Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Šalamon, Samo
Izdavač: Clean Feed Records
Izdanje: 2018
Trajanje: 58:29
Ocjena: 4/5
A što to ovih dana radi naš Samo Šalamon? Uživa u sve novim i novim glazbenim izazovima. Čovjek koji važi za jednog od najcjenjenijih gitarskih jazz heroja nove generacije, koji diljem svijeta u kritikama žanje laskava priznanja i prima brojne pohvale, neprestano radi. Stvara, kreira. I nadahnut je. Nadahnuće ne jenjava. Tek je nedavno izdao novi album sa slavnim harmonikašem Howardom Levyjem, a već je tu još jedan novi album, iskovan u njegovoj režiji razigranog glazbenog vizionarstva. Samo je opet u ulozi glavnog zapovjednika.
Ovaj put okupio je jazz trio bez bas gitare u rasponu (tenor i alt) saksofon, gitara i bubnjevi. U društvo je pozvao svoje stare drugare i znance! To su saksofonist Tony Malaby i bubnjar Roberto Dani. Dečki su se dakle u prošlosti već nekoliko puta susreli, snimili zajedno tucet dobre jazz glazbe i zato se i vrlo dobro poznaju. Na pozornici je, što se kemijskih interakcija tiče, dovoljan samo pogled, mali mig sitnog gesta, toliko se dobro sporazumijevaju i osjećaju ta tri glazbenika međusobno. Pozor! Bio je travanj 2017. Nastup trija u Ravnama na Koroškem. Tako je postojao samo jedan jedini pokušaj, a sve što slušate na ovom albumu odsvirano je na pozornici. U komadu, u sklopu neponovljivog koncertnog nastupa.
Zanimljivo je da, bez obzira na dirigentsku palicu iza koje i ovaj put stoji glavni vizionar Samo Šalamon, gitarist uopće nije u prvom planu ovog uratka, nego na albumu neprestano (barem blago) inicijativu preuzima saksofonist Tony Malaby. Samo ga uglavnom boji u pozadini. Često i s ekstremnom tučom brzo ispaljenih rafala tonskog slijeda, pri čemu je Samovo bojanje neprestano aktivno i slikovito, jer Samo koristi i čisti zvuk gitare i distorzirani. Tako naefektiran zvuk jako dobro dođe i u trenucima kad popunjava onaj dio zvučnog krajolika u kojem vladaju niski tonovi. Gitara može prostor zvučnog krajolika u pozadini i posve razmazati zvučnom gustoćom distorzije, gitara je tada distancirana u pozadini i boji bubnjeve. U Grey Matter sastav u mirnijoj dionici poslužuje nevjerojatnu profinjenost, razigranu mekoću, osjećajnost međusobne komunikacije trija postaje još intenzivnija, tako blago mogu zazivati sva tri instrumenta istodobno. Malaby je tu doduše u prvom planu, ali Dani i Samo ostaju još kako uočljivi, jer stvaraju kontrastnu ritmičku i muzikalnu platformu iznimno zanimljivog razvoja. Svaki saksofonist u dionicama improviziranja može samo poželjeti takvu instrumentalnu podršku.
Bend uživa u bezgraničnom slobodoumlju. Ograničenja nema. Ni nebo ne postavlja ograničenja za Sama. Na tu glazbenu iskrenost kod Sama smo već pomalo navikli. Na to da je svaka njegova glazbena priča poglavlje za sebe i nepopisan list papira i da će te glazbom i idejom svakog albuma odvesti nepoznato kamo, slatko šokirati i simpatično iznenaditi. Na svakom koraku. Takve osjećaje ostavlja i »Traveling Moving Breathing«. Samova gitara i Malabyjevo saksofoniranje često se druže u međusobno ukrštenim dijalozima, pri čemu jedan za drugim pletu sekvence tonskih nizova, dok se Roberto Dani u takvim dionicama naravno punom parom razmahuje po bubnjarskim rekvizitima. Glazbenici mogu istodobno biti sjedinjeni u cijepanju istodobno odsviranih linija koje svaki slobodno, osjećajno i intuitivno bira (Moving Target). Situacija se naglo okrene i Samo se tada »prikrade« Daniju uz bok i niskim tonovima prati bubnjarevo iskustvo improviziranja, a Malaby u tim dijelovima sam staje u središte priče, gdje posve sam po volji razara u akrobacijama improviziranja. Album se kreće od čvrstih, to jest opipljivih dijelova motivskog formatiranja, do trenutaka koji naravno zaudaraju na freejazz, ali bend ne pretjeruje i ne zalazi u poteze pretjeranog opuštanja, što znači da u sviranju drži crvenu nit.
Ovaj album je za nijansu lakši i pristupačniji nego npr. prošle godine izdani »The Colour Suite« u izvedbi sastava Samo Šalamon Sextet, koji tako ima više izbrušenosti, ali ruku na srce. Tamo je jednom više glazbenika. Pred nama je ovaj put jazz konglomerat od samo tri instrumenta, koji u golemom prostoru osjećajno otvaraju jedan drugome kreativni prostor solizama. I taj prostor, bez obzira na to što ga stvaraju samo tri instrumenta, zadovoljavajuće iskorištavaju. Nastaje ona slatko avanturistička prostorna bezgraničnost koju sva trojica neprestano stvaraju u sviranju. Pri svakom naletu punokrvnog nadahnuća, kad (gotovo instinktivno) sva trojica staju na nova i nova polja iskustva improviziranja. Reaktivnost je izvanredna. Odzivanje. Čim se motivski jedan u triju udalji, oba preostala glazbenika ga spretno »uhvate«, »sustignu«, a skladba »otplovi« novoj (neotkrivenoj) sferi ususret, zato je razvoj događaja na albumu neprestano posve nepredvidiv i daje osjećaj spontanosti. Dakle taj široki prostor koji se otvara znači da bi trio bez poteškoća mogao integrirati još koji instrument.
Ali poanta ploče upravo je u formaciji »trija bez basa«, druženju starih znanaca i punokrvnom uživanju u fuziji triju glazbenih svjetova, koji u aktivnosti ta tri glazbenika suoblikuju i grade sliku suvremenog jazza. Tako je nastao osebujan konglomerat, još jedno izuzetno lijepo djelo i ostvarenje Samove genijalnosti i njegove glazbene otvorenosti. Temelji se na trokutu iznimno učinkovite kemije međusobnih interakcija, velikih poteza u sviranju, koji nagovaraju nepretenciozno i posve opušteno. Rezultat je album koji će oduševiti sve ljubitelje Samovih dosadašnjih podviga te općenito zahtjevne glazbene sladokusce koji tražite neobičnost i u toj neobičnosti, koju generira izvanredna opuštenost, osjetljivost, intuitivno zamjećivanje i najčešće kar goli instinkt, neprestanu glazbenu izazovnost. Novo ostvarenje velikih odlika, koje u prvom redu oduševljava i zabavlja, a to je i bit njegove poante. Najljepše je pritom spoznaja da se Samo pritom neće zaustaviti i vjerojatno već ima u glavi hrpu ideja novih i novih glazbenih povezivanja. Samo je tako ne samo jedan od najzanimljivijih gitarskih heroja ovog trenutka u svijetu jazz glazbe, nego i jedan od najaktivnijih, koji u svojoj generaciji doista (s jasno vidljivom i upečatljivom) intenzivnošću guraju svjetski jazz kotač naprijed i prema gore.
Postava
Tony Malaby – alt i tenor saksofon
Samo Šalamon – gitara
Roberto Dani – bubnjevi
Produkcija
Samo Šalamon
Popis skladbi
1. Dephony (06:02)
2. Moving Target (06:04)
3. Breathing (06:34)
4. Grey Matter (09:12)
5. Traveling Without Motion (06:14)
6. Too Much (04:02)
7. Kei’s Dream (07:42)
8. Arnold (08:04)
9. Pedro Is Clean (04:26)
