Izdavač: Dark Star Records
Datum izlaska: 24. 1. 2022.
Produkcija: Tony Martin
Trajanje albuma: 49.11 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 9.0/10
Anthonyja Philipa Harforda, skraćeno poznatog pod imenom Tony Martin, nije potrebno posebno predstavljati. Pa, barem ne privrženicima lika i djela Black Sabbath. Čovjek je stigao u skupinu u vrijeme njezina apsolutnog komercijalnog pomrčenja. Iako je Martin sa svojim iznimno karizmatičnim i posebnim vokalom snimio s Black Sabbath, od ukupno pet, (barem) četiri besprijekorna studijska albuma, tonjenje Iommijeva broda nije mogao zaustaviti. Vokal dakle pred kojim ti se valja pokloniti, pa ipak. Tony Martin od glazbene javnosti nikada nije dobio takvo priznanje za svoj rad kao njegovi prethodnici Ronnie James Dio i Ozzy Osbourne.
Martin je već 1992. izdao briljantan studijski prvijenac »Back Where I Belong« na kojem je dokazao od kakvog je tijesta. Ne samo kao vokalist, nego i kao glazbeni vizionar. Prošlo je dobro desetljeće prije nego što je Martin izdao novi studijski album »Scream« (2005), kojim je Tony održavao kredibilitet i svoju artističku pozu, a potom? Na sljedeći smo čekali još ‘malo’ duže. Gotovo sedamnaest godina. Napokon je tu. Izašao je treći, »Thorns«. Naslov donosi svu mučeničku patnju na individualnoj razini koju iskazuju poznata krunа od trnja i krvarenje srca, koje kroz vrijeme to trnje neumoljivo probada uzduž i poprijeko. Kobnoj ruci propasti ne možeš pobjeći. Njezin stisak s godinama postaje zagušljiv, a na kraju i smrtonosan. Ili kako je rekao Lemmy. Živiš za pobjedu, makar si rođen kao gubitnik.
Ne, nije baš ono što mislite. Nije nužno »Sabbathovski«, pa ipak skoro jest. Produkcijski je »Thorns« definitivan otklon od svega što je Tony snimio prije. Bilo s Black Sabbath, bilo u vlastitoj režiji. Naoružan četom iznimnih glazbenika te zvukovno izrazito osuvremenjenom i aktualiziranom produkcijom, poznati pjevač tako nudi svoje novo, više nego odlično samostalno studijsko ostvarenje.
49 minuta, koliko album broji, odvrti se u tren oka. Martin izviče dušu, srce i ispjeva u poeziji punoj okulta, propasti i mračnih vizura sav svoj krvavi znoj. Sa svojih gotovo 64 godine pjeva još uvijek kao sirena za zračnu opasnost, a ljubitelji vokalnog lika ne samo Tonyja, nego i Ronnieja Jamesa Dia, uz slušanje takve egzekucije (ponovno) će doživljavati ultimativni orgazam. Čovjek ubija. Velikim zamahom.
Album donosi poprilično varijabilnih otklona. Kao što rekoh. Ne želi nužno isticati »Sabbathovski« tip komponiranja (iz Martinove ere), što je vrlo, vrlo ugodno i također se vrlo isplati. Ipak, album svakako ostaje u toj sferi. Album je općenito gledano svakako metalski spaljujući, a na trenutke i dovoljno drzak u nekim artističkim avanturama, a pritom i dalje zvuči vrlo domaće. Otvara se rušiteljem As The World Burns, kojem slijedi ‘mučenička’ i izrazito pogubna Black Widow Angel. Što ti odmah uleti u uho jest izrazito nabrekla, volumenozna, lavinska i bolešljiva produkcija nisko ugođenih i izrazito ‘hrskavih’ gitara u fraziranju. Samo tim gitarama kontrastno društvo kroz album prave nevjerojatno aktivni, dinamični i stjenoviti bubnjevi aktualnog Venomovog bubnjara Dannyja Needhama te zveckav, trgajući i jetko te silovito detonirajući bas, koji doprinosi bivši basist Hammerfalla, Šveđanin Magnus Rosen (poslušaj npr. njegovo bijesno ‘šamaranje’ negdje oko treće minute (mid-eight dionica) skladbe Black Widow Angel). Više skladbi dakako nosi ‘pol-tonska rješenja’ fraziranja, što Martin svojim izrazito muzikalnim i dominantno eksplozivnim pjevanjem zapravo ‘neutralizira’. Zato album »Thorns« u osnovi djeluje vrlo muzikalno.
A onda dolazi treća skladba, koja donosi jedan od zanimljivijih albumskih otklona od svetog ‘metalskog kodeksa’. Book Of Shadow s efektima gregorijanskih napjeva u pozadini aranžiranja izaziva ledenu krv u žilama i srh, a skladba krade čak i nešto simpatija s najmračnijih i najokultnijih trenutaka solo karijere Brucea Dickinsona. Sličnu atmosferu i mistiku posjeduje naslovna skladba albuma, to je odlična, završna Thorns, koja je sama po sebi jedan od vrhunaca albuma. Posebna je po tome što se Tonyju u duetu pridružuje misteriozna Pamela Moore (pa znate album »Operation Mindcrime« sastava Queensryche?), a magija i kontrast koje vokali razvijaju u toj točki svojevrsni su (završni) čar albuma.
Raspoloženjske obrate Martin postiže u aranžiranju s perjanom lakoćom. U strofi su gitarske fraze čak ponekad namjerno ‘pritajene’ (npr. Crying Wolf, Book of Shadow). U prvi plan na tim mjestima stupa Martinov fascinantni vokal, koji još izdašnije dočarava osjećaje propasti, okulta, beznađa i ultimativne predaje sudbini osobnog sloma. Skladbe su pune melankolije, mračnih vizura i gorčine. U tim trenucima, koji na momente mogu biti i akustični, vokalu podršku daju zavijene i naježene bas linije. Na tim točkama sam album budi čak i nešto keltskog (folk) šarma (kumulus toga nalazimo u This Is Your Damnation, koja je poduprta ‘polka’ ritmom, a u prvi plan stupa govorena riječ). Što se tiče gitarskih solaža, ne trebaš brinuti. Na ovom albumu Tonyju vraća usluge izniman talijanski gitarski virtuoz Dario Mollo. S Tonyjem je naime u prošlosti izdao priličan broj albuma u navezi Mollo/Martin, a tu je i drugi gitarski majstor, Scott McClellan, koji je uz sviranje gitare na album doprinio i nešto suautorskog komponiranja. U Damned By You, koja je među svima posebno Sabbathovska, u uvodnom dijelu skladbe ukras na violini donosi sam Tony Martin osobno.
Kao što rekoh. U svemu još uvijek vrlo domaće zvučeći metalska drama-teatar silovitih mračnjačkih vizura tipske britanske nomenklature, izveden po uzoru na staru okoštalu školu metala. Uz teške rifovske šamare i briljantnu vokalnu egzekuciju isporučuje i aranžersku i skladateljsku svježinu i nadahnutost, a usto i neke poteze koje nije bilo moguće očekivati. Potonje još izdašnije pridonosi visoko dinamičnom razvoju događaja i slikovitim otklonima u nizanju raspoloženjskih stanja albuma. Tony Martin pjeva i dalje briljantno, što je u svemu dakako najvažnije. Niz odličnih skladbi, s mračnjačkim voltažom nabijenom atmosferičnošću, drži slušatelja čvrsto u ‘šoku’ pogubnih vizura, a albumu se nikako neće moći othrvati prvenstveno ljubitelji i štovatelji Black Sabbath u eri s Martinom i Ronniejem Jamesom Diom, ali i inače svi koji štujete sam vokalni dosje ovog izvrsnog i legendarnog pjevača.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. As The World Burns
02. Black Widow Angel
03. Book Of Shadows
04. Crying Wolf
05. Damned By You
06. No Shame At All
07. No Where To Fly
08. Passion Killer
09. Run Like The Devil
10. This Is Your Damnation
11. Thorns
Postava:
Tony Martin – vokal, gitara, bas gitara, violina
Dario Mollo – gitara
Scott McClellan – gitara
Magnus Rosén – bas gitara
Danny Needham – bubnjevi
Posebni gosti:
Pamela Moore – vokal na skladbi br. 11
Greg Smith – bas gitara na skladbi br. 6
Laura Harford – naracije u izlazu na skladbi br. 3
Joe Harford – gitara
Bruno Sa – klavijature
