Tommy Emmanuel (posebni gost: Frano Živković)
srijeda, 7. 8. 2024, od 21.00 do 22.30 h
Opatija / Ljetna pozornica / Hrvatska
Tommy Emmanuel važi za svojevrstan dragulj glazbenog svemira galaksije. Taj status mu ne može oduzeti nitko, toliko je poseban. ‘Fingerpicker’ kojem nema ravnog u ‘fingerstyle’ tehnici na svoj osebujan način spaja žanrovske elemente countryja, bluesa, klasične glazbe, jazza i naravno zarazne melodije rock i pop retorike. Australski ‘rag-time’ ambasador poznat je po izvanrednoj kombinaciji brzine i pedantnosti – pri čemu ne čuješ ‘površno’ odsviran ton (zahvaljujući izbrušenoj tehnici), duhovitim improvizacijama i lukavo prebrisanom talentu za adaptaciju poznatih originala, koje preobuče tako spretno da ih je ponekad teško prepoznati.
Susret s njim u ljubljanskoj Cvetličarni davnog 11. 3. 2007. ostaje nezaboravno iskustvo, pa je ovaj posjet Opatiji bio gotovo obveza. A pisao se i petak. Mimo vječnih muka s traženjem pristojnog parkirališta koje bi bilo (barem u snovima) smješteno malo bliže od kilometar udaljene parkirne garaže usred Opatije (u smjeru Lovrana), nevolje su se brzo zaboravile kad smo kojih 20 minuta prije devet ušli (ove godine po treći put) na Ljetnu pozornicu (sredinom srpnja na koncertu Epice, pred kraj srpnja na koncertu The Cult). No bez dodatnih zavrzlama koje su unosile nemir na prostor nije išlo. Pljusak. Petnaestominutni. Tik prije devet. Nevjerojatno. Film s koncertnog pobačaja u austrijskoj Koruškoj, kad je kroz olujnu apokalipsu otpao koncert Toto, još je kako živ. Ovaj put je kiša trajala dobrih petnaestak minuta i ljudi su se ipak mirno rasporedili po sjedalima. Ta su bila praktički popunjena. Kojih 1500 stolaca, možda i koji više. Odličan odaziv.
Tri gitare i ‘kredenca’ s udaraljkaškim rekvizitima ‘sramežljivo je oblizivalo’ skromno reflektorsko svjetlo kad se na njega popeo poznati gitarski velemajstor. On je odmah ‘pobjegao’ u svoj standardno vihoran moment, kad je već uvodno satkao genijalnu mješavinu elemenata countryja, bluesa, rock’n’rolla, surfa, što je očekivano dočaralo podlogu za burleske u stilu Charlieja Chaplina. Uz poznati rag-time zamah, a Chad Atkins se pritom veselo smješkao s neba. U uvodnom dijelu u vezi točaka Doc’s Guitar i Black Mountain Rag (obje album “Accomplice Two”, 2023). Publika je na prstima!
Emmanuel je inače i prepreden zabavljač. Ne samo u izražajnom smislu. Čovjek inače tijekom koncerata plijeni raspoloženom toplinom i vedrinom. To donosi već sama pojava dobrodušnog čovječuljka koji ne škrtari na veselim osmijesima kad komunicira s publikom, a zna i izvući koju šaljivu bajku i priču u samim stankama između skladbi. Jedan od brojnih šaljivih trenutaka bila je i izvedba adaptacije blues standarda Deep Water Blues (komad datira točno 100 godina unatrag – u 1924., kad je nastao iz pera dvojice autora: Eddieja Greena i Lucile Marie Handy). U tom komadu posvećenom Docu Watsonu, koji je 1964. snimio prvu adaptaciju te skladbe, Emmanuel je morao preuzeti i vokalnu ulogu. Ta iskričava adaptacija potječe iz Emmanuelova studijskog postignuća “Acomplice One” (2018).
Ove godine Tommyjev album “Endless Road” bilježi 20. obljetnicu. Album je tako prvi put reizdan i na vinilu. Tommyju taj album puno znači, pa mu je tijekom koncerta posvetio podosta pozornosti i iz njega izveo autorsku Tall Fiddler (za tu je skladbu dobio australsku ‘CMAA’ nagradu u kategoriji ‘instrumental godine 2005.’), zatim drugu autorsku Angelina (posvećenu njegovoj drugoj kćeri), pa fenomenalnu adaptaciju Nat King Coleove Mona Lisa, kao i glavnu temu filmske klasike “Čarobnjak iz Oza” (Somewhere Over the Rainbow). S tog je albuma Tommy odabrao i jednu od rijetkih vokalnih izvedbi te večeri, kad se prihvatio skladbe I Still Can’t Say Goodbye (posvećene sjećanju na svog oca). Ti trenutačni preskoci raspoloženja između šaljivo vihorovitih manevara i krhke miline osjetljivog odabiranja ispunjavaju intenzitetom izvanrednog pletiva strasti i emocija, koje Emmanuel izvlači ne samo iz svog sviranja, nego i iz publike. Reakcije publike bile su izvanredne.
Svoje čari toj jedinstvenoj glazbenoj večeri dodala je i izvedba eksperimentalne skladbe Mombasa, koju nalazimo na Emmanuelovu najnovijem albumu “Accomplice Two” (2023). Da. Ne samo melos koji se oslanja na predaje afričke folk glazbe, nego i iskorištavanje cijelog tijela gitarskog instrumenta u smislu udaraljki. Dah oduzimajući, preko deset minuta dugačak zmijoliki rondo slikovitih trikova i preokreta raspoloženja. Jedan čovjek, jedna gitara, jedna pozornica! I? Jedna – do kraja raspaljena publika.
Poseban dio večeri nastupio je u drugoj polovici, kad se Emmanuelu na pozornici pridružio 19-godišnji Frano Živković. Riječ je o hrvatskom čudesnom dječaku koji je već s osam godina (pisao se 29. 4. 2013.) u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski, na poziv Emmanuela, odsvirao zajedno s njim. Mladi Riječanin si je od tada, posebno u Hrvatskoj, izborio glas apsolutnog unikata, pri čemu je Emmanuela uzeo za žarišnu inspiraciju, počeo svirati Emmanuelova djela i pisati vlastitu glazbu. Naravno, u ‘fingerstyle’ tehnici. U Zagrebu su se ponovno sreli prošlog studenog, pred kraj ovogodišnjeg srpnja svirali su zajedno u Nashvilleu. Emmanuel je jednu od svojih gitara poklonio upravo Franu. Kad je Frano izašao na pozornicu, bio je opasan upravo tom gitarom. Nakon brze ‘kalibracije’, s Emmanuelom se prihvatio adaptacije originala Claudea Bollinga, skladbe Borsalino, nakon čega je uslijedila fenomenalna adaptacija originala Masona Williamsa, Classical Gas (komad važi za standard Emmanuelovih koncerata), a sam kumulus tog druženja donijela je treća točka, to jest Franova autorska Welcome To The Party, pri čemu je Emmanuel zauzeo sporedni položaj na pozornici, a središnji prepustio Živkoviću. Genijalno osvježenje koncertne večeri.
Obavezno treba dodati i vrhunski medley The Beatles klasika pred finale večeri! Taj se otvarao s I Feel Fine, te se preko Please, Please Me, While My Guitar Gently Wheeps i Day Tripper zaključio s Lady Madonna. Briljantan začin i osvježenje koncertnog repertoara.
Emmanuelu dinamita u prstima ne manjka i kroz godine ne nestaje. Čovjek svira vrhunski i isporučuje vrhunsko koncertno iskustvo. Teško je opisati riječima i pošteno obuhvatiti (no recimo barem objektivno) svu množinu informacija koje šibaju naokolo te se šire u prostor i među publiku u sat i pol dugom nastupu, kakav dočarava taj gitarski čarobnjački virtuoz. Jedan čovjek, jedna pozornica, jedna gitara i naposljetku, jedan mit i jedna legenda! U cijelom tom divnom ekspozeu!
tekst: Edita Klemen & Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik, Edita Klemen & Jakob Klemen
