Autor: Rok Klemše
Mjesto: Slovenska Bistrica / MC Kreš / Slovenija
Datum koncerta: 27.01.2008
Broj posjetitelja: 160
Vjerojatno upravo u metalskim srcima sjećanja na pale legende žive posebno snažno i predano. Kad izgubimo metalskog brata ili sestru, kako bi rekli Manowar, metalska zajednica zna njihovo sjećanje održavati posebno snažno i što življim. Uzmimo samo primjer pokojnog Chucka Schuldinera ili Dimebaga Darrella, koji su u našim srcima itekako živi kroz svoju glazbu. I kod nas se tako živo sjećamo prije dvije godine u prometnoj nesreći preminulog Romana Mikše – Mikija, čije je sjećanje već počastio prvi Tribute to Miki u ožujku 2006. Ja osobno Mikija nažalost nisam poznavao, ali mislim da bih takvo poznanstvo smatrao čašću, a vjerujem da tako misli i većina od dobrih 150 posjetitelja drugog Tribute 2 Miki koncerta, koji se opet odvio u MC Kreš u Slovenskoj Bistrici.
Tribute 2 Miki ovaj se put pretvorio u pravi mini thrash fest, jer je nastupila krema slovenskog thrash metala (no dobro, ako izuzmemo Negligence i još koju iznimku). Dvorana MC Kreša malo poslije sedam već se lijepo napunila, jer su pozornicu već zauzeli mladi slovenski thrash heroji, Koroščani Thraw. Thrasherski nedonoščad bez sumnje su jedan od najperspektivnijih novih sastava kod nas, što dokazuju sa svakim novim nastupom, pa tako i ovim u Slovenskoj Bistrici. Već od prvih trenutaka momci su dobrim old-school thrash metalom stvorili atmosferu kakva pripada na ovakav koncert i prebacili nas ravno u neku od rupa u San Franciscu u zlatnim osamdesetima thrash metala, kad su se kalila najveća imena ovog žanra. Gitarski dvojac izvrsno se snašao s super solažama, ludim riffovima i tipičnim, ali vrlo dobro postavljenim thrash breakdownima. Bubnjar uživo zvuči ludo, a vokalist Aleksander pripada tamo jednako kao Baloff Exodusu. Tehnički očajan, ali thrasherski više nego odličan vokal, s obaveznim “fućkanjem”, a momak se brzo uvukao pod kožu i duhovitim obraćanjima između pjesama. Koroščani su pravi mosh masakr stvorili vlastitim komadima poput Condemnation i himne Thraw, a vrhunac su dosegli dobro odabranim obradama. Hvala bogu, na široko su zaobišli otrcane obrade Metallice koje svira baš svaki garažni bend i iznenadili Slayer vezom Raining Blood/Angel of Death te Testament klasikom Over the Wall. Pravom thrash ozračju pridonijela je i publika, koja se popela na pozornicu, gdje je zatim čupalo kojih 15 ljudi. Thrash ’till Thrash!
Zahvaljujući odličnoj organizaciji pod ravnanjem Braneta iz Gonobe, vremenski raspored tekao je kao podmazan, i u točno predviđeno vrijeme na pozornicu su stupili velenjski death/thrash metal majstori Inmate. Odžgali su odlično, predstavili žestoku verziju vlastite mješavine thrasha i death metala, koja dolazi ponajviše iz glasnica novog vokalista Matjaža, čiji brutalni growl i dobar čisti vokal čine glazbu još dinamičnijom i raznolikijom. Inmate na pozornici djeluju svježe i snažno, autorski materijal je vrlo obećavajući, pa čekamo snimke! Inmate sam ja vidio prvi put, a s obzirom na pokazano zasigurno ne i posljednji!
Kao treće sam konačno opet dočekao jedan od najboljih sastava kod nas, heavy/thrash prvake Dawn Patrol. To je svakako bend koji diše zajedno, instrumentalno su odlični, a povrh svega imaju na čelu trenutačno jednog od najboljih… ne, najboljeg vokalista/frontmena kod nas. Boljeg od Aleša Dawn Patrol doista ne bi mogli poželjeti, ne samo da je njegov vokal besprijekoran, precizan, udaran i ubojito dobar, gotovo bismo mogli reći slovenski Bruce Dickinson, Aleš je jedno s pozornicom. Karizma iz njega samo puhti, na pozornici ima itekako pravu prisutnost, a posebno se iskaže obraćanjima između pjesama kojima te lako nasmije. Interakcija s publikom bila je više nego na razini, a čudno je da se nešto više ljudi ispod pozornice skupilo tek pred kraj prekratkih 40 minuta druženja s Dawn Patrol. Gitarski dvojac Jan/Černe usklađen je i precizan te pun dobrih ideja, Jan ispaljuje najsmješnije frizure, a ritam sekciju dobro drže Ana i Wuko. Dawn Patrol su ovaj put odsvirali isključivo vlastiti materijal, koji, blago rečeno, para gaće, meni osobno posebno adrenalinska Fortress. Na kraju je prikladno samo jedno pitanje: “Kad će ploča?!?!”
Dawn Patrol su se oprostili i pozornicu prepustili skupini beduina s devama.. ovaj… Gonobi mislim. Momci su iz nastupa u nastup bolji i sve uvjerljiviji, pa ni ovaj put nije bilo drukčije. Vratne mišiće razgibao je već instrumentalni intro, a s Human: Error otvorio se pravi pakao. Gitarski riffovi i solaže letjeli su posvuda, opne su pucale jedna za drugom, a uz jednu od najboljih bas mašina kod nas, Braneta, pitaš se jesu li takve bas linije uopće u okvirima ljudskih mogućnosti. Opći dojam više-manje je pokvario pripiti Hopsi, koji je nekoliko puta zaredom najavio kao sljedeći komad onaj koji su upravo odsvirali, a i dalje je štorast kod najava, jer dalje od “Sljedeći komad je…” još ne dolazi. Komadi iz prstiju i ruku Gonobe postaju prave koncertne klasike, što je dokazala i publika, koja se lijepo okupila ispod pozornice i moshanjem i headbangingom pokazala da je Gonoba doista ono pravo. Baš kao i deve… Momci su iznenadili novom obradom, ovaj put došao je na red kultni njemački trio Sodom i njihova klasika Bombenhagel, koja je zamijenila Death klasiku Misanthrope. Iako je potonju uvijek bilo lijepo čuti, pa i odsvirana je uvijek bila na razini, uvijek je fino čuti i nešto novo.
Nastupu thrasherja Eruption veselio sam se iznimno još od ludog koncerta u ljubljanskom Channel Zero i očekivao još jedan odličan koncert… ali ovaj put ostao sam razočaran. Alkohol je zahtijevao svoju žrtvu i momci svojih 40 minuta nisu doveli ni do kraja. Stvarno šteta, jer su Eruption već dokazali da mogu puno, puno više, i to više nego odlično. Nakon rušilaca Democracy, Monumental Mind i Prayers Betrayers, ovaj put ostao je gorak okus, nažalost prerano je prekinuta i vječna thrash klasika Bonded By Blood legendi Bay Areae Exodus. Bucotovi “screamovi” u trezvenijem stanju djeluju mnogo bolje, a isto vrijedi i za inače odpuljena obraćanja. Eruption su si ovaj put nažalost zaslužili “thumbs down”, idući put morat će se potruditi da se iskupe za slabiji koncert u Slovenskoj Bistrici.
Večer su zaključili s moje strane teško očekivani tehnički thrasheri Crossbreed. Što drugo nego čupati se uz tako dobar metal ne možeš raditi! Momci iz Crossbreed prokleto su uporni, jer već od svog nastanka imaju problema s vokalistom, što me još uvijek čudi. Kako je moguće da tako dobar sastav ne može dobiti vokalista!?! No dobro, dobra vijest je da su ga navodno konačno ipak našli. Središnji pokretač Crossbreed definitivno je gitarist Grega, iz čijih prstiju puhte tako nevjerojatni riffovi i solaže koji ti razvale guzicu da se svaki gitarist može samo sramotno sakriti u kut (uz trenutačno slušanje Crossbreed i ja imam nešto slično na umu… ). Prosto je bezobrazno od njega što takve linije odsvira s perjanom lakoćom i posve običnim izrazom na licu he, he. Ni basist Simon ne zaostaje puno za gitarskim dvojcem, jer na trenutke odsvira doista dah oduzimajuće linije. Vrhunac večeri doživjeli smo kad se Crossbreed na pozornici pridružio Aleš iz Dawn Patrol i s njima otpjevao Annihilator klasiku Alison Hell i pokazao još svoju agresivniju vokalnu stranu. Lijepo je prošao i Painkiller s Bucotom na vokalu, koji je zatim postao pomalo dosadan i nije htio s pozornice te tako donekle pokvario sjajan Crossbreed koncert. Vrlo dobro je pred kraj Simon otpjevao Destruction obradu Curse the Gods i večer je polako došla kraju.
Što reći za kraj? Kao prvo, velika pohvala Branetu za organizaciju ove večeri i Gregi (Crossbreed), koji je pobrinuo za odlično ozvučenje svih bendova. Bendovi su se većinom odlično pokazali, a prigovor zaslužuje publika, koja je večer namjerno pretvorila u običnu seosku pijanku. Naravno, metal i alkohol idu ruku pod ruku, ali u takvom slučaju moglo bi se malo suzdržati. Ne da je već u osam navečer nekoliko pojedinaca komiralo, pisoar već zapušili izbljuvani špageti, a na kraju večeri vjerojatno nije ostala ni jedna cijela boca. Unatoč svemu, svaka čast za organizaciju, bendovima za podršku, jer su se odrekli honorara, a naposljetku i svim posjetiteljima, jer je prodano oko 160 karata, što znači da je Mikijeva obitelj dobila 800€. Nadam se da se vidimo na Tribute to Miki 3 iduće godine.
tekst: Rok Klemše
fotografije: Barbara Milharčič
Setlista
CROSSBREED ERUPTION GONOBA DAWN PATROL INMATE THRAW
Galerija slika
