Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 23.01.2018
Skoro šest godina prošlo je otkako su američki prog teškaši prvi put kročili na slovensko tlo, a i danas se čini kao da je to bilo jučer. Tadašnji koncert urezao se u sjećanje kao jedan od boljih koji su se uopće dogodili u Orto baru, a Fates Warning dokazali su da je njihov status benda kojeg su visoko cijenili i među uzore ubrajali čak i imena poput Chucka Schuldinera i Mikea Portnoya, itekako zaslužen. Iako se tada na licima članova benda vidjelo da nisu baš navikli svirati po malim dvoranama tipa Orto bar, Fates Warning očito su se svidjeli ljubljanskoj publici, jer je ovo već bio njihov treći posjet našoj prijestolnici. Unatoč relativno malobrojnoj publici, barem za bend kova Fates Warning, većinom sastavljenoj od geriatrije 30+, bila je to još jedna prekrasna večer, kakvu znaju upriličiti samo kultni Amerikanci.
Ovaj put prestižno mjesto predgrupe za Fates Warning zauzeli su talijanski progresivni metalci Methodica. Od talijanskih predgrupa obično nismo navikli na neke posebne vrhunce kvalitete, tako da su se Methodica s te strane zapravo prilično dobro odrezali. Četvorka iz Verone u dobrih pola sata predstavila je svoju viziju progresivnog metala koja se mjestimice (pre)jako napaja iz korijena Dream Theater, mjestimice iz modernih prog metal/rock sastava tipa Soen, a većinom iz neoprogresivnih postava tipa Marillion i sličnih, samo s nešto »heavy« zvukom. Na bendovu izvedbu tako nema većih primjedbi, ali su nas Talijani prilično brzo počeli smarati, što treba pripisati premalo originalnom i samosvojnom pristupu glazbi. Methodica naprosto zvuče previše kao svoji idoli, a premalo kao oni sami. Istina je ipak da smo od naših zapadnih susjeda čuli i mnogo goreg.
A istina je i da tog utorka uopće nije bilo važno tko stoji na pozornici prije deset navečer, kad je bio najavljen povratak legendarnih Fates Warning na naše pozornice. Kad nas je grupa zadnji put posjetila, predstavljala je album Darkness In a Different Light, a ovaj put Fates Warning došli su nam s još uvijek aktualnim, prije dvije godine izdanim Theories of Flight. Ljubljansku publiku pozdravili su otvaračkom skladbom s tog albuma, From the Rooftops, i već prvim tonovima dali do znanja da nas ne čeka ništa drugo nego zvučna i glazbena perfekcija. Zvuk je i ovaj put bio podešen vrhunski, jer je svaki instrument bio odlično ozvučen, kristalno čist i jasan. Iako je prvih nekoliko stihova vokalistu Rayu Alderu malo zagorčalo, već je refren zvučao prekrasno. Iako se i danas nekim puristima žudi za ranim danima grupe, kad su bili prilično srodni ostalim američkim prog/power bendovima a la Crimson Glory, Queensryche i Sanctuary, Fates Warning s Alderom u središtu i dalje su bend vrijedan strahopoštovanja.
Toga je točno svjestan zapovjednik i jedini originalni član Jim Matheos, izniman gitarist, koji se i ovaj put posve stoički držao lijeve strane pozornice i stopio sa svojim instrumentom, kojim je cijelo vrijeme svirao s perjanom lakoćom. Što vrijedi i za ostale članove, potpune instrumentalne perfekcioniste koji ne ostavljaju prostora za pogreške, a ipak uživo zvuče prekrasno prirodno i organski. Od zvjerske bubnjarske hobotnice Bobbyja Jarzombeka, preko udarnog tutnjanja basa Joeya Vere i mladog gitarista Mikea Abdowa, koji u bendu mijenja odsutnog Franka Arestija, sve u ovom bendu na pozornici zvuči kao legura čistog, savršenog i besprijekornog metala. A to bend ne bi mogao postići bez izvanrednog Aldera na vokalu, zahvaljujući kojem emocionalni naboj glazbe zaživi u pravom svjetlu. Iako Ray više ne može dosegnuti visoke note i zapravo ih se posve izbjegava, ostaje jedinstven vokalni interpret i karizmatični frontmen, koji publici ne mora solirati gluposti, a ona mu svejedno jede iz ruke. Fates Warning ovaj su put u Europi krenuli na kraću turneju, a svaki koncert turneje snimili su, pa će snimke biti iskorištene na novom koncertnom albumu koji bi trebao izaći ove godine. Zato su nam Amerikanci ponudili debela dva sata dug set u kojem nije manjkalo ni fanovskih favorita ni bombončića za sladokusce. Već na samom početku razveselio je nadstandardni Life in Still Water, oduševio Pale Fire s previđenog Inside Out, a uvjerile su i novitete Seven Stars i SOS. Kako je bend odrezao poštenu minutažu, mogli su si priuštiti i izlete koje si inače vjerojatno ne bi. Tako smo dobili čak dvije skladbe epske minutaže, najprije desetominutni zalogaj The Light and Shade of Things, a zatim i šesnaestominutnog behemota Still Remains, u kojem je gitarski dvojac začarao jednostavnom, a opet vrlo učinkovitom gitarskom briljancom. Na kraju redovnog dijela naježio nas je još i Parallels dvojac The Eleventh Hour/Point of View, a nakon skoro dva sata čiste glazbene ekstaze Fates Warning očekivano, ali ništa manje oduševljavajuće oprostili su se s Eye to Eye. Ako se za kraj smijem poslužiti malo košarkaškim jezikom; ovo je bio minimalno trostruki dabl-dabl za statistički indeks 63 i vjerojatno jedan od glavnih kandidata za koncert godine.
Setlista
1. From the Rooftops
2. Life in Still Water
3. One
4. Pale Fire
5. Seven Stars
6. SOS
7. One Thousand Fires
8. Firefly
9. The Light and Shade of Things
10. Wish
11. Another Perfect Day
12. The Ivory Gate of Dreams: IV. Quietus
13. Still Remains
14. A Pleasant Shade of Gray, Part IX
15. Nothing Left to Say
16. The Ivory Gate of Dreams: VII. Acquiescence
17. The Eleventh Hour
18. Point of View
— bis —
19. Throught Different Eyes
20. Monument
21. Eye to Eye
Galerija slika
