Izdavač: AOR Heaven Records
Datum izlaska: 28. 8. 2020.
Produkcija: Tony Mitchell & Chris Clansey
Duljina albuma: 63.41 min
Žanr: Hard Rock
Ocjena: 8.5/10
Tony Mitchell je veteran i prvenstveno pjevač kojeg jezgra ljubitelja svjetskog hard rocka jako dobro poznaje. No možda ipak ne škodi da napravimo kraći uvod. Tip je najpoznatiji po suradnji sa skupinom Kiss of the Gypsy, koja je djelovala pod okriljem izdavača Atlantic Records USA/Warner Chappell. Skladbe “Whatever It Takes” i “Take This Old Heart” i danas se smatraju klasicima melodičnog rocka. Nalaze se na studijskom prvijencu “Kiss of the Gypsy”, koji je izašao 1991. godine. Skupina se kasnije raspala jer su izdavači tražili nove trendove i otvorili vrata grunge sceni. Bend je imao u cijelosti napisan i drugi album, ali ga nije mogao izdati. Zbog nezainteresiranosti izdavača. Tako se 1993. raspao. No to je bilo više nego dovoljno da Mitchell u očima kritične javnosti postane cijenjen vokalist. Tako su ga kasnije mnogi izvođači pozvali u studio, gdje je sudjelovao u snimanju njihovih albuma. Tako je posudio vokal na albumu Ricka Wakemana “Return To The Centre Of The Earth” (na tom albumu među ostalima sudjeluju i Bonnie Tyler i Ozzy Osbourne) te je pjevao i svirao gitaru zajedno na pozornici s Alice Cooperom, Alan Parsons Projectom, Jonom Andersonom (Yes), Tonyjem Hadleyem (Spandau Ballet) i kultnim britanskim art rockerima It Bites u sklopu posebne južnoameričke turneje naziva “British Rock Symphony” 2000. godine. Bio je i član skupine Dirty White Boyz, koja je 2016. izdala album “Down & Dirty”.
Godine 2018. izdao je svoj samostalni studijski album “Beggars Gold” i požnjeo hvalospjeve glazbenih kritičara. Vrhunsku kreativnu formu Mitchell je zadržao i u nastavku karijere. Samo ove godine pripremio je čak 28 novih skladbi, od kojih je 13 izabrao za novi album, kojem je dao naslov “Church Of A Restless Soul”.
I na ovom se albumu Mitchell htio jednostavno posve razmahati. Pravi je to kantautorski hard rock album. Osobno ispovjedan. Bez ikakvih skrivalica. Tip pristupa frontalno i bez dlake na jeziku. Prati ga potpuno apolitična tematika i da. Ne treba puno nagađati. Sadrži točno ono što hard rock traži. Pravi hard rock. Podebatira i o tegobama slomljenih srca, a istodobno otvara vrata istom tom srcu širom za osobno buđenje pa album (kao cjelina) djeluje vrlo optimistično. Kao neka vrsta budilice. Vrlo je dug. Za hard rock album skoro 64 minute jednostavno je previše. No nema problema. Mitchell je opet sastavio 13 vrlo dobrih skladbi koje nude i ugodnu mjeru aranžersko-skladateljskog razgibavanja, što donosi nužnu dinamiku. S jakim vodećim idejama, pečatnim gitarskim frazama i naravno pompoznom grabežljivošću, koja grabi osobito intenzivno u čulnim refrenskim napjevima. Riječ je o albumu propovijedanja. Kao što mu i naslov kaže. I više. Već sama naslovna skladba kojom se album otvara donosi zanimljivu zanimljivost kad Mitchellov vokal u refrenu podupru prateće harmonije gospelovskih zborskih napjeva. I na ostatku albuma te harmonije, koje okružuju vodeći vokal, pojačavaju osjećaj glazbenikova osobnog slavlja. Tony Mitchell posjeduje iznimno ugodnu vokalnu boju. Snažan, izgrađen, autoritativan vokal, koji je čulno poduprt većom ili manjom dozom hrapavosti te razvija visoku karizmatičnost.
Mitchell se za novi album povezao s garnizonom etabliranih imena iz svijeta (dobrog) hard rocka i dao im odriješene ruke da iz sebe iscijede najbolje što mogu. Na albumu sudjeluju Danny Vaughn (Tyketto) u duetu za skladbu “The Mighty Fall”, Tim Manford (Dante Fox), Neil Ogden, Paul Hume (Demon & Lawless, Dirty White Boyz), Nigel Bailey (Bailey, 3 Lions, Dirty White Boyz), The Rogues Gallery Rock Choir, Shawn Charvette i Josh Tabbie Williams (Midnite City).
I s albumom nema šale. Nosi odličnu produkciju. Živo, nikako uglačano, a nevjerojatno organski. Zvučni krajolik raskošan je i živahan. Aranžmani su konkretno poduprti i akustikom. Malo veća mana ovog albuma zapravo je već gotovo klasična spoznaja kad govorimo o hard rock albumima. Predug je. Skladbi je previše. Kao i repeticija u nekim komadima, zbog čega su skladbe poput The Mighty Fall, baladne I Believe In Angels te Sacrifice blago jednolične. Ne samo preduge, nego postaju naporne za slušanje jer bi mogle biti barem minutu i pol kraće. Zanimljivo je, međutim, da to ne smeta na najdužoj skladbi albuma, mračnoj i tragičnoj Killing Me To Love You. Vjerojatno upravo zato što se jezgra skladbe razvija na molovima. Svakako je ta mana, da je album na trenutke »prebogat«, plod Mitchellove velike angažiranosti i kreativne revnosti te želje da isporuči najbolje. Pa ipak na mjestima izaziva prije suprotan učinak. U žanru u kojem je već davno sve rečeno vrijedno je biti racionalan u recikliranju. Bodovno najedanje gore ili dolje. Glazbena supstanca stvar je ukusa pojedinca, zato je prosudba na vama. U stilskom pogledu ovaj bi album mogao zanimati ljubitelje klasičnih Bon Jovi, pa i europskih Gotthard. Zbog sve uhvaćene muzikalnosti od koje album naprosto puca, kao i vokalnih harmonija u refrenskim napjevima, može privući i ljubitelje skupina poput Danger Danger. Odatle nije daleko do samostalnih radova Teda Poleya, pa Tokyo Motor Fist. I? Onda su na streljaj i Def Leppard. No kao što je rečeno. To se primjećuje pri slušanju iz druge i treće, jer album nosi posve drukčiju produkcijsku sliku. Na albumu posebno mjesto zauzima završna Heaven Is Falling, koja duguje nešto zahvalnosti za inspiraciju »Kashmir eri« Led Zeppelin.
Album je u svakom pogledu vrlo dobar, ako ne i odličan. Kao što je rečeno, poneka srednje brza ili baladna stvar naprosto je suvišna, kao i nekoliko repeticija refrena. S deset bodova ovaj bi uradak kotirao i više. Bez dlake na jeziku održava visoku kvalitativnu razinu svog prethodnika, koji je izašao prije dvije godine. Zato će opet oduševiti sve ljubitelje iskrene, nezauzdane i pravovjerne adrenalinske hard rock žurbe, koja pali iz prve i u kojoj vladaju napjevi koji te odmah ščepaju. Album koji je danas neka vrsta dalekog, ali logičnog nastavka priče o Kiss of the Gypsy i album koji će oduševiti pristaše hard rocka odnosno kruga gore navedenih skupina. Poslužite vruće.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Church Of A Restless Soul,
2. Living On The Run
3. In & Out Of Love
4. The Mighty Fall (feat. Danny Vaughn)
5. Electric
6. I Believe In Angels
7. Killing Me To Love You
8. Never Wanted Love
9. One Good Reason
10. Sacrifice
11. Shattered Dreams
12. Evil Woman
13. Heaven Is Falling
Postava:
Tony Mitchell – vokal, gitara, klavijature
Paul Hume – solo gitare
Tim Manford – solo gitare (Living on the Run, Electric, I Believe in Angels, Never Wanted Love & Sacrifice)
Shawn Charvette – klavijature
Neil Ogden – bubnjevi
Nigel Bailey – bas gitara
Josh Tabbie Williams – bas gitara
Rogue Gallery Rock Choir – prateći vokali
Danny Vaughn – vokal (The Mighty Fall)
