Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Manilla Road
Izdavačka kuća: Zyx Music
Izdanje: 2017
Trajanje: 61:04
Ocjena: 4/5
Mark »The Shark« Shelton i njegova ekipa epsko poganskih mračnjaka kultnog podrijetla američke rock i metal škole, govorimo o jedinstvenim Manilla Road, ne poznaju mirovanje! Tako je nakon samo dvije godine na svijet stigao novi studijski album. Ako se još znam pravilno brojati, »To Kill A King« ukupno je 21. studijski album ove dugovječne grupe, koja dolazi iz grada Wichita (savezna američka država Kansas).
Svevremenski lik koji stoji iza izvrsnog i veličanstvenog opusa ove grupe živi dalje. Ne samo na pozornicama, nego i u studiju. Dakle, s novom glazbom. S prethodnikom »The Blessed Curse« (2015) Shelton je, kao prvi i glavni skladatelj glazbe grupe, nakon dosadnog »Mysterium« napokon pronašao pravi spoj s korijenima i zlatnom erom, kad su Manilla Road izdavali albume »Crystal Logic«, »The Deluge«, »Open The Gates«, »Mistification«,… Te su godine prošle i od Manilla Road ne smijemo ni zahtijevati ni očekivati rekapitulaciju nekadašnjih dana. Zahtijevati pak možemo album nabijen energijom i inspiracijom, na kojem vrvi izvrsnih, upečatljivih rifova, a materijal prožima mračno i epsko raspoloženje, puno mistike i okultno poguban dramskog teatra, u čemu su Manilla Road oduvijek bili veliki majstori.
»To Kill A King« tako je ne samo iznimno dopadljiv nasljednik kvalitetnog prethodnika »The Blessed Curse«, nego i album koji diše za nijansu retro zvučnije i još intenzivnije traži dodir sa zlatnom erom grupe.
Produkcija je naravno staromodna, staroškolska i Shelton se u tome neće prilagoditi ni za pedalj. Ipak je zvuk iznimno živ, organski, u trenucima djeluje kao koncertni demo snimak. Na sam zvuk snare bubnja morat ćete se naviknuti. Opet zvuči tanko, kao da dolazi iz kutije za cipele, ali to je očito Sheltonu po guštu i tako mora biti.
»To Kill A King« opet je pun fantazije i mistike. To je album mračnih vizija, na kojem je glavni junak razapet između spleta ludila i boli, na kojem ga izazivaju zli duhovi i navode na grešna iskušenja. Gitarske fraze i ritmovi među skladbama albuma vrlo su slični. To je album koji je nastao u relativno kratkom vremenu i vrlo brzo snimljen. Manilla Road oduvijek su na takav način pristupali stvaranju novog materijala. Većina skladbi zarobljena je u srednjem tempu razvoja događaja. U srednjim instrumentalnim dionicama kraljuje Shelton sa svojim slikovitim solažama, odsviranima iz prve, vrlo intuitivno i s iskonskim osjećajem koji nije doživio nikakvo naknadno studijsko poliranje. Taj klenovit čovjek ponovno stupa u središnju ulogu i svojim upečatljivim vokalom. Hellroadie ga ovaj put zapravo podupire, više-manje samo vokalnom pratnjom, a ne ulazi u poziciju glavnog vokalista, koja jednostavno pripada Sheltonu. A on nikad nije važio za dobrog pjevača. Zapravo je loš vokalist i ni ovaj put nećete teško otkriti da nosnog čikicu rado odnosi iz idealnih vokalnih linija. No to nije nikakvo novo otkriće i tako jednostavno mora biti. Sharkova »šuplja« boja vokala pak je iznimno posebna, upečatljiva, pečatna i zapravo jedinstvena u svijetu hard rocka i metala. To je i pobjednički aduti Manilla Road, kojim su izborili posebno mjesto i kultni status na karti stare škole metala.
Skladbe su sve po redu začinjene visokom muzikalnošću. Pune mračno epske estetike te mračnjačkog pompa i bombastike. Među svim skladbama novog albuma pobjedničko mjesto, što se tiče pompe i epskosti, odnosi uvodna naslovna mini epska suita koja je duga preko deset minuta. Odmah iza nje naletimo na jedini uistinu ubrzani trenutak albuma. To je skladba Conqueror. Inače se jedna za drugom redaju epska koračnica za epskom koračnicom, i to zaključno s Blood Island. Otuda dojam da je album možda za nijansu predug i da bi bilo dovoljno deset minuta manje glazbe.
Ono što je bitno jest spoznaja da je Shelton s ekipom još uvijek pronašao dovoljno inspiracije za čestit snop novog materijala. Manilla Road u debelom punom satu cijelo vrijeme zadržavaju pravi (čitaj staroškolski) oktanski i sirov energetski naboj i onaj moćni dodir okultno poguban mističnosti, koji drži slušatelja u napetosti, iako, kao što je već rečeno, album bi doista mogao biti malo kraći. “To Kill A King” djeluje u svim potezima i elementima »već provjereno« i »već slušano«, stoga je dokaz da Manilla Road u današnje vrijeme ne znaju snimiti drugačiji album. Srećom, »To Kill A King« vrlo je lijep i još uvijek kvalitetan uradak, a materijal s njega dostojno će se othrvati i na koncertnim pozornicama, kad će u repertoaru grupe praviti društvo starijim klasicima. S »To Kill A King« Manilla Road dokazali su da još nisu za staro željezo, iako su zlatna vremena prošla.
Postava
Mark “The Shark” Shelton – gitara, vokal
Bryan “Hellroadie” Patrick – vokal
Phil Rose – bas gitara
Neudi – bubnjevi
Produkcija
Mark “The Shark” Shelton
Popis skladbi
01. To Kill A King
02. Conqueror
03. Never Again
04. The Arena
05. In The Wake
06. The Talisman
07. The Other Side
08. Castle Of The Devil
09. Ghost Warriors
