Lokacija: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum: utorak, 23.01.2018
Prošlo je već skoro šest godina otkako su američki prog teškaši prvi put zakoračili na slovensko tlo, a i danas se čini kao da se to dogodilo jučer. Tadašnji koncert se naime urezao u sjećanje kao jedan od boljih koje je Orto bar uopće doživio, a Fates Warning su dokazali da je njihov status benda kojeg su visoko cijenila i među uzore ubrajala čak i imena poput Chucka Schuldinera i Mikea Portnoya, potpuno zaslužen. Iako se tada na licima članova benda vidjelo da nisu baš navikli svirati u malim dvoranama tipa Orto bar, ljubljanska publika im je očito prirasla srcu, jer ovo je već bio njihov treći posjet našem glavnom gradu. Unatoč relativno malobrojnoj publici, barem za bend kova Fates Warning, uglavnom sastavljenoj od geriatrije 30 plus, bila je to još jedna čudesna večer, kakvu znaju upriličiti samo kultni Amerikanci.
Ovaj su put prestižno mjesto predgrupe za Fates Warning zauzeli talijanski progresivni metalci Methodica. Od talijanskih predgrupa obično nismo navikli na neke posebne vrhunce kvalitete, tako da su se Methodica s te strane zapravo prilično dobro odrezali. Četvorka iz Verone je u dobrih pola sata predstavila svoju viziju progresivnog metala, koji se mjestimice (pre)jako napaja iz korijena Dream Theater, mjestimice iz modernih prog metal/rock sastava tipa Soen, a većinom iz neoprogresivnih postava tipa Marillion i sličnih, samo s nešto “heavy” zvukom. Na bendovu izvedbu tako nema većih primjedbi, ali su Talijani prilično brzo počeli dosađivati, što se može pripisati premalo originalnom i samosvojnom pristupu glazbi. Methodica naime zvuče previše slično svojim idolima, a premalo sami sebi. Istina je ipak da smo od naših zapadnih susjeda već čuli i štošta mnogo goreg.
A istina je i da tog utorka uopće nije bilo važno tko stoji na pozornici prije deset navečer, kad je bio najavljen povratak legendarnih Fates Warning na naše pozornice. Kad nas je grupa zadnji put posjetila, predstavljala je album Darkness In a Different Light, a ovaj su nas put Fates Warning posjetili s još uvijek aktualnim, prije dvije godine objavljenim Theories of Flight. Ljubljansku su publiku pozdravili uvodnom skladbom s tog albuma, From the Rooftops, i već prvim tonovima dali do znanja da nas čeka ništa drugo doli zvučna i glazbena perfekcija. Zvuk je naime i ovaj put bio podešen naprosto vrhunski, jer je svaki instrument bio odlično ozvučen, kristalno čist i jasan. Iako je prvih nekoliko stihova vokalistu Rayu Alderu malo zagorčalo život, već je refren zvučao čudesno. Iako se i danas poneki purist žali za ranim danima grupe, kad su bili prilično srodni ostalim američkim prog/power bendovima a la Crimson Glory, Queensryche i Sanctuary, Fates Warning s Alderom u središtu još kako su bend vrijedan strahopoštovanja.
Toga je točno svjestan zapovjednik i jedini originalni član Jim Matheos, izniman gitarist, koji se i ovaj put posve stoički držao lijeve strane pozornice i stopio sa svojim instrumentom, na kojem je svirao perolakom lakoćom. Što vrijedi i za ostale članove, potpune instrumentalne perfekcioniste koji ne ostavljaju prostora za pogreške, a ipak uživo zvuče predivno prirodno i organski. Od zvjerske bubnjarske hobotnice Bobbyja Jarzombeka, preko udarnog tutnjanja basa Joeyja Vere i mladog gitarista Mikea Abdowa, koji u bendu mijenja odsutnog Franka Arestija, sve u ovom bendu na pozornici zvuči kao legura čiste, savršene i besprijekorne kovine. A toga bend ne bi mogao postići bez izvanrednog Aldera na vokalu, zbog kojeg emocionalni naboj glazbe zaživi u pravom svjetlu. Iako Ray više ne može dosegnuti više registre i zapravo ih se posve izbjegava, ostaje jedinstven vokalni interpret i karizmatični frontmen, koji publici ne treba pričati gluposti, a ona mu svejedno jede iz ruke. Fates Warning su se ovaj put u Europi otisnuli na kraću turneju, a svaki su koncert turneje snimili, pa će snimke biti iskorištene na novom koncertnom albumu, koji bi trebao izaći ove godine. Zato su nam Amerikanci ponudili debela dva sata dug set, u kojem nije manjkalo ni fanovskih favorita, ni bombončića za sladokusce. Već na samom početku razveselio je nadstandardni Life in Still Water, oduševio Pale Fire s previđenog Inside Out, a uvjerile su i novotarije Seven Stars i SOS. Budući da je bend odrezao pošteno vrijeme, mogli su si priuštiti i izlete koje si inače vjerojatno ne bi. Tako smo dobili čak dva komada epskog trajanja, najprije desetominutni zalogaj The Light and Shade of Things, a nastavku i šesnaestominutnog behemota Still Remains u kojem je gitarska dvojica začarala jednostavnom, a kako učinkovitom gitarskom briljantnošću. Na kraju redovnog dijela ježila je kožu još Parallels dvojac The Eleventh Hour/Point of View, a nakon skoro dva sata čiste glazbene ekstaze Fates Warning su se očekivano, ali ništa manje oduševljavajuće oprostili s Eye to Eye. Ako se za kraj smijem poslužiti malo košarkaškim žargonom; ovo je bio najmanje trostruki dvojac za statistički indeks 63 i vjerojatno jedan od glavnih kandidata za koncert godine.
autor: Rok Klemše
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. From the Rooftops
2. Life in Still Water
3. One
4. Pale Fire
5. Seven Stars
6. SOS
7. One Thousand Fires
8. Firefly
9. The Light and Shade of Things
10. Wish
11. Another Perfect Day
12. The Ivory Gate of Dreams: IV. Quietus
13. Still Remains
14. A Pleasant Shade of Gray, Part IX
15. Nothing Left to Say
16. The Ivory Gate of Dreams: VII. Acquiescence
17. The Eleventh Hour
18. Point of View
— dodatak —
19. Throught Different Eyes
20. Monument
21. Eye to Eye
