada “Jonathan”, nadahnuta novelom “Galeb Jonathan Livingston”. Lesovoj prosječnoj izvedbi na akustičnoj gitari i prepoznatljivom falset vokalu znatno pomažu odlični Woollyjevi orkestralni aranžmani na melotronu, koji su kao i obično poslastica za sve simfo zanesenjake.
Mračni “Beyond The Grave” je Woollyjeva skladba nadahnuta nekim horor stripom. S obzirom na to da je plod središnjeg glazbenika grupe, također je jedan od snažnijih komada na albumu, iako je on, kao što je već rečeno, bio nezadovoljan njezinom produkcijom. Woolly ovdje nastupa i kao pjevač, a društvo mu prave moćne zborske vokalne harmonije. Njegove dionice na hammondici i melotronu kao i obično su izvrsne te glavni izvor epske pompoznosti i blago srhljive atmosfere ove kompozicije. “Song For You” jedna je od onih tipičnih BJH skladbi s dva lica. Tako je njezina prva polovica razmjerno udarna, gotovo heavy rockerska, dok u drugoj prevladavaju lakši ritmovi s karakterističnim patetičnim Lesovim vokalom. Ovdje se može razgovijetno čuti skladan prijelaz s orgulja na klavir i s električne na akustičnu gitaru. “Hymn For The Children” još je jedna karakteristična Johnova društveno kritična himna, simbolični nasljednik njihove klasike “Child Of The Universe”. Ovaj put tekst kritizira rasizam. Simfonijski aranžmani i ovdje su lijepo položeni unutar melodičnih akustičnih dionica i bogatih vokalnih harmonija.
Lesova romantično obojena balada “Moon Girl” sadrži za grupu prilično netipičan tekst o groupiejkama, odnosno Lesovu “romantičnom” iskustvu s jednom od njih. To je naravno posve suprotno onome što je propovijedao u “Sweet Jesus”. Solidna mješavina Lesove lirske i vokalne patetike (ovaj put nije naporna), Johnovih plačnih slide dionica na gitari i Woollyjevih melankoličnih orkestralnih aranžmana na melotronu. I završna skladba, solidna Johnova melodična simfo-folk balada “One Night”, potvrđuje da BJH, za razliku od mišljenja nekih osijedjelih glazbenih gunđala koji i danas tvrde da su njihova djela bila “bez jaja”, nipošto nisu bili neke nedužne ovčice bez krvi pod kožom, iako su i dalje daleko od statusa tipičnih rockerskih noćnih ptica. Lirska tematika se ovdje naime vrti oko prijateljica noći, no tekst ih niti hvali niti kudi, nego sve prepušta slušateljevoj vlastitoj interpretaciji. Uspješan završetak albuma, u kojem oduševljavaju ponajprije predivna višeglasja, dobra Johnova vokalna izvedba te Woollyjeve duhovite dionice na hammondici i mini moogu. Ključno za čaroliju pridonose i začinjeni slide solo dijelovi na gitari te međuvalovi melotrona.
“Time Honoured Ghosts” bio je još jedan vrlo solidan uradak iz najboljeg stvaralačkog razdoblja grupe, kad je Wolstenholmeova ambicioznost bila ključna za osiguravanje široke simfonijske palete i svih progresivnih smjernica, dok su oba gitarista svojim uvijek melodičnim skladbama bila zaslužna za sve veći porast njihove popularnosti. Iako na njemu ima previše oscilacija da bih ga mogao svrstati među njihova remek-djela, album je sadržavao dovoljno šarolik izbor BJH-ovskih oblika simfonijskog melodičnog prog rocka da se može uvrstiti među njihove najomiljenije uratke. Najveći učinak što se tiče atmosfere i danas zasigurno ima na slušalicama usred raznih proljetnih i ljetnih idila u prirodi. Tome je zasigurno nešto pridonijela i odlična pastoralna naslovnica s kosačem pri radu na polju, koja je bila prva u nizu odličnih pastoralnih naslovnica što su krasile njihove albume u drugoj polovici 70-ih.
Postava
John Lees – vokal, gitara
Les Holroyd – vokal, bas gitara, akustična gitara
Woolly Wolstenholme – klavijature, melotron, električna gitara, vokal Mel Prichard – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Elliot Mazer
Popis skladbi
1. In My Life (4:39)
2. Sweet Jesus (3:30)
3. Titles (3:49)
4. Jonathan 4:45
5. Beyond The Grave (4:08)
6. Song For You (5:20)
7. Hymn For The Children (3:39)
8. Moongirl (4:51)
9. One Night (5:21)
Trajanje albuma: 39:52
Bonus skladba na reizdanju (2003):
10. Child Of The Universe (2:49) (prilagođena verzija za planirani američki singl; prije nikad objavljena)
