Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Bluesiana / Velden am Woerthersee / Austrija
Datum koncerta: 13.02.2009
Broj posjetitelja: 150
Cijena ulaznice: 29,00€ (prodaja unaprijed) / 32,00€ (na dan koncerta)
Richie Kotzen! Čovjeka više nije ni potrebno predstavljati, jer se faca posljednje dvije godine silno često zaustavlja u blizini naših krajeva, a ponekad čak i zaluta u njih (samo tri dana nakon koncerta u Bluesiani, Kotzen je najavio posjet ljubljanskom Orto Baru!). Ekipa RockLinea tako je opet, već po tradiciji, u velikoj postaji bluesa, klubu Bluesiana u Vrbi na Koruškom, gdje prati nastup bivšeg gitarista Mr. Big i Poison, i to na istoj lokaciji već peti put zaredom u samo dvije godine.
Richie, koji je prije 10 dana napunio okruglih 39 godina, bogatiji je za bradu s kojom djeluje zrelo i šarmantno, a posebno je iznenadio potpunom preobrazbom svoje prateće postave, u kojoj mu sada u triju društvo prave Demian Arriaga (bubnjevi) i David Filice (bas-gitara). I gitara Fender Telecaster (TLR-155RK) vratila se u njegove ruke.
Dupkom puna Bluesiana pozdravila je dečke negdje oko 22 sata i 15 minuta. Stari dobri znanac ovdje je posve udomaćen i, rekao bih, već pripada inventaru samog kluba. Koncert je Richie ovaj put podijelio na dva dijela. U prvom je ponudio samo 45 minuta glazbe, no zato je drugi bio utoliko razvučeniji, a druženje s ovim fenomenalnim glazbenikom potrajalo je dobrano preko dva sata.
Repertoar je opet bio šarolik, a činile su ga autorske skladbe, posebno s posljednja dva studijska albuma “Return of The Mother’s Head Familiy Reunion” (2007) i “Into The Black” (2006), kao i starije I’m Losing You, Remember, Change ili So Cold.
Richie je poznat kao utjelovljenje idealne kombinacije vrhunskog virtuoza i (za gitarista) iznimno uspješnog pjevača. Njegovi utjecaji su jasni. Ljubitelj motowna koji u svoj rockerski izričaj unosi snažne utjecaje bluesa, soula, pa čak i jazza. Kao i uvijek, i ovaj put je silno godila gitaristova neusiljenost, pomalo suzdržana skromnost i neizvještačenost, čime je samo potvrdio svoju veličinu. U prvom dijelu uglavnom smo uživali u izvedbi autorskog materijala, koju je zaključila obrada Mr. Big, Shine. Publika, do tog trenutka taman dovoljno naelektrizirana, morala se zadovoljiti petnaestominutnom stankom, a mnogi su iskoristili taj trenutak i žustro projurili kroz glavna vrata kluba na cigaretu, jer su po novom zakonu i pušački državljani Austrije manje poželjni posjetitelji javnih prostora.
Trojac, koji je među sobom odlično funkcionirao, na trenutke je djelovao čak i bučnije od Richiejeva prethodnog sastava Thorpey-Griparic, ponajviše zbog gotovo Bonhamovske postavke Arriaginih bubnjeva, a svježa krv u postavi unijela je posebnu zagrijanost i želju za dokazivanjem. Richiejeva izvedba, očekivano, posve se približila pojmu čiste perfekcije. To je tip koji ima nevjerojatan osjećaj za melodiju i točno zna gdje je granica zdravog ukusa u kojoj bi razmetanje tehničkom savršenošću pokvarilo puni protok iskonske rock blues energije kojom su Kotzenovi koncerti uvijek prepuni. Trenuci u kojima gitaristova brzina začara slušatelja/gledatelja precizno su odmjereni i plasirani više kao začin, a ne kao obvezno pravilo. Umjesto toga, Richiejeva izvedba nudi snažan pečat dodira spontanosti, nepredvidljivosti ili, drugim riječima, prirodnog “mentalnog” odklopa, u kojem dolazi do izražaja izvanredna kvaliteta ovog umjetnika. Teško ćete naime doživjeti da Richie ikad odsvira solažu u istoj pjesmi jednako kao što je to učinio na prethodnom koncertu. To samo dokazuje koliko je bogat glazbenik i kako tim bogatstvom nagrađuje i svoje sljedbenike. Skladba Remember je svojom osjećajnošću u tom elementu najsnažnije odskakala na popisu skladbi odabranog repertoara.
Osobito su se Kotzenu usta razvukla u presretan osmijeh (Richie je poznat više po onom stidljivom – kiselo suzdržanom osmijehu) kad su ljudi u High sami pjevali stihove refrena, što je u Bluesiani na koncertu Richieja Kotzena prije godinu dana bila velika rijetkost, kao zlatno pravilo. Publika naše sjeverne susjede, zahvaljujući izvanrednoj zanesenosti bluesovskim entuzijazmom legendarne šefice Bluesiane Gudrun Kofler, koja u svojoj ljubavi prema toj glazbi “tvrdoglavo” redovito i ustrajno poziva Kotzena na svoju pozornicu, konačno je ipak prihvatila Richieja za svojega i napokon se usudila to i glasno i konkretnije pokazati.
Kotzen je pokrenuo narod u presretno ljuljanje i uz izvedbu obrade hita šezdesetih godina sastava Four Tops, naslova Reach Out, I’ll Be There, u kojoj je sam odmjerio lijep svežanj plesnih koraka, a dečki su skladbu začinili sočnim srednjim instrumentalnim dijelom, u kojem je još jednom briljirao Kotzenov profinjen osjećaj za polaganje izražajne melodije jedinstvenog dodira.
Kroz debela dva sata nastupa izredale su se skladbe Bad Things, Fooled Again, A Love Divine, Misunderstood, High, Change, Shapes Of Things (Yardbirds), I’m Losing You, Remember, Shine (Mr. Big), Reach Out, I’ll Be There (Four Tops), Sara Smiled (Hall & Oates), Change, Fire And Ice (Poison), Doin’ What The Devil Says To Do, You Can’t Save Me, Go Faster, So Cold, Faith, a koncert je Richie u bisu zaključio Hendrixovom obradom All Along The Watchtower, koja je u njegovim rukama zazvučala prokleto kotzenovski.
Uz briljantno sviranje, Kotzen je žario izgrađenim osjećajem za improvizaciju stihova, koje je oblikovao svojim višim do srednjim intoniranim pjevanjem, koje ni na trenutak nije posustalo u vokalnoj izvedbi. Ako tog momka niste vidjeli na pozornici, znajte da je posjet njegovu koncertu apsolutna obveza. Ni dva koncerta ovog glazbenika nisu ista, a poznato je da taj tip jako voli redovito mijenjati repertoar unutar svojih turneja. S velikim elementom iznenađenja i izražajnom širinom savršene scenske dinamike, Richie Kotzen u izvedbenom smislu, nakon novog susreta s njim u Bluesiani, i dalje ostaje jedan od najmoćnijih samotnjačkih blues power legionara na Zemlji.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
