Turn The Page
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Pratt, John
Izdavačka kuća: Samozaložba
Izdanje: 2011
Trajanje: 60:12
Ocjena: 4.5/5
John Pratt je odličan američki vokalist, aranžer, skladatelj i producent, koji je prvi put skrenuo pažnju na sebe kao frontman uspješnog melodičnog hard rock sastava Roxbury Drive iz osamdesetih. Kasnije, u devedesetima, John je kao vokalist izdao i tri albuma sa sastavom Firefly. Iako je već niz godina posvećen stvaranju filmske glazbe, prošle je godine odvojio vrijeme da pretraži zaprašene arhive, gdje je brižno čuvao svoje bilješke glazbenih ideja. John je imao pripremljeno 25 skladbi, a za album ih je odabrao samo 13. Naravno, najboljih. Zapravo, jedan od ključnih čimbenika koji su utjecali na Prattovu odluku da skice skladbi dovede do finalizacije, a kasnije i do samostalnog studijskog faktora fascinacije njegovog dugogodišnjeg kolege Phila Quartarara, inače bivšeg šefa EMI Records, bio je trenutak kad je potonji prilikom jednog susreta poslušao idejne verzije budućih kompozicija albuma “Turn The Page”.
Budući da je perfekcionist “s glavom i bradom”, ništa čega se prihvati ne prepušta slučaju. Na album je pozvao na suradnju hrpu renomiranih glazbenika koji surađuju s poznatim izvođačima. Ako nabrojimo samo neke od njih: Cher, Toto, Tom Petty, Black Crowes, Vixen, Greg Rollie (ex-Journey), Don Henley (Eagles), Jean Luc Ponti, Foreigner. Završni miks Pratt je prepustio svom dugogodišnjem kolegi Ryanu Greeneu, s kojim je nekoć surađivao unutar sastava Roxbury Drive. Greene je izbrusio sve detalje do punog sjaja u zvučnoj slici albuma. Visoki pedigre kojim se Greene ponosi potvrdila je i činjenica da je upravo u vrijeme miksanja albuma “Turn The Page” taj majstor primio prestižnu nagradu u kategoriji “producent godine 2011” na dodjeli Los Angeles Music Awards.
“Turn The Page” je album koji se neprestano drži tanke nevidljive glazbene granice između melodičnog rocka i popa. Naginjanje vage u korist jednog ili drugog žanra na albumu je stalno. Refren skladbe Yin Yang primjer je koji je naslijedio najviše rockerske konture među skladbama albuma. Osnovni ritmovi povremeno su obilato podloženi aktivnim podritmovima udaraljki, bas gitara je umjerena na pravoj jačini, gdje osjetiš toplo, organsko pulsiranje i čvrstu nogu. Utkanost organskih – akustično zvučećih kolaža daje albumu onu završnu konturu savršenstva. Kontrastiranje među vodećim melodijama skladbi u nijansama je izvanredno, stupnjevanja raspoloženja crescendom u refrenu lukavo su izvedena i djeluju u punoj funkciji takve namjene. Pratt, koji bojom glasa povremeno podsjeti na vokalista Danger Dangera Teda Poleya, u interpretaciji djeluje osjetilno, intimno i potpuno osobno ispovjedno. U domeni onoga što zahtijeva svaki samostalni studijski album, kad mu je nositelj glazbenik, a ne skupina.
Šarena hrpa odličnih glazbenika dodaje toj pop i rock magiji prepoznatljiv dodir vrhunskog instrumentiranja, koji upućuje na to da bi se u djeliću “proširene” verzije osnovnog polazišta glazbenih usmjerenja albuma, ti akteri vrlo dobro sporazumjeli i u slučaju da bi bili gurnuti u dodavanje blagih jazzy začina osnovnoj jezgri kompozicija. Možda se to odlično sporazumijevanje gradivnih elemenata zvuka najintenzivnije i najoptimalnije izrazi upravo u završnoj svečanoj baladnoj Still Here, koja posjeduje jedinstveno stupnjevanje dramatičnog raspoloženja kroz razgibani aranžman, potpaljen uključivanjem gudača, izvrsnim ostvarenjem prijelaznih ukrasa gitarske svirke kojih se ne bi sramio ni maestro Neil Schon (Journey, jasno naglašenim karakterom pratnje klasičnog klavira, ukusno utkanim harmonijama prateće vokalne dionice, koje stvaraju vrhunac albuma, upravo pri njegovu kraju!
“Turn The Page” uvijek treba slušati tako da za njega odvojite vrijeme, jer je primjer postizanja zvučnog studijskog savršenstva, preliven iz osnovnog karaktera aranžmanskog komponiranja. Nigdje nikakve pretencioznosti, samo traženje idealnog omjera, suživota u ekvilibriju pojedinih gradivnih elemenata, puna zgusnuta trodimenzionalna zvučna slika, kristalno čujne nijanse bogate zvučne palete, kojom naravno kraljuje ispovjedno dubok, osoban karakter Prattove odlične vokalne interpretacije. Pratt ne spada među tehnički najsavršenije vokaliste, ali to ne igra ulogu, sve dok njegova interpretacija, posebne boje glasa, u nizanju osjećaja djeluje iskreno i istinito. I upravo ostvarenje potonjeg donosi ovom albumu najviše pobjedničkih bodova. “Turn The Page” je album pisan na kožu gurmanima melodičnog rocka.
Postava
John Pratt – vokal, klavijature
John Thomas – gitara
Ron Wikso – bubnjevi
Wally Minko – klavir
Michael Alemania – klavijature
Lance Morrison – bas gitara
Chris Trujillo – udaraljke
Angela Alemania – prateći vokal
Deena Russo – prateći vokal
Kira Alemania – prateći vokal
Ira Glansbeek – čelo
Erlinda Romero – violina
Justin Pratt – violina
Produkcija
Ryan Greene
Popis skladbi
01. Take Me There
02. Searching For the Answer
03. Turn the Page
04. Never Said Goodbye
05. Naivete’s Ball
06. Forgive Me
07. If What It Takes
08. Trust Your Feelings
09. One Silent Voice
10. I Will, You Won’t
11. Hold Me
12. Yin Yang
13. Still Here