Toto na press konferenciji u Beogradu (2006)

Datum intervjua: 13.08.2006.

Na press konferenciji grupe Toto, održanoj u Hotelu Balkan, usred centra Beograda, 14.08.2006., zapravo je bilo previše živahno. Doslovno, ili bolje rečeno, nervozno. Cijeli prostor u kojem se trebala održati press konferencija izgledao je kao mini kino dvorana, samo što je prisutnima umjesto platna stajao stolić s devet stolaca (znate već kako ide: iza devet gora, iza devet voda,…). Cijeli prostor je bio oblijepljen nekom markom za neki vražji čips, koji je vjerojatno morao biti pozlaćen da bi zaslužio takvu promociju. Tako zapravo isprva nisam ni znao jesam li stvarno došao u pravo vrijeme na pravo mjesto. Oko 17 sati na stolce u sobi posjedali su članovi ekipe Toto Steve Lukather, Bobby Kimball, Greg Philinganes, Simon Phillips i Mike Porcaro. Potonji je s nama sjedio samo nekoliko uvodnih minuta, a onda se zbog problema s kralježnicom i posebne terapije koje se basist grupe mora pridržavati brzo oprostio od nas.

Tijek konferencije, nakon prave višeminutne euforično abnormalne gužve kakvu se nisam nadao ni na jednoj sličnoj press konferenciji, dok smo se penjali i verali jedni preko drugih da bismo mogli napraviti fotografije grupe, išao je nekako ovako:

Kakva je razlika između scene osamdesetih, devedesetih i današnje u rock n’ rollu?
Steve, koji je isprva bio pomalo zbunjen nejasnoćom pitanja jer je rock n’ roll počeo duboko u 50-ima, ipak se prihvatio odgovora: “Hja, nekad su u poslu uvažavali znanje i talent glazbenika, a danas računa samo izgled izvođača, sve je podređeno računalnoj tehnologiji. Mi smo bili mladi i ambiciozni, danas mladim grupama ta ambicioznost za uspjeh ne treba. Za radijski hit danas moraš biti samo zgodan i to je dovoljno.”

Kako ste onda uopće uspjeli?
Bobby (pokaže prstom na Stevea): “On, recimo, ima lijepe noge!”

RocKLine: Koliko ste zadovoljni trenutačnom turnejom i njezinim tijekom?
Simon: “Jako! Jučer smo, recimo, svirali u Danskoj, bilo je pred 20.000 ljudi. Unatoč kiši, ljudi su ipak došli. Naši koncerti su uglavnom rasprodani, jako smo zadovoljni i samom produkcijom, big screenovima, a odlično se pokazala i naša nova oprema, što se tiče scenske rasvjete i reflektora…”

RockLine: Ove godine je 30. obljetnica djelovanja grupe. Pripremate li kakvo posebno iznenađenje?
Bobby: “Mnogo je mogućnosti i načina koji nam se nude za slavljenje ovog jubileja. Možda ćemo napraviti posebnu turneju na kojoj će tom prilikom kao posebni gosti svirati i neki naši bivši članovi grupe koji na bilo koji način surađuju s nama i danas, recimo Lenny Castro, Steve Porcaro ili Joseph Williams. Vrlo je moguće i izdavanje novog CD-a povodom jubileja.”
Steve: “Da, istina! Ima puno opcija, a imamo i doista novi zamah, pravi polet te smo puni novog radnog elana. Trenutačna turneja traje već pola godine i planiramo još koncerata, tako da bismo s koncertima trebali završiti vjerojatno nekad ljeti 2007.”

RockLine: Greg, suradnja s kojim glazbenicima u tvojoj bogatoj glazbenoj karijeri bila ti je najveći doživljaj?
Greg: “Suradnja sa svakim od njih je nešto posebno. Svirao sam s Michaelom Jacksonom, Barbrom Streisand, Ericom Claptonom, Steely Dan, Steveom Wonderom, Philom Collinsom, Georgeom Harrisonom. U ovom slučaju teško se odlučujem.”

RockLine: Što ti je najveća razlika kad uspoređuješ nastupanje s nabrojenim izvođačima sa sviranjem u Toto?
Greg: “Prije sam bio u postavi u kojoj je zvijezda bio samo jedan, a ovdje je zvijezda cijeli bend.”

RockLine: A Michael Jackson?
Steve: (promijeni glas) “Yes? I am here!”

RockLine: Kakve su reakcije na vaš novi album Falling In Between?
Steve: “Vrlo smo zadovoljni odzivom medija, naš album je jako dobro prihvaćen od strane glazbenih kritičara i šire glazbene javnosti. Doduše, ne prodaje se u takvim količinama kao “Toto IV.”, koji je prodan u 10 milijuna primjeraka, ali s obzirom na današnje stanje u glazbenoj industriji, “Falling In Between” se za grupu kakva je Toto prodaje super! Danas nas kritičari smatraju više “live bendom”, jer uglavnom nastupamo. No kad izdamo studijski album, on na puno realniji način predstavlja nas kao glazbenike, glazbenike u najdubljoj biti, i tako približava našu autentičnost slušateljima, puno učinkovitije od naših najuspješnijih albuma. U studiju danas jednostavno više ne želimo raditi ono što su nam diktirale velike izdavačke kuće. Jako smo zadovoljni pod okriljem naše nove – manje izdavačke kuće!”

RockLine: Nova verzija skladbe Rosanna koju svirate na koncertima bila je Gregova ideja?
Greg: “Da, to je nastalo posve spontano, zapravo smo se jednog dana u studiju sa Simonom zabavljali kroz jam. Simon je improvizirao na bubnjevima, onda sam se uključio uz njega ja na klaviru i stvar je od tuda potpuno spontano krenula dalje!”
Simon: Novi aranžman ove skladbe namijenjen je tome da iznenadi posjetitelje naših koncerata, koji tako ne prepoznaju odmah tu točku, i naravno, da malo osvježi naše koncertno nastupanje!”
Steve: “Tako je! To je svrha! Novu verziju sviramo samo do prvog refrena, a onda prelazimo u uobičajenu verziju skladbe da zadovoljimo sve ukuse!”

Koliko dugo ćete ustrajati u glazbenom poslu?
Steve: “Pogledajte Keitha Richardsa! Uz sve godine koje ima, još uvijek se penje po palmama i skače s njih. He’s my man!”
Bobby: “Keith pada s drveća, a mi padamo između (“falling in between”)! Ne znam što ćemo raditi? Vjerojatno ćemo zviždati na svirali!”
Steve: “Svirat ćemo do kraja, odnosno dok budemo živi. I svi će svirati tako, baš sve grupe. Dok ne umru! Tako to ide.”

Kakvo će ozvučenje biti na sutrašnjem koncertu ovdje u Beogradu?
Simon: Nemamo svoje ozvučenje, ali nadamo se da će biti slično našem!”

RockLine: Što možete reći o novoj internetskoj stranici zvanoj “Toto Network”?
Bobby: Imamo 28 godina stare snimke s raznih proba, neobjavljene studijske snimke koje bismo jako voljeli objaviti na “Toto Network”. Scott Page, tip koji je svirao saksofon s Pink Floyd, pravi je računalni “freak” i priprema nam stranicu. Zapravo je to prva takva internetska stranica na svijetu, u tom smo pogledu neka vrsta pokusnih kunića. Željeli bismo učinkovito približiti događanja tijekom turneje svim našim obožavateljima.”
Steve: “Recimo snimku kad smo svirali zajedno na pozornici s Joeom Satrianijem u Francuskoj ožujka ove godine, i slično,… pa i događanja iza pozornice. “Toto Network” bi trebao biti redovito opskrbljen novim svježim vijestima, s ciljem da naše obožavatelje zadrži što dulje na našoj stranici.”

Što pripremate za sutrašnji nastup u Beogradu?
Steve: Vrlo šarolik izbor svega! Svirat ćemo sve hitove, posve nove skladbe, bit će nešto scenskih jammova, akustičnih i solo točaka, a neke točke nose posve nove aranžmane. To radimo da nam sviranje standardnih skladbi ne postane suhoparno. Poslužit ćemo vas svime što želite čuti.”
Bobby: “I nastupit ćemo potpuno goli!”

Pa, tijekom press konferencije našlo se i nekoliko bisera. Neka gospođa uljudno je svoje pitanje uputila Josephu Williamsu, dok se obraćala Bobbyju Kimballu. Tako je Steve tom prilikom uljudno ustao sa stolca i predstavio svakog od prisutnih članova grupe Toto posebno, naglas, razgovijetno i prije svega polako. Prisutni smo se mogli od srca nasmijati imitiranju Grega Philinganesa kad se ovaj uživio u ulogu Jerryja Leeja Lewisa, zbog čega je ubrzo preimenovan u Grega Leeja Lewisa. Unatoč napetosti s organizatorove strane, koja je cijelo vrijeme lebdjela u zraku, press konferencija je zavidno uspjela, a s nje smo otišli opskrbljeni vrećama čipsa, tako da sam se osjećao kao branjevka. Samo sam usput morao svratiti do “buvljaka” da ga zamijenim za par svježih čarapa. Toto su nakon završetka konferencije izgladnjelo popadali na stolce za jedan od stolova hotelskog restorana, gdje se nisu ni najmanje ustručavali te su ubrzano počeli mastiti srpskim specijalitetima, dok smo mi ostali, jednako ubrzano, od strane gorila u odijelima zaštitara dobili vječno izgnanstvo iz raja, pardon hotela!

Galerija slika