Mjesto: Hala Tivoli/Ljubljana
Datum koncerta: 13.07.2008
Broj posjetitelja: 2000
Cijena ulaznice: 45 €
Dan nakon strašne oluje, dan nakon takvih padalina da se činilo kao da je riječ o svemirskom potopu, u Sloveniji su se već vidjele prve posljedice. U Sloveniju je doplivao kraljevski engleski tjulenj sa smeđim trbuščićem i bijelim perajama. To nije bio nitko drugi nego gospodin Seal, jedan od najprepoznatljivijih izvoznika britanskog popa u posljednjih nekoliko desetljeća. I što je, dovraga, radio u Sloveniji, gdje već dugo nismo vidjeli zvijezdu njegova kova? Pokušao je oživjeti staru slavu.
Što nam je dakle taj tip pripremio? Sve se odvijalo manje-više prema očekivanjima. Otpjevao nam je sve svoje veće hitove, koje je lukavo posložio na setlistu tako da ne slijede jedan za drugim, a na popis je uvrstio i poneko iznenađenje te manje poznate pjesme. Prvi hit večeri bio je kultni Killer, gdje Seal najviše uvjerava stihom “Solitary brother, is there still a part of you that wants to live?” Dobri tekstovi, nema što. Tip ima dar i za riječ. Nakon Killera izmjenjivali su se brzi četiričetvrtinski house i dance ritmovi te sporije balade, koje su svoj vrhunac doživjele izvedbom Kiss from a Rose. Za mene veliko iznenađenje bila je obrada izvanredne skladbe Ultravox Vienna. Obrada je dobro uspjela i malo bi je tko mogao izvesti, ali Sealu se sve čini lako kao od šale. Na kraju naravno nije smjela izostati ni Crazy, koja je također bila velika uspješnica.
Seal je mnoštvo koje se okupilo u maloj dvorani Hale Tivoli zagrijao iznimno učinkovitom kombinacijom plesnih ritmova, soula, funka, r’n’b-ja, rocka i još čega. Kombinacija je bila osobito učinkovita u tom smislu da su se ljudi mogli potpuno prepustiti ritmovima, jer je Seal stvorio atmosferu za pravi žur. Između pjesama govorio je koliko mu se sviđa Slovenija i kako smo topli ljudi mi Slovenci. Klišejska i već pomalo ofrcana strategija, koja ipak još uvijek djeluje, barem sudeći po ovacijama publike. Na svaki je način htio uvjeriti nas da je u dvorani ljubav i da na ovom koncertu nije riječ o sastavu koji je udaljen od publike, nego da svi zajedno činimo jednu cjelinu. Lijep govor, nema što. No tu se nešto ne slaže. Ako smo svi zajedno dio cjeline, zašto su neki morali platiti toliko za ulaznice i zašto je Seal na pozornici, a mi dolje? Možda je gestom kad je na pozornicu povukao jednu curu htio još više dokazati koliko je ozbiljno mislio, ali mislim da bi bilo bolje da bi takve zvijezde ponekad malo ugrizle za jezik i da nam ne bi tijekom koncerata mazile dušu, dok s nama izvan koncertnog prostora ne bi htjele izmijeniti ni pogled, a kamoli riječ.
Dobro, ako nastupaš, nastupaš, i Seal je nastupao i govorio nam stvari koje većina ljudi želi čuti. Srećom, osim pozerstva tu je bio i glazbeni aspekt, koji je bio vrhunski izveden. Uz Sealov izvanredno očuvan glas i karakter, na pozornici su bila još tri karizmatična glazbenika. Gitarist nije ostavio veliki dojam tehnikom, nego je jako dobro iskorištavao razne sampleove koje je programirao na sintisajzeru i svirao ih na gitari. Ne znam je li riječ o pravom gitarskom sintisajzeru, ali bilo je nešto u tom smislu. I basist je bio dobar, a često je sjedao i za klavir, a Sealu je pomagao i u stvaranju onog pravog showa. Najmanje se primjećivao bubnjar, koji je imao posebno poseban zvuk na bubnjevima (ponekad kao da su bili programirani). I zvuk je cijelo vrijeme bio na razini, a najbolji je bio negdje na sredini.
Ja sam se tijekom koncerta pomalo dosađivao, ali za to nije kriv Seal, koji je učinio sve da publiku povuče u svoju glazbu. Kad se jednom odviknеš od popa, teško ga je opet početi slušati, pa neka gospodin Seal pokušava začiniti svoju glazbu koliko god hoće. Za trud mu nema što prigovoriti. Trudi se da ne upadne u neku rutinu i uvijek pokušava u svoje pjesme uplesti nešto novo.
Seal nipošto nije predvidljiv niti na bilo koji način suvišan ili zastario. Još uvijek je pun svježih ideja i novih aranžmana, ali očito ni to nije dovoljno da velikoj pop zvijezdi iz prošlosti dani slave ne bi bili odbrojeni. Slabi posjeti njegovim koncertima samo svjedoče o tome da dolazi do nekog generacijskog preokreta, u kojem će staroste glazbe zamijeniti novi izvođači. To se primjećuje i po sve slabijim posjetima legendi poput Whitesnakea, Deep Purplea ili Glenna Hughesa. Kakvi nas veliki koncerti dakle čekaju u budućnosti? Rebelde, Christina Aguilera, Britney Spears,…? Bože pomozi, ali sve više na to upućuje. Morat ćemo se dakle skloniti u male zadimljene klubiće da bismo mogli čuti ono “pravo”. Ja u tome ne vidim ništa loše, ali istina je da nastupi na velikim prostorima imaju neki poseban čar.
Da ne bih previše širio negativu, reći ću da su Seal i njegova tri pomagača odsvirali jako dobro i da su publiku cijelo vrijeme držali na nogama (i onaj dio na sjedalima). Možda je smetalo samo to što je nastup trajao tek sat i pol. Svi oni koji su za ulaznicu platili 45 € možda su zaslužili nešto više. Očito Seal ipak nije osjećao takvu ljubav prema publici i povezanost sa Slovenijom kako je tvrdio tijekom pojedinih pjesama. Ali znali smo da je riječ samo o pozerstvu i mazenju duše građana ove male Slovenije, zar ne? Mogao je odvojiti vremena i odsvirati još koju pjesmu, ali očito je došla oseka koja mu je dala do znanja da se polako mora uputiti iz našeg malog zaljeva natrag u veliki globalni ocean pop glazbe.
Srdačan koncert, ali s pomalo gorkim okusom.
Tekst: Rok Podgrajšek
Fotografije: Barbara Milharčič
Setlista
1. If It’s In My Mind, It’s On My Face
2. Amazing
3. Killer
4. Just like Before
5. Love’s Divine
6. Loaded
7. Dumb
8. My Vision
9. The Right Life
10. System
11. Kiss from a Rose
12. Future Love Paradise
13. Vienna
14. Crazy
15. Amazing (Dub)
16. The Beginning
17. Bring It On
Galerija slika
