Mjesto: Modra Hiša / Ljubljana (Šiška) / Slovenija
Datum koncerta: 27.11.2006
Broj posjetitelja: 120
Cijena karte: 0,00 SIT
Huhhh… Time na koncertu u Ljubljani! Ta je vijest stigla “na vrat na nos”. Baš sam si lijepo rekao da se napokon mogu nekoliko dana odmoriti nakon oštrog rallyja kojem je neumoljivo diktirao tempo svakojaki potucanje po koncertima ovog studenog, a gle vraga, tri i pol sata prije koncerta zazvoni mobitel i javi se Jani s viješću da su Time na Bravničarjevoj u Šiški, na nekoj feštici, za zatvoreno društvo. “Uzet ću aparat sa sobom, dolaziš?”, bilo je kratko. “Aha, bit će fotki, uhuhu, ovo će biti sočno, moram ići tamo!” razmišljao sam. “Vidimo se!” odmah sam odvratio.
Do vraga! Staklena otmjena zgrada zvana Modra Hiša – MH. 10 minuta od mjesta gdje stanujem. Tamo pokraj MH-a šepurila se zgrada zastupstva za Porsche u Sloveniji. Ne mogu vjerovati da mogu jednostavno prošetati iz svoje kuće na Time. Okupili su se kao udarni trio: Dado Topić (bas gitara, vokal), Vedran Božić (gitara), Ratko Divjak (bubnjevi). To je apsolutno bilo dovoljno. Ohoho, ovo će definitivno “pucati”!
Nekako nisam navikao “plivati” pomiješan u vrhnju dobrostojećih gospodina koji se dovezu na rock koncert u strašnim limuzinama, odjeveni u blještavu odabranu modnu konfekciju, ali tako to ide. Pa i tako, s vremena na vrijeme. Opet sam bio poprilično prerano tamo. Prerano? Riječ je zapravo o tipičnom fanovskom sindromu! Trebao bi mi samo još neki Time vinil u ruci i tako bih mogao praviti društvo uvaženom rock doktoru gospodinu Draganu Buliću, da te večeri ne bih “samovao u lovu” za svojim vršnjacima i njihovim autogramima!
Improvizirani mini odrčić nalazio se u kutu predvorja u prizemlju, desno od glavnog ulaza u samu zgradu. Staklo koje je sa svih strana okruživalo mali oder privremeno su prekrili bijelim platnom. Na pozornici je malo prije 21.00 sve bilo spremno.
21.15 i Dado pozdravlja prisutne! Potrudio se i tijekom koncerta cijelo vrijeme pokušavao govoriti slovenski, što je u tren oka izazvalo apsolutne simpatije i probilo led! Budući da je trebalo osvježiti sjećanje na ostavštinu “vremeplova”, Dado je gotovo pred svaku skladbu najavio njezin naslov, ili barem približak pravog naslova. Koncert su započeli prvom skladbom s njihove prve ploče “Time” (1972), udarnom Istina Mašina, koja je odmah predstavila bit grupe. Rock ‘n’ roll umotan u eksperimentalni jazz blues fusion plašt. Hja površno… Inače, mnogo više od “samo toga” – odličan etno funk rock marš u Igraj, narode moj – jedan od vrhunaca večeri, nikako mi ne izlazi iz glave. Psihodelični “flojdiš” uvod nakon Superstar najavio je početak skladbe Pjesma No 3., kojom su dečki smirili početni juriš. Dado je u jednom od svojih prvih obraćanja između skladbi posebnu pažnju posvetio dvama veteranima slovenske rock scene, Tomažu Domicelju i Janezu Bončini Benču, kojima je ovom prilikom izrazio posebnu čast i zahvalnost što su večeras došli pogledati Time. Dečki su se svojim vremeplovom prošetali kroz sve tri ploče grupe Time. Od toga su prvijenac obradili u cijelosti. Koncert je bio podijeljen na dva dijela, a u prvom su dečki nakon skladbe Živjeti slobodno napravili stanku. Dado je najavio samo deset minuta, no legende su ih razvukle na 25 minuta.
U 22.15 koncert se nastavio s jedinstvenom Za koji život treba da se rodim. Bez panike, bez klavijatura! Nisu se mogle ni zaželjeti. Vedranova gitara posve je bila dovoljna. Nakon nje se atmosfera samo još pojačavala. Dado je naime pozvao na pozornicu posebno uglednog gosta Janeza Bončinu Benča, i on je zajedno s Dadom u duetu otpjevao Majko Zemljo, koju je napisao Dado Topić, a 1974. izašla je na studijskom albumu njegova bivšeg Time kompanjona Tihomira Pop Asanovića. Slijedila je super baladna Dali znaš da te volim, u kojoj je Benč i dalje pravio društvo dečkima na pozornici i pokazao da je “rock ‘n’ roll feel” u njemu još prokleto živ. U toj je skladbi grupa dočarala onaj poseban osjećaj skoka atmosfere, kad je gotovo neprimjetno iz tvrđeg pilanja prešla u posve mekan baladni rock. Glavnina melodije pala je na Vedranovu gitaru, koji je vidno uživao vrteći gornji “fejder” (gumb) svoje Fender Stratocaster i tako kroz skladbu izvrsno kontrolirao osjetljivost zvuka svoje gitare. I publika je u tom trenutku bila osvojena i posve se prepustila ljuljuškanju u nježnim taktovima te prelijepe skladbe. Treba spomenuti i izvedbu skladbe s kojom je Dado zajedno sa Slađanom Milošević zastupao boje Yuge na Euroviziji 1983., pod naslovom Princeza. Ljudi su u predvorju svakako poskočili kad su shvatili o kojoj je pjesmi riječ. U tu je svrhu Dado pozvao na pozornicu Suzi – krajnje zgodnu curu, koja osim osvježenja na koncert nije donijela ništa, jer je vokalom češće napravila više štete nego koristi. No tu je bila i “reggae” razvučena Elizabet s Dadova solo albuma “Šaputanje na jastuku” (1980), u kojoj je Dado na zabavan način natjerao publiku na tješnju i intenzivniju suradnju. Dečki su koncert doveli do vrhunca baš u završnom dijelu s razgrijanim skladbama Makedonija i Cijeli život čekam na priliku da pjevam u Beogradu rock ‘n’ roll, u kojoj je riječ Beograd Dado filigranski zamijenio Ljubljanom.
U očekivanom bisu stigao je trenutak za odličan instrumentalni “jamm” Hegedupa upa! Nakon opće euforije, kad su dečki već htjeli završiti, poticanje publike vratilo je grupu na pozornicu i ovaj je put Vedran preuzeo glavni vokal i udario s Hey Joe (Jimi Hendrix), koju je sam u cijelosti otpjevao i pritom naravno istodobno odsolirao. Budući da su dečki očito još bili silno vrelih nogu, za veliki finale ponovili su skladbu Dali znaš da te volim, ovaj put bez Benčeva društva, u kojoj su dečki zahvaljujući silno raspoloženom Vedranu na gitari uspjeli iz sebe iscijediti za nijansu još intenzivnije osjećaje nego prvi put. Puna dva sata sviranja! Kraj u 23.33!
Neuništivi Dado – “mišići jaki”, s rukama kao lopate, pokretačka snaga, capo di bando grupe Time, karizmatični gospodin – na vokalu i basu još uvijek nevjerojatno eksplozivan i uvjerljiv, uz pratnju “hendriksovske” sirove eruptivnosti, a istodobno osjećajne izvrsnosti Vedrana te standardne virtuozno raznolike izvrsnosti Ratkova bubnjanja, ostaju žilav “udarni rock’n’roll trio” i nakon 35 godina! Kao staro dobro vino. Bez mana koje bi slučajno donio “teret” godina na plećima. Upravo suprotno. Iskusna i prekaljena gospoda zrelih godina! Godine, dakle, oslobađaju!
Naravno, loša akustika prostora nije dopuštala optimalne uvjete. Zvuk je bio posve zadovoljavajuć samo nekoliko metara od sredine pozornice, a tamo negdje kod portirskog pulta (portir je nažalost bio službeno odsutan i dosta je propustio) već je počeo slabiti u snazi. Ali okej! Nije to sad poanta. Bila je to feštica i baš su svi našli pravi razlog za feštu. Bilo je nezaboravno prvi put u životu vidjeti Time. Posve neočekivano! Umjesto da prosječni stanovnik Šentvida ode na “drink” u lokal Žibert, skrene na desetominutnu špancirku i radije nešto popije u zgradi Modra Hiša, gdje mu za desert sviraju legendarni Time.
Dečki! Nadam se da se idući put vidimo u prostoru Križanke ili Cankarjev dom. Hvala vam na vašoj žilavoj rock ‘n’ roll viziji koja sretno neukroćeno živi dalje i, usput, hvala što ste mi pomogli razbistriti glavu nakon slatkiša Bryana Adamsa, koji mi se dva dana prije toga zalijepio za uši.
Setlista
1. Istina mašina
2. Superstar
3. Dok ja i moj miš sviramo jazz
4. Pjesma No. 3
5. Kralj alkohol
6. Život u čizmama s visokom petom
7. Živjeti slobodno
—stanka—
8. Za koji život treba da se rodim
9. Majko Zemljo
10. Dali znaš da te volim
11. Princeza
12. Igraj, narode moj
13. Elizabet
14. Makedonija
15. Cijeli život čekam na priliku da pjevam u Ljubljani rock ‘n’ roll
—bis 1.—
16. Hegedupa upa
—bis 2.—
17. Hey Joe
18. Dali znaš da te volim
Galerija slika
