Mjesto: Bluesiana, Velden (Vrba u austrijskoj Koruškoj)
Datum koncerta: 22.07.2008
Broj posjetitelja: 170
Cijena karte: 27,00€
Richie Kotzen je glazbenik koji već godinama uspješno njeguje nevjerojatno široku paletu glazbene baštine. Za glazbenika njegova kalibra stoga je nerazumljivo da ga praktički svaka dva mjeseca možemo uhvatiti na istom mjestu, u Bluesiani. Nije da se žalimo, ali što je previše, previše je! Richieju sve češći boravci u austrijskoj Koruškoj očito ne smetaju previše. Zašto bi, kad je stari negdje usred posljednjih izdisaja prošle godine preraštao u nekakvog polubožanstva omiljene vrbske scene.
Richie Kotzen tako ostaje prvi heroj Bluesiane. Za njega je to domaći teritorij, gdje su uvijek raspoloženog gitarista znali dočekati otvorenih ruku. Jučerašnja večer u tom pogledu naravno nije bila iznimka. Već duže vrijeme vrijedi da je žar publike u Bluesiani, i zahvaljujući sve brojnijim posjetima slovenskih glazbenih entuzijasta, iskren i u većini slučajeva podrazumijevan. Šteta što nas je ovaj put baš sam Richie izdao. Njegovo pošteno namrgođeno lice isprva ni slučajno nije odavalo sretnog čovjeka, što većina, zarobljena u groznici nestrpljivog iščekivanja, mislim da uopće nije primijetila.
Richie nije gubio vrijeme na trošenje riječi, zapravo se na pozornicu popeo prilično šutljiv. Neugodnu tišinu, koju su na pozornici pratili i sumnjivo odapeti pogledi, na sreću je ubrzo prekinula Go Faster. Led je probijen u trenu, gledano naravno iz perspektive Kotzenovih vragolija i očito izgladnjele publike, okupljene u poprilično pristojnom broju. Začudo, Richie isprva s rajom nije želio dijeliti oduševljenje. Namrgođena lica uz Fooled Again radije je nastavio u prilično suzdržanom maniru, što se dalo osjetiti iz gospodinova biranja zihera-vokalnih linija, koje su tijekom strofe često zarezale oktavu niže. Strah da bi Richieja već na samom početku večeri obuzela nekakva neslućena apatija na sreću je bio suvišan. A Love Divine već je naime predstavljala spektakularan povratak u formu!
“Nisam neki govornik, a još manje glumac…ali volim glazbu” glasile su gitaristove riječi, kojima smo se upustili u borbu sa strašnim temperamentom Bad Things. S Used tempo je dodatno pao. Nježna balada brzo je privukla pozornost svih prisutnih, zapravo skladba uživo nosi poseban balzamični efekt, uz koji Richiejeve vokalne karakteristike zasjaju punim sjajem. Kotzen je vokalno gledano doista nevjerojatan, pravi maestro glasovne akrobatike, koji bojama žonglira kao u kladionici, ali uvijek smjelo i u korist interpretacije pojedine skladbe. S Faith je vokal zadržao ulogu vodećeg instrumenta, no barem narednih nekoliko minuta. Skladba je “jodlerima” očito već davno ušla pod kožu, barem sudeći po složnom pjevanju koje se moglo uhvatiti posvuda uokolo. Richie Kotzen je s Faith pred nama ostavio dušu i srce. I to doslovno. Činilo se kao da ga je skladba uhvatila baš u pravom raspoloženju, kao nekakva jeziva definicija gitaristova stanja duha. Potresno!
“Vjera” je Kotzenu ulila nove snage, obilje nove volje, koja ga je naposljetku pokrenula u galopirajući juriš sa So Cold. Energično dostavljena skovanka je po tradiciji na sredini metamorfirala u poligon za demonstriranje individualnih glazbenih kvaliteta sastava. Uvjerljivu, možda čak i malo razmetljivu predstavu Richie je povrh svega okrunio još i nevjerojatnom gitarskom solažom, dinamično izbrušenom do najmanjeg detalja. Kotzen je stao još stepenicu više sa Sara Smile, jednostavnim bluesom, koji je glavnu riječ još jednom prepustio izuzetnoj živopisnosti gitaristova glasa. Richiejev specifičan osjećaj za dinamiku, kao i melodiju, ostao je lijepo njegovan i smjelo pomaže u sustvaranju gotovo nadnaravne atmosfere, koja je publiku natjerala na nijemo divljenje.
Nakon (pre)kratke stanke, tijekom koje je dobro došla čašica nečeg hladnog, Richiejeva je četa naglo nastavila nastup. Čovjek bi već pomislio da se starima žurilo što prije završiti koncert. Zle slutnje u zadihanom lovljenju forme prve polovice nastupa kao na tekućoj vrpci potvrđivale su Mother Head’s Family Reunion, Feed My Head i Change. Richie je dečkima u drugoj evidentno ostavio više prostora za manevriranje i sastav se ubrzo upustio u nemilosrdan galop, koji je pri konačnom susretu sa Shine na sreću završio bez posljedica. Upravo je Shine lijepo apsorbirala masu opuštene energije prethodnica, a pjevni odziv publike naposljetku je nacrtao širok osmijeh i na Richiejevu licu. Naravno, ni ovaj put nije prošlo bez Stand. Skladba usprkos očitoj izgažnosti još uvijek prkosi vremenu, a da o prostoru i ne govorim. Njega je pred pozornicom naime u tren oka nestalo. Bluesiana je s Gudrun na čelu tako još posljednji put u večeri sklopila redove i s pjesmom na usnama zadovoljno se bacila u zagrljaj poznate Poison klasike.
Kotzen je nastup izveo rutinirano i, kako je i bilo za očekivati, bez spomena vrijednog kiksa. Zanimljivo, iako sam starog u zadnjih pola godine uživo vidio već triput, u njegovu se nastupu svaki put mogao osjetiti dašak one tajanstvene čarolije koja je svaku od prethodno spomenutih večeri učinila posebnom. Richie Kotzen je posebnjak, tome se jednostavno ne može proturječiti. Njegovom pojavom više je nego očito očarana i Gudrun, barem sudeći po brojnim fotografijama gitarista, koje ponosno pozdravljaju s dobre polovice zidova Bluesiane (drugu polovicu ljubomorno čuva delta blues heroj Eric Sardinas). Po jučer viđenom ništa ne upućuje na to da bi Gudrun nedostajalo oduševljenja nad vrelokrvnim američkim guslačima, upravo suprotno! Richie će Bluesianu ponovno posjetiti već za dobra dva tjedna, točnije 11. kolovoza. I ne treba dvaput reći da ćemo si pri sljedećem noćnom šetanju po Vrbi razbiti nos o svježe oličeno pročelje memorijalnog centra Richieja Kotzena. Ne daj Bože! Držimo fige da se Gudrun zadovolji već samo vrtnim kipićem.
Tekst: Daniel Pavlica
Fotografije: Mojca Perdih
Setlista
1.Go Faster 2,Fooled Again 3.A Love Divine 4.Bad Thing 5.Used 6.Faith 7.So Cold 8.Sara Smile 9.High 10.Shapes Of Things 11.Feed My Head 12.Mother Head’s Family Reunion 13.Change 14.Shine 15.Stand —dodatak— 16.Remember 17.You Can’t Save Me
Galerija slika
