Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Ljubljana
Datum intervjua: 28.11.2013
Prije nekoliko dana uputio sam se u blizinu ljubljanskog Broda, gdje svoj dom imaju Tomcat, ljubljansko / gorenjsko / posavsko hard rock društvo, kojemu je ovo uspješna godina u kojoj su, među ostalim, izdali prvijenac »Bits N’ Pieces« (recenzija OVDJE) i pojačali se novim gitaristom Gregom. Godinu će, kako im je već uobičajeno, zaključiti idućeg vikenda koncertom u kranjskom Trainstation Squatu. U simpatičnoj vježbaonici, koju su opremili i novcem od prodaje albuma, članovi benda su za Rockline govorili o svojoj prošlosti, budućim planovima, kao i o pogledu na stanje slovenskog (hard) rocka općenito.
Bok Tomcat, za početak jedno posve klasično zagrijavajuće pitanje, kako ste?
Šujo: Sad kad si donio pivo, odlično! (smijeh)
Uhvatio sam vas baš nakon probe. Kako je s vježbanjem, vježbate li i kad nemate u kratkoročnom planu nikakve koncerte?
Šujo: Da, inače ne bismo nikad ni vježbali. (smijeh)
Denis: Da, redovito vježbamo, jednom tjedno. Naravno, dođe poneki tjedan kad se ne uspijemo naći, pa se zato ponekad nađemo i dvaput.
To znači da redovito svladavate i međugradske razlike, ti Greg si naime iz Krškog?
Greg: Da, što mi drugo preostaje?
Šujo: Ove godine se samo on mora voziti. Prošle se Žiga vozio iz Loža, a sad su ostali članovi raspoređeni po Ljubljani, tako da je Greg jedini od udaljenijih članova.
Pred vama je koncert u kranjskom Trainstation Squatu, gdje ćete svirati 21. prosinca. Planirate li za nastup nešto posebno, može li se nastupu veseliti i netko tko vas je već gledao više puta?
Šujo: Sigurno! Bit će to dug nastup, svirat ćemo nekoliko novih autorskih komada, dodali smo i nekoliko novih obrada, a pripremamo i posebno iznenađenje, koje za sada još nećemo otkriti.
Žiga: Bit će to drukčiji nastup od dosadašnjih, ne samo da će biti duži, nego će i inače biti nešto posebno.
Šujo: Zapravo u ovom predbožićnom terminu sad već pomalo tradicionalno sviramo u Kranju i uvijek je nešto posebno – tako da će sigurno biti i sada.
Denis: Ako ništa drugo, bit će novi wah wah gitarski efekt, Rok ga naime nije imao. (smijeh)
U proljeće ste izdali prvijenac »Bits N’ Pieces«, promovirali ste ga na pozornicama, a sad su pred vama već novi izazovi. Znam da imate napisano već puno novih komada, marljivo radite dalje, koji su vam sljedeći ciljevi, možda već namigujete novom albumu?
Denis: U kratkoročnom planu imamo izdavanje singla i popratnog videospota za komad Adrenalin, koji smo uživo predstavili već u Orto baru.
Šujo: Negdje u dobrom mjesecu dana trebali bismo izdati Adrenalin, koji je već odavno snimljen, ali ga za sada brižno čuvamo. Ciljamo da ga zajedno s videospotom izdamo negdje nakon Nove godine.
Vratimo se sad na vaš album »Bits N’ Pieces«. Znamo kakva je scena, da je teško napraviti neki veliki karijerni skok, ali ipak, jeste li zadovoljni odzivom i svime što vam je izdavanje albuma donijelo?
Denis: Da i ne. Što se tiče samog glazbenog sadržaja, totalno smo zadovoljni onim što smo pokazali, dok sam odziv nije bio tako ružičast kako smo očekivali.
Šujo: Ponajprije u broju koncerata očekivali smo bolji odziv. Sama ploča se inače prilično dobro prodavala, novcem smo uredili vježbaonicu, ali ruku na srce, nekih koncerata nije bilo, nikakvih simpatičnih ponuda koje bi uključivale barem pokriće putnih troškova, toga nije bilo puno.
Žiga: Nemamo ništa više love nego što smo imali. Još uvijek smo samo to što jesmo… (smijeh)
Šujo: Za nas kao bend se osim toga da po svijetu možemo hodati s dužim kurcima, jer smo pač izdali ploču, nije promijenilo baš ništa.
Žiga: Ali i iskustva se računaju. Upoznali smo kako stvari teku, što znači snimanje albuma i sve što izdavanje donosi.
Šujo: Shvatili smo da od sada u studiju možemo nastupiti bitno samouvjerenije. Sad kad smo snimali drugi put, sve je teklo puno brže i lakše nego prvi put, pri snimanju albuma. A htio bih istaknuti još jednu stvar vezanu uz pitanje. Silno puno bendova kod nas nije realno ni u jednom ni u drugom smjeru, s jedne strane jedni sviraju za dvadeset eura ili čak i manje, tako da si još i putne troškove plaćaju sami, čime odgrizaju koncerte onima koji se dovoljno cijenimo da ne sviramo za manje od minimalnog honorara. Mnogo je organizatora koji gledaju samo da prođu što jeftinije, bez obzira na sadržaj. S druge strane su bendovi koji se previše cijene u drugom smjeru i prave se zvijezde, što je isto problem. Vjeruj da je naša cijena toliko minimalna da me je sram reći koliko, a i to je ponekad za nekog organizatora previše. Ali tako to ide, honorarom organizatoru poručiš da si ozbiljan, tako da će se i on potruditi, dobro promovirati koncert i pristupiti stvari maksimalno. Jer ako ideš iz Ljubljane recimo u Novu Goricu svirati za 30€, tonac će biti urezan ili ga uopće neće biti, u backstageu će biti pola napola popijenog piva i Eurospin i pizza od benda otprije četrnaest dana. Hvala lijepa, takav odnos nema nikakvog smisla.
Vaš gitarist Rok je zbog studija odsutan, pa ste tražili novog gitarista. U grupu si došao ti Greg, kako si se odlučio na taj korak?
Greg: Ja sam već neko vrijeme tražio neku grupu, jednostavno zato što volim svirati. U Krškom nema nijedne ozbiljne žanrovski slične grupe. Povremeno se pokrene neka nova, nađemo se na dvije ili tri probe, a onda sav početni polet nestane. Nastavio sam tražiti neku ozbiljnu grupu i preko Facebooka je moja bolja polovica iskopala da Tomcat traže gitarista. Rekao sam si, idemo probati, ništa ne mogu izgubiti.
Zatim ste se našli, proba ili dvije, i osjetio si da je kemija prava?
Greg: Nekako tako, da. Ne znam samo što su osjetili ostali. (smijeh)
Denis: Gregov dolazak bio je zanimljiv. Na početku smo svi bili malo ukočeniji, a s vremenom smo se uhodali. Prvo smo se morali naviknuti jedni na druge. Isprva, kad smo vježbali još s dvije gitare, sve je skupa bilo jako glasno, morali smo se priviknuti da netko svira nešto više, netko manje i slično. Zvuk je postao pun, tako da smo morali početi s redukcijom, što do Gregova dolaska nismo bili vični.
Kakvi su budući planovi, kad se Rok vrati sa studija, nastavit ćete djelovati kao peteročlana postava?
Šujo: Takvi su planovi, s tim da ćemo umjesto dvije gitare početi koristiti i druge instrumente.
Vaš put dakle ide dalje, stigla su kadrovska pojačanja, bend se razvija. Smatrate li da se razvijate i u samom kreativnom smjeru, otkrivate li područja koja recimo na prvijencu još niste?
Denis: Definitivno se razvijamo. Jedna vrlo očita razlika je naravno već sam jezik, cijela naša prva ploča bila je na engleskom, a singl će biti na slovenskom.
Šujo: Mislim da se i već na Bits N’ Pieces s razlikom između starijih i mlađih komada vidi smjer u kojem guramo. Žanrovski smo puno preskakali od hard rocka do heavy metala i obratno, a sad se sve više približavamo klasičnom hard rocku, zato smatram da će naša sljedeća ploča biti puno jedinstvenija. Prava rockerska ploča, što ne znači da će biti ništa manje tvrda od prvijenca.
Kako nastaju novi komadi?
Denis: Proces nastajanja komada je potpuno spontan. Obično dođe jedan riff, iz kojeg se zatim razvije cijeli komad. Ponekad dođe i neki solo dio, ili čak linija koja ti se počne pjevati, recimo za prvu ploču je jedan komad nastao na jednoj probi u pola sata. Jednostavno se dogodilo.
Žiga: Važan faktor je i činjenica da smo žanrovski otvoreni. Sviramo i u drugim bendovima, pa svatko može u zajednički mozaik dodati svoj kamenčić. Ja recimo pratim Alexa Volaska, a za dušu još sviram s bendom 501, dok Denis u drugom bendu svira jugo klasike. Kad sam ja došao u Tomcat, većina prve ploče bila je već napisana, većinu su doprinijeli Šujo i Rok, a sad novi materijal radimo sve više skupno, svatko pokušava cjelini dodati neku svoju ideju.
Šujo: I Greg je u komade već unio svoje prve autorske dodire, tako da bez sumnje rastemo i razvijamo se dalje.
Još jedno malo smiješno pitanje… recite, osjećate li kao članovi benda razliku što se tiče pristupa djevojaka prema vama?
Denis: A hoćemo li ovo staviti unutra, da smo ionako svi zauzeti? (smijeh)
Šujo: Većina nas je u monogamnim vezama… (smijeh) Mislim da zapravo postoji razlika.. ako imaš bend, i ružan tip može dobiti dobru curu, ja sam živi dokaz za to. (smijeh)
Žiga: Iako, kako god okrenemo, među našim slušateljima ima više muških nego djevojaka, da si netko ne stvara iluzije.. (smijeh)
Kao grupa formirali ste se 2009. Biste li za te četiri godine postojanja mogli istaknuti nekoliko vrhunaca djelovanja, naravno uz izdavanje prvijenca, koje je za svaku mladu grupu jedna od karijernih prekretnica.
Šujo: Da, doduše službeno postojimo od 2009., ali zapravo Tomcat kao takvi djeluju od 2011. Prva postava s današnjim bendom nema nikakve veze, od tada sam uz bend još samo ja. Ta je formacija ipak bila zamišljena drukčije, usput je sve skupa potonulo, a onda se ljeti 2011. sve počelo ozbiljnije stavljati na noge. Podržavalo nas je dosta ljudi, koji su nam pomogli da smo već prije kraja godine imali premijerni nastup u Orto baru s više gostiju, tada je kod nas još pjevao Anžek (danas Retro Kult).
Žiga: Da ne misliš možda na 2010.? 2012. sam ja već došao u bend…
Šujo: Da, bit će da je tako, govorimo o 2010. Tada su počeli nastajati i prvi komadi.
Denis: Što se tiče onog dijela pitanja o vrhuncima, mislim da ih je bilo već dosta. Jedan od njih bio je nastup na Metalcampu, gdje smo maksimalno uživali, bili smo i predgrupa na koncertima Lizzy Borden i L.A. Guns. Pogotovo nam je od potonjeg koncerta u Sputniku na Viču u sjećanju ostalo gostoprimstvo, koje je bilo zaista vrhunsko.
Šujo: Eto, takvo je realno stanje slovenskog rocka – ako kao izvođač dobiješ jesti, već si oduševljen. (smijeh)
Denis: Pa i nastup u Bujama, tamo je isto bilo nezaboravno. »All you can drink« scena, vjeruj da smo se zabavljali.
Šujo: Isto tako ne smijemo zaboraviti Vodice. Bilo je dakle već dosta dobrih nastupa, izdavanje ploče, ali da moram istaknuti samo jednu stvar, bio bi to onaj koncert zajedno s L.A. Guns.
Denis: Ne, znaš što je bio vrhunac, kad su dvije bebe Roku ukrale majicu, naravno sa željom za intimnijim kontaktima s njim. Očekuje se da će majicu vratiti, pa ako slučajno čitaju ove riječi, znaju što trebaju napraviti. Majica neka se vrati! (smijeh)
Za kraj još jedno klasično pitanje, a to su vaše posljednje misli za naše čitateljstvo odnosno vaše slušateljstvo, dakle ta posljednja poruka?
Šujo: Dođite na naš špil 21. prosinca u Kranj. Svirat ćemo s Contra Verse, super hard rock bendom iz austrijskog Graza, koji je već nastupio na festivalu Lipstikk N’Leathür u Medvodama. Ulaznica će biti toliko skupa da će je moći priuštiti samo rijetki…(smijeh) Pozvani ste dakle!
Šujo: Htjeli bismo se ovom prilikom zahvaliti i našoj izdavačkoj kući On Parole, koja nam je izdala ploču i tada se lijepo pobrinula za nas. Bendovi koji ste išta vrijedni, idite do Čopa, i on će reći jeste li išta vrijedni. (smijeh) Ne, ozbiljno, hvala On Parole!
Intervju vodio, fotografije 1 – 4: Urban Bolta
Fotografija 5: Aleš Podbrežnik
Galerija fotografija
