Izvođač: Cray, Robert
Izdavač: Sanctuary Records
Izdanje: 2003
Ocjena: 4/5
Robert Cray spada u mlađu generaciju blues glazbenika koji su početkom 80-ih probudili blues pokret te svojim novim, svježim pristupom obilježili početak svojevrsnog renesansnog razdoblja blues glazbe, kojim su ponovno počeli oduševljavati mlađe generacije, a i starije blues zaljubljenike. Upletanjem funk i soul elemenata te nevjerojatno lakom, a opet preciznom svirkom, Cray blues u potrazi za novim rješenjima vodi daleko preko do tada naizgled čvrstih granica glazbenog stvaranja i tako stvara jedinstvenu mješavinu zanimljive i uzbudljive glazbe koja se u svojoj osnovnoj poruci ne udaljava previše od tradicionalnog bluesa.
Time Will Tell predstavlja se kao slično jedinstvena kombinacija bluesa i funka, često pomiješana s dodacima soula, koja već svojim pripovijedanjem, ponajprije zahvaljujući dominantnom vokalu, odmah privuče slušateljevu pažnju. Unatoč svim “usputnim” utjecajima, Cray ipak cijelo vrijeme ostaje vjeran svojoj prvoj ljubavi, bluesu. Survivor, uvodna skladba, svojim odsječenim i beskompromisnim pristupom na prvi pogled oslikava cjelokupno raspoloženje albuma, no prvi dojam zna zavarati. Grubost koja se ogleda u jednostavnom pristupu čiste gitare, uz podivljali i snažno u prvi plan postavljeni klavir, tvori učinkovitu i dominantnu kombinaciju. Stroga ritam sekcija, koja uz grubu produkciju dobiva još snažniji izraz, potpuna je suprotnost sljedećoj pop – soul stvari Up In The Sky. Crayeva verzija izvornog Back Door Mana dobiva s Back Door Slam noviji, moderniji kostim. Riječ je o odličnoj blues skladbi u kojoj nam se Cray s tipičnom blues retorikom predstavlja kao nepredvidiv i od Boga zaboravljen tip s kojim zaista ne želiš imati posla. Tu jednostavno ne možemo mimo Crayeve gitarske interpretacije, koja se iz nježno dozivajućih tonova zapanjujuće brzo pretvara u emotivno nabijenu đavolsku igru. Blues je glazba koja od pojedinca prije svega traži sposobnost razumijevanja njezine emocionalne strane, pa se, nauštrb tehnike i drugih glazbenih kvaliteta, oslanja na jednostavne i poruku snažno prenoseće melodijske fraze. Crayu tehnike naravno ne manjka, samo se njome ne bavi pretjerano, što nam zorno govori o gitaristovoj zrelosti.
I Didn’t Know još je jedan dokaz gitaristove majstorske retorike. Slično kao Lotta Lovin’, svojom mekoćom i toplinom, predivno isprepletenom s razgovornom, stalno šaptajućom gitarom, dočarava neku od najljepših glazbi koje ćeš ikada čuti. Pravi blues za svakoga. Malo bliže svojim korijenima Cray se približava u What You Need (Good Man). Baršunasti vokal, ovaj put samo uz pratnju basa, klavijatura i bubnja, stvara blago zlu atmosferu koja bi u neko drugo vrijeme vjerojatno učinkovito poslužila i nekom Howlin’ Wolfu. Profesionalna njega, uz koju nam malo zlobe naravno ne škodi. Crayevo majstorstvo i svestranost vide se u stalnom izmjenjivanju raspoloženja, kojim učinkovito razbija moguću monotoniju svojih albuma. Slično je i sa Spare Me Some Love?, gdje se iznenada nađemo u zagrljaju poskočnog ritma i zabavnog teksta, lijepo zaokruženog možda i previše nametljivim orguljaškim solom. Jedna od čudnijih stvari je Distant Shore, kojom Cray u nizanju svojih “iznenađenja” otplovi malo predaleko. Inače odličnoj skladbi fali malo više usmjerenosti, bez koje malo štrči iz cjelokupnog koncepta albuma. Album zaključuje ambijentalna Time Makes Two, koja u melankoličnom stilu zaokružuje ovaj vrlo slušljiv uradak, kojim nam je Cray lijepo pokazao šarenu paletu različitih mogućnosti i smjerova u kojima blues u budućnosti može koračati. S glazbenicima poput Roberta Craya sigurno bez ikakvih briga!
Postava
Robert Cray – vokal/gitara
Jim Pugh – klavijature
Kevin Hayes – bubnjevi
Karl Sevareid – bas
Produkcija
Jim Pugh & Robert Cray
Popis skladbi
1.Survivor
2.Up In The Sky
3.Back Door Slam
4.I Didn’t Know
5.Your Pal
6.Lotta Lovin’
7.What You Need (Good Man)
8.Spare Some Love?
9.Distant Shore
10.Time Makes Two
Trajanje albuma: 48.51
