Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Grave Digger
Izdavač: G.U.N. Records
Izdanje: 2002
Trajanje: 65:21
Ocjena: 3.5/5
Aha, evo je. Prva live ploča grobara. I kako je, dovraga, živa! Zato je obaveza svakog fana da je uvrsti u svoju kolekciju. Snimljena usred festivala Wacken Open Air prošlog kolovoza. Snimljeni intro prati ritam sekcija Arnold/Becker, zato ga nemojte puštati preglasno (iako znam da preglasno u metalu uopće ne postoji), jer će vam Mannijeva gitara u “Scotland United” otpuhati glave.
Nakon isteka ugovora s izdavačem G.U.N. records, bend je prema njemu imao još samo jednu, posljednju obvezu koju je trebalo ispuniti. Izdavanje live ploče. “Tunes Of Wacken” znači dvije stvari. Bend je iskoristio priliku da jednim potezom snimi nastup u Wackenu, pred podivljalim domaćima. Riječ “Tunes” pak se odnosi na set listu, koju većinom (zajedno s introm) čine pjesme s ploče “Tunes Of War”. Naravno, Chris se publici obraća na njemačkom, a narod pjeva i sudjeluje da je milina. Cijeli nastup tako predstavlja savršeno stapanje benda s publikom u čisti metal.
Naravno, svakoga sad sigurno žulja pitanje kako Chris Boltendahl pjeva uživo. Madona, ne mogu vjerovati, kao na studijskim pločama. Malo se namučio tek s režanjem u višim dionicama “Knights Of The Cross”, gdje mu u refrenu u pomoć pri pjevanju stihova priskače velikodušna publika. Drugi težak zalogaj čekao je Chrisa u pjevanju “Lionheart”, gdje mu na nekoliko stihova na trenutak malo popusti vokal. Ali što onda, koga je briga uz takvu podršku publike? Gdje god Chris ispusti koju riječ u stihovima, posvuda mu je uz bok fenomenalna publika.
A nešto starije? Pa, u samo jednosatni izbor pjesama jedva se uvukao “Heavy Metal Breakdown”, koji u live izvedbi doslovno znači “heavy metal slom”.
“The Ballad Of Mary (Queen Of Scots)” smiruje doista paklenu atmosferu. Bend se odmara. Manni predahne na akustičnoj gitari, a glavnu ulogu u pjesmi preuzima klavijaturist H.P. Katzenburg. Chrisova boja glasa zadržava svoje specifičnosti čak i dok mu se glasnice hlade tijekom cijele pjesme.
Manni je odsvirao samo početke i završetke solaža u stilu svog prethodnika Uwea Lulisa, što je naravno nužno. O tome ovisi uigranost cijelog benda na nastupima uživo. Inače, dečko si je uzeo potpunu slobodu, što znači da je solaže odsvirao kako i dolikuje svakom glazbeniku. Po svom! Dobro nam se vratio, Manni.
“Lionheart”, koji slijedi nakon balade, nema akustični uvod (kao originalna studijska izvedba), jer Manni nije imao vremena stiskati footswitch, nego je uvod odsvirao kroz distorziju! Što, dosta je bilo ono laganice malo prije. Zatim slijedi prvi dodatak, koji završava pjesmom “Rebellion (The Clans Are Marching)”, a bend se još jednom vraća na pozornicu po ubrzanom postupku i odsvira heavy metal slom sa svog istoimenog prvijenca.
Dakle, pravi pakao kojemu nema premca i koji ustrajno pretvara u pepeo sve što gmiže, mili i puzi, te onog psećeg kolovoškog dana 2001. mnoga bića koja su se zateturala okolo već u zoru. Šteta, dečki, znam da vam nije sve ispalo prema planu i da je ovaj proizvod pomalo iznuđen od strane bivšeg izdavača. To potvrđuje i bijedno opremljena kutijica s CD-om. Grobari će nas sigurno u budućnosti obradovati pravim dvostrukim live albumom, bez gnjavaže izdavača o tome s kojih ploča moraju biti odsvirane skladbe, a s kojih ne i sl… a do tada se prepustimo užitku wackenskog vrenja, koji gutaju podivljali vatreni jezici jedinstvenosti glazbe “Grave Digger”.
Postava
Chris Boltendahl – vokal
Manni Schmidt – gitara
Jens Becker – bas gitara
H.P. Katzenburg – klavijature
Stefan Arnold – bubnjevi
Popis skladbi
1.Intro
2.Scotland United
3.The Dark Of The Sun
4.The Reaper
5.The Roundtable
6.Excalibur
7.Circle Of Witches
8.The Ballad Of Mary (Queen Of Scots)
9.Lionheart
10.Morgane Le Fay
11.Knights Of The Cross
12.Rebellion (The Clans Are Marching)
13.Heavy Metal Breakdown
