Autor: Rok Klemše
Datum intervjua: 17.07.2007
Peter Tägtgren je sa svojim Hypocrisy stari znanac slovenskih pozornica, a s Pain se ove godine na Metalcampu prvi put predstavio na našim prostorima. Prije koncerta smo s Peterom mogli popričati na tiskovnoj konferenciji, koju su pomalo pospano promatrali i Peter Iwers (inače basist In Flames) i bubnjar David. Peter je bio nevjerojatno zabavan i opušten sugovornik, kojeg je desetak novinara zasulo pitanjima za koja je 15 minuta bilo premalo. Ispod možete pročitati zapis tiskovne konferencije, pitanja koja je postavio RockLine su označena, a ostala su ideja drugih novinara.
Čitao sam da je tvoj studio, The Abyss (Bezdan op.p.), nekoć bio ludnica. Kako to da si izabrao baš tu lokaciju i utječe li duh mentalnih bolesnika koji je još uvijek prisutan nekako na tvoj rad?
Peter: Drži me kod pameti (smijeh)… Ali ozbiljno, lokacija je prekrasna, usred šume, kilometrima daleko od stresa i gradskog života. Zapravo sam kupio cijelo selo, samo da imam mir i tišinu, iznajmljujem stanove, tamo imam studio i svoju kuću. Kul je! Kad sviraš koncerte ili si na turneji, uvijek je lijepo da se možeš vratiti kući, gdje je posve spokojno.
Je li moguće da bi se Hypocrisy i Pain nekoć zajedno otisnuli na turneju?
Peter: Uf… ne znam. Mislim da moje glasnice to ne bi izdržale. Zapravo nisam siguran, jer to još nikad nismo pokušali. Na Wackenu sam doduše nastupio istovremeno s Lockup, Hypocrisy i Pain, ali na različite dane, a s Lockup sam odsvirao samo nekoliko komada. Kao što kažem… Mislim da bi bilo glupo pripremiti 20 koncerata, a onda ostati bez glasa već nakon dva. Tako da to radije ne bih isprobavao.
Što se događa s pločom obrada? Bilo je nekih glasina da ćeš je izdati, a sad je sve utihnulo.
Peter: Da… Razlog za tu ideju bila je samo moja želja da ispunim ugovor. Dogovorili smo se da im izdam još ovaj album “covera”, a onda će se naši putovi razići. Negdje na pola snimanja očito su se predomislili i ugovor smo raskinuli. Obrade su završile u ladici, jer sam se posvetio radu na novoj studijskoj ploči. Kad potpišeš ugovor s novom izdavačkom kućom (Peter je s Pain novu ploču izdao za Roadrunner Records op.p.), jednostavno ne žele da im prvijenac bude ploča obrada. Obrade još uvijek leže naokolo, izaći će kao bonus pjesme, mislim da na iTunesu možete poslušati obrade Depeche Mode i drugih. Tako da će te obrade uvijek biti dostupne, ako već ne na albumu, onda u nekom drugom obliku.
Kakva je po tvom mišljenju Pain publika? Jesu li to fanovi Hypocrisy…
Peter: Mislim da je različito od države do države, ali mislim da je riječ o publici svih dobi, od 5 do 60 godina. Neka vrsta mješavine je… Smatram da se oko 60% fanova Hypocrisy sviđa i Pain, a ima i fanova Pain kojima se možda ne sviđa Hypocrisy jer smo previše brutalni.
RockLine: Kako si izabrao Petera Iwersa (In Flames) i Mikkeyja Deeja (Motörhead) za goste na novoj ploči Psalms of Extinction?
Peter T.: Eeeem… ne znam gdje je Peter, zašto ne pitaš baš njega (smijeh).
Peter I.: Što?
(smijeh)
RockLine: Zanima me kako je došlo do tvoje suradnje na Psalms of Extinction…
Peter I.: Neko vrijeme smo razgovarali o tome, a kad smo se jednom primili posla, osnovu pjesme smo imali gotovu u tren oka.
Peter T.: Da, u deset minuta smo imali gotovu pjesmu, a onda smo se samo pogledali i pitali što ćemo sad (smijeh). Počeli smo slušati i ostale pjesme i Peter si je izabrao na kojoj želi još svirati. S Mikkeyjem se pak uvijek srećemo na festivalima, postali smo pravi festivalski prijatelji, kad smo svirali u Švedskoj, sreli smo se u Gothenburgu, došao je u backstage i jednostavno rekao da želi svirati na sljedećem albumu. To je bilo prije dvije godine. Kad sam pisao materijal za novu ploču, pjesma Zombie Slam, koja je prilično rock ‘n rollerski obojena, nikako mi nije uspijevala pa sam ga nazvao da pomogne i dva tjedna kasnije snimio je bubnjeve. Super je bilo!
Zašto si za obradu na ploči izabrao Björkinu Play Dead?
Peter: Jer je odlična pjesma, Björk mi se oduvijek sviđala. I otpjevati je bilo drukčije, zahtjevnije, uvijek je zanimljivo isprobati nešto drukčije. Play Dead je jedna od mojih najdražih pjesama, a kod obrada je naravno uvijek tako da želiš napraviti pjesmu koja ti se sviđa, a ne nešto što ti je bez veze. Bilo je posve prirodno i mislim da ploči daje drukčiji, nov prizvuk.
U izjavi na svojoj web stranici rekao si da ti glazba znači sve, da ti je pomogla kroz rastavu…
Peter: To je jednostavno jedina stvar koju znam i koja mi ne dosadi. Za mene je veliki izazov pisati glazbu, ići na turneje i istovremeno stalno postajati bolji. Dakle, istovremeno je izazov i zabava. Najbolji posao na svijetu.
Tvoja opsjednutost vanzemaljcima dobro je poznata. Hoćeš li ikad snimiti još jedan videospot s vanzemaljcima u stilu Same Old Song?
Peter: Vjerojatno misliš na spot za Shut Your Mouth. Ne znam, sad sam snimio video za Zombie Slam u Americi… Nikad ne znaš, vidjet ćemo što će vrijeme donijeti, ništa neću obećavati, jer se prepuštam toku.
Tko smišlja ideje za videospotove? Nevjerojatne su!
Peter: Obično su to redatelj i scenaristi. Ja se u to radije ne miješam. Ponekad ispadne dobro, ponekad je bez veze (smijeh). Jednostavno ti kažu što žele napraviti, i ako ti se sviđa onda to napraviš.
Je li ideja za Shut Your Mouth bila tvoja?
Peter: Taj tip je inače snimio kratki film i želio je da nastupam u njemu. Dio pjesme je zapravo u filmu. Još nikad nije snimio film, ali je snimio ogroman broj videospotova i stvarno je želio snimiti film. Za njega je to bio pravi izazov i prilično težak posao. Snimali smo četiri, pet dana. Spot je zabavan, volim nastupati pred kamerom, čini mi se pravim izazovom.
Većinom radiš sam. Bi li rekao da je to prednost ili obrnuto?
Peter: Kad radim Pain ploču često se zaletim u zid, jer si toliko upleten da više ne znaš što radiš i ne možeš nikoga pitati za savjet. Kad radimo Hypocrisy, pišemo zajedno i puno je lakše. Kad radiš sam traje malo dulje, ali je utoliko veselije kad u rukama držiš diplomu, novu ploču.
A što se trenutno događa s Hypocrisy?
Peter: Samo smo na kraćem odmoru. Zadnje dvije godine bile su vrlo intenzivne, za ploču Virus napravili smo pet turneja – tri američke i dvije europske. Izgorjeli smo tako da nam treba odmor. Horgh je trenutno zaposlen s Immortal, meni uspijevaju Pain, Michael je prvi put postao tata. Kad budemo spremni, opet ćemo početi s pisanjem. Ne znam samo kada.
Za obradu Beatlesa Eleanor Rigby napisao si aranžman i surađivao s orkestrom. Je li to bilo praćenje trendova, jer mnogo bendova surađuje s orkestrima, ili je bila riječ o novoj ideji?
Peter: Toga još nikad nisam radio. Otišli smo u ogroman studio, tamo je snimala i Abba, za mene je to bilo nešto potpuno novo. S takvim instrumentima još nisam radio i bilo je zanimljivo smisliti melodije za njih na mojim klavijaturama kod kuće, a onda to čuti od 16-članog orkestra. Nevjerojatno je bilo!
Možeš li živjeti od novca koji zaradiš metalom?
Peter: Da da, naravno. Obogatiti se baš ne možeš, ali živjeti možeš jednostavno. Bolje je nego stajati u dućanu. Barem za mene… Imao sam nekoliko ludih poslova. Brinuo sam se za ribe, radio sam u pivovari… Još uvijek imam rekord u najviše ukradenog piva (smijeh). Dok mogu raditi glazbu, sretan sam.
Što znači naslov Psalms of Extinction?
Peter: Ne znam, naslov je (smijeh). Ne znam, mogu biti pjesme mog vlastitog propasti, svijet je u govnima, zbog zagađenja… Nisam htio propovijedati, samo sam htio zapisati. Mislim da naslov funkcionira, može biti riječ o propasti okoliša ili o vlastitoj propasti.
Jesu li na ploči isti glazbenici kao na turneji?
Peter: Na ploči sam samo ja, osim na ovoj gdje ima nekoliko gostiju. Uživo je obično stalna postava, trenutno je uskočio Peter umjesto Andrea, koji trenutno svira s Clawfinger. Prošli tjedan nije bilo Michaela, uskočio je Niclas, koji je nekoć svirao s In Flames. Trenutno smo dakle neka vrsta incestuoznog benda (smijeh). Ali pokušavamo uvijek ostati u istoj postavi.
RockLine: Producirao si već bezbroj albuma. Za koji bi rekao da ti je posebno ostao u sjećanju?
Peter: Uf… Nemam pojma. Različito, uvijek se pokušavamo zabavljati tijekom snimanja, a istovremeno iz svih izvući najbolje. Snimanje s Celtic Frost bilo je za mene najnaporniji, ali i vrlo zabavno. Destruction, Marduk, Dimmu Borgir… s njima se uvijek zabavljamo. Toliko je bendova da je teško istaknuti samo jednog.
Tražiš li nove bendove koje bi producirao ili radiš samo s etabliranim imenima?
Peter: Od 2002. kad sam rekao da ću prestati nisam se baš puno bavio producijom. Ali uvijek rado tražim nove bendove, lijepo je dobiti veliko ime, ali super je dobiti novi, odličan bend.
Je li mješavina računala, klavijatura i heavy metala prirodan proces ili si to imao u glavi oduvijek?
Peter: Počeo sam svirati jer sam se htio kao producent naučiti raditi sa sampleovima i sličnim. Svirao sam samo death i black metal, tako da nije bilo benda s kojim bih to mogao isprobati, pa sam stvorio vlastiti bend. Najprije je bila riječ samo o produkciji, pjesme su došle na red drugo. Danas je drukčije.
Galerija slika
